Page 29 - STAV broj 304-305

STAJALIŠTA

Novogodišnja podsjećanja

ŠTA SMO NAUČILI

OD ISAA MESIHA,

SINA MERJEMINOG

Okrenemo li se oko sebe, vidjet ćemo da od njegova nauka
Piše:
Elvir MUSIĆ danas ne razumijemo mnogo, da nam je sama njegova pojava
u svijetu prolaznosti postala izgovorom za sve ono protiv čega
je propovijedao, da se povodimo za svim onim što je on u
uršalimskom hramu skršio i sa švercersko-lihvarskih tezgi pobacao.

udi su jedinstvena zagonetka greške, pred nama se otvaraju prilike za putu svjedočenja Njegove veličanstvenos-
koja se ne rješava da bi bila ri- pokretanje procesa koji nas mogu u ci- ti i milosti, odnosno na putu dobra i ple-
ješena već da bi se rješavala i jelosti distancirati od onoga što želimo menitosti. U danima smo kada se prisje-
LJpritom uživalo u sakupljanju pojmiti. Slično se dešava i kada se odlu- ćamo svih njegovih muka i patnji koje je
sitnih rješenja slagalice u kojoj se i želimo čimo razumjeti mudrosti zakrivene sve- na tom putu otrpio, stameno istrajavajući
i ne želimo ogledati. Rješenje te slagalice tim tekstovima. Ljepotu vjerske mudro- u svojoj misiji da ljudske nutrine ukrasi
svojevrsno je ogledalo koje nas izaziva sti u stanju smo sagledati onoliko koliko iskrenošću bez koje nema ni ljubavi, ni
da se u njemu ogledamo, budeći pritom smo kadri raskloniti te velove. Velikane sreće, ni spoznaje neophodnosti samopro-
naše najskrivenije i najdublje pohranjene ljudske povijesti možemo razumjeti samo čišćenja s ciljem blistanja poput zvijezde
strahove od onoga što bismo mogli ispred onoliko koliko smo u stanju ukloniti ve- pred ogledalom savršenog čovjeka. I šta
sebe ugledati. Ogledati se želimo gonje- love sa svoje iskrenosti. smo mi do danas naučili od Isaa Mesiha,
ni našim zavodljivim samouvjerenjem da Ovih dana obilježavamo dane u ko- a. s., sina Merjemina? Koliko smo bili
smo dobri, plemeniti, milostivi i savršeni, jim se, prema mišljenju kršćanskih i hri- u stanju razumjeti mudrost skrivenu u
dok u isto vrijeme negdje duboko u sebi šćanskih vjernika, prije nešto više od dva onome što mu Božijom voljom zapovje-
osjećamo da to i nije baš tako. Jer, previše milenija rodio jedan od poštovanih Bo- đeno da nam prenese? Okrenemo li se oko
je u našim djelima loše energije, sebičnih žijih poslanika i vjeronavjestitelja kojem sebe, vidjet ćemo da od njegova nauka
namjera, licemjerne dobrote i usiljene ple- je Uzvišeni darovao misiju dostavljanja danas ne razumijemo mnogo, da nam je
menitosti da bi nam savjest bila dovolj- Njegove uzvišene riječi ljudskom rodu. sama njegova pojava u svijetu prolazno-
no čista i da bismo, izvan svake sumnje, Obilježavamo godišnjicu rođenja Isaa sti postala izgovorom za sve ono protiv
bili sigurni u vlastitu dobrotu. A želimo Mesiha, a. s., sina Merjeminog. U danima čega je propovijedao, da se povodimo za
biti dobri. I plemeniti. I čestiti. O tome smo, dakle, kada je časni Poslanik, a. s., svim onim što je on u uršalimskom hra-
koliko želimo da se na nas ugledaju naši začet udahnućem, iz kolijevke posvjedo- mu skršio i sa švercersko-lihvarskih tezgi
potomci, da se prisjećaju naših iskrenih i čio svoju pokornost Bogu i odlučnost na pobacao. Mnogima je postao izgovor – kad
mudrih savjeta i da svojim potomcima opi- mrze, preziru i progone one koji ne dije-
suju našu plemenitost, da i ne govorimo. le njihova vjerska uvjerenja, to pravdaju
Svjesni da nam se u nutrini ne skri- sadržajem Biblije (Indžila), kao da nisu
vaju samo plemenite osobine, zagonetku Previše je u našim djelima svjesni da je oko sebe širio samo ljubav i
koja se čovjekom zove nastojimo odgonet- loše energije, sebičnih svim svojim bićem prezirao mržnju. Oni
nuti samo u onim njegovim segmentima koji se danas svađaju oko pedlja međe, sa
u kojima smo kadri sagledati sami sebe. namjera, licemjerne dobrote susjedima godinama ne govore zbog be-
Na iskraju, u stanju smo u drugom vidjeti i usiljene plemenitosti da bi zazlene riječi i kidaju rodbinske veze da-
samo ono što nosimo u sebi samima i čo- nas se ponose svojim duhovnim vezama
vjeka sagledati samo kroz prizmu vlastitih nam savjest bila dovoljno s Isaom / Isusom, nesvjesni da sami nisu
iskustava, vjerovanja i htijenja. I to uopće čista i da bismo, izvan svake u stanju svojim bićem svjedočiti pleme-
nije problem. On nastaje onog trenutka nitost njegove snage praštanja. Ne, naža-
kada umislimo da je čovjek ono što smo sumnje, bili sigurni u vlastitu lost, nismo naučili mnogo. A vrijeme je
mi uspjeli shvatiti i da je on, ustvari, slika dobrotu. A želimo biti dobri. da naučimo. Zbog nas samih, a ne zbog
koju smo uspjeli sobom – bojama vlasti- časnog poslanika Isaa Mesiha, a. s., sina
tih osobina – oslikati. Nakon te početne I plemeniti. I čestiti. Merjeminog. n

STAV 31/12/2020 29