Page 82 - STAV broj 153

kultura

Knjige poezije: Od sunca ogrlica (1970, nagrada “Blažo
Šćepanović”), Bestražje (1972), Prošle oči (1974), Utra (1979),
Jato u nevidjelu (1980), Breme (1986), Uzma (1986), Sjutra-
dan (1987), Glasovi s vode (1987), Kad su gorjele Božije kuće
(1994) i drugo dopunjeno izdanje (2002) i Čuma (1997); knjiga
antiratnih proznopoetskih tekstova: Smrt duše (1992) i Trag po
tragu (1997); knjige priča i novela: Neviđena zemlja (1973, nagra-
da “Isak Samokovlija”), Trpija (1984) i Vjetar s Prokletija (1985);
Romani: Tuđe gnijezdo (1980, 1990, 1998, 2000, Trinae-
stojulska nagrada Crne Gore 1981. godine i nagrada “Svje-
tlosti” iz Sarajeva 1980. za najbolji roman godine), Krivice I i
II (1986, prva nagrada na jugoslavenskom konkursu povodom
četrdesetogodišnjice oslobođenja zemlje od fašizma), Kolovrat
(1993), Crnoturci – san i jazija (1996), Pusta vrata / Krivice III
(1998) i ciklus romana Zamjene 1-5 (2000, Tuđe gnijezdo, Ka-
pija bez ključa, Kosti i vrane, Pusto tursko, Bijeli Azijati);
Knjige iz usmene književnosti Bošnjaka: Crni dukati (1970,
nagrada SO Plav), Ispod zlatnih streha (1972), Može li biti što
bit ne može (1989. i 1991), Zeman kule po ćenaru gradi (1991),
San i pola života (1996), Antologija usmene lirike Bošnjaka iz
Crne Gore i Srbije (2003), Antologija usmene epike Bošnjaka iz
Crne Gore i Srbije (2003), Antologija usmene proze Bošnjaka iz
Crne Gore i Srbije (2003), Hrestomatija o usmenoj književnosti
Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije (2003).

svoju poetiku sadržanu u stihovima tipa: ‘Sađimo u gradove
/ da bijemo gadove!’ Ovo je, nema sumnje, bila mjera i ocje-
na vrijednosti ove ‘poezije’, čija se verbalna poruka tragično
poistovjećivala sa najsurovijom stvarnošću, pa žiri i organi-
zatori nijesu morali da se dvoume, jer su poezija ubijanja i
ratna zbilja bili isto. I još nešto: nagrađivati i vezati zločine,
nad kojim se grozio čitav svijet, za časno ime čovjeka i pisca
Rista Ratkovića takođe je zločin koji se mora otkloniti, ako
ni zbog čega drugog, ono zbog univerzalnih vrijednosti po-
ezije i časnog života pisca, kome je Bijelo Polje zavičaj, kao
i velikom broju značajnijih književnika čijim bi se djelima
ponosila i mnogo veća sredina.”
Bašić nije bio onaj tip intelektualca koji bi zašutio i po-
vukao se kada “budale progovore”. On je znao da se destruk-
cija može pobijediti samo afirmacijom istinskih vrijednosti.
Zato je s malobrojnom, ali iznimno značajnom grupom ljudi
osnovao “Almanah”, udruženje za očuvanje ugrožene kultur-
no-historijske baštine Bošnjaka u Crnoj Gori, kao i istoimeni
časopis za proučavanje, prezentaciju i zaštitu kulturno-histo-
rijske baštine Bošnjaka koje će ostaviti veliki trag na kulturu
ovog dijela bošnjačkog naroda.
Husein Bašić išao je ispred svog vremena. Ohrabrivao je
Bošnjake i jačao vjerom u sebe i vlastite vrijednosti. Učio je
Bošnjake da više i imaju što više daju, da više pripadaju i dru-
gima što su više svoji. Historijsku sudbinu bošnjačkog naro-
da možda je neko bolje poznavao od Huseina Bašića, ali nju
i njegov duh sigurno niko nije umjetnički snažnije iskazao
od njega. Bašić je tu sudbinu strastveno pratio od njenog na-
stanka pa do gotovo nestanka i učestvovao presudno u njenom
ponovnom rađanju iz ruševina i pepela i njenom ustajanju iz
grobova i grobnica. n

82 8/2/2018 STAV