Page 81 - STAV broj 153

potrebno na nepravdu ukazati. Primjer
za to je motiv muhadžirluka kojim se
Bašić često bavi, zatim međužanrovska
knjiga kratkih antiratnih tekstova Trag
po tragu, zatečena onim zvjerskim u lju-
dima, kao i knjiga poezije Kad su gorjele
Božije kuće, koja govori o ratnoj Bosni,
rušenju historijskih i kulturnih spome-
nika, džamija, mostova. To je knjiga koja,
prestravljena nepravdom, vodi dijalog s
Ćamilom Sijarićem, Skenderom Kuleno-
vićem, Makom Dizdarom, Abdulahom
Sidranom”, ističe Rebronja.

ŠIKANIRAN ZBOG ANTIRATNOG “To je bila prva antiratna knjiga na Bašić je bio osoben i kao
ANGAŽMANA području ondašnje Jugoslavije. Kada je društveno angažirani
tadašnji režim Ratkovićevu nagradu za intelektualac. Jasno
Bašić je bio osoben i kao društveno književnost dodijelio ratnom zločincu je prepoznavao zlo i
angažirani intelektualac. Jasno je pre- Radovanu Karadžiću, Bašić se oglasio veoma hrabro i istrajno
poznavao zlo i veoma hrabro i istrajno javnim protestom i odbio učešće na pokazivao da je kao pisac
pokazivao da je kao pisac iznad svega toj manifestaciji”, podsjeća akademik iznad svega humanista
humanista koji nije spreman da pakti- Rastoder. koji nije spreman da
ra i koketira sa zagovornicima rata, mr- paktira i koketira sa
žnje i zločina. Tim je povodom Bašić napisao or- zagovornicima rata,
ganizatorima: “Kad neko ostavi krvave mržnje i zločina
Akademik Šerbo Rastoder jedan je tragove za sobom, onda je prije potrebno
od saradnika rahmetli Huseina Bašića i da se ti ‘tragovi’ speru i uklone što pri-
neko ko ga je naslijedio na mjestu ured- je, jer je ovaj ‘pjesnik’ na ‘Ratkovićeve
nika časopisa Almanah. Rastoder kaže da književne susrete’ došao u krvavim voj-
Bašić po prirodi stvari sebe nije našao ničkim cokulama, s oružanom pratnjom
u šovinističkoj i ratnohuškačkoj politici i bahatošću, cinično demonstrirajući
koja je ove prostore zahvatila devedesetih
godina te je odmah otkazao članstvo u
Udruženju književnika Crne Gore zbog
otvorene podrške koju je ovo Udruženje
pružalo nacionalističkom i šovinističkom
režimu u Srbiji i Crnoj Gori.

Ipak, javno protivljenje nadolaze-
ćem nacional-šovinizmu dovelo je do
šikaniranja Huseina Bašića. Otpušten
je s posla i penzioniran, ali je antiratni
angažman nastavio preko crnogorskog
PEN centra i crnogorskog Društva ne-
zavisnih književnika. Tri godine ka-
snije, 1993. godine, otkazao je članstvo
u Odboru za književnost Crnogorske
akademije nauka i umjetnosti s obrazlo-
ženjem: “Od formiranja Akademije do
sada, ni u jednom tijelu, ni marginalno
nije tretirano ni jedno pitanje iz života,
kulture i uopšte duhovnosti Muslimana
iz Crne Gore, iako isti čine 15% cjelo-
kupnog življa ove Republike, brojčano
su drugi narod u njoj. U programima te
Akademije, kao predavači na uglednim
skupovima, pozivaju se i učestvuju neki
neposredni kreatori izvršenog genocida
nad muslimanskim narodom u Bosni i
Hercegovini.”

Akademik Rastoder kaže da antirat-
ni angažman Bašić potvrđuje objavljiva-
njem izbora proznih antiratnih tekstova
u istim koricama s knjigom Milike Pa-
vlovića Podrum, a objavio je i Smrt duše
u izdanju novopazarskog “Damada”.

STAV 8/2/2018 81