Page 45 - STAV broj 196

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Dolazila je komisija, pa se nadam da ću
dobiti nadoknadu štete kako bih mogao
Selo Dimnići od Srebrenice je namiriti što su vukovi poklali.”
udaljeno dvadesetak kilometara. Mina Ibrahimović jedina je Sabahu-
Nekada je ovo selo imalo više od dinova komšinica u Dimnićima. Vratila
dvjesto stanovnika. Kao i druga se u svoje Dimniće prije nekoliko godina,
srebrenička sela, Dimnići su u toku agresije kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su
na Bosnu i Hercegovinu porušeni, popa- u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te
ljeni, stanovništvo pobijeno ili protjerano. muž Sadik.
Danas u ovom mjestu žive samo Sabahu- Do prije dvije godine živjela je u dr-
din Mehić i Mina Ibrahimović. Sabahudin venoj kućici. Federalno ministarstvo za
se u svoj rodni kraj vratio 2001. godine, a izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je
Mina prije nekoliko godina. lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pede-
setak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće.
Sabahudin kaže da je morao vratiti se “Napravila sam dosta pekmeza, sirće-
na svoje. “Imao sam nijet da se vratim i ta i soka od jabuka. Osušila sam i oko 200
ostvario sam ga. Hvala Bogu, ovo je moje, kilograma šljiva. Dok čuvam ovce i koze,
lijepo mi je. Imam svoju stoku, mačke, pse. usput kupim orahe. Nakupilo se bogami
Svakog petka odem u Srebrenicu”, govori dosta, ima sigurno 200 kila. Napravila sam
Sabahudin, koji svakog petka preko brda i salate dosta. Imam kćerke u Federaciji, pa
pješke ide u Srebrenicu na džumu. “Džuma ću i njima poslati nešto. Dođu one meni
je moja obaveza, a u Srebrenici je najbliža ovdje, obraduju me. Ja sam ovdje najra-
džamija. Samo da bude primljeno kod dra- hatnija, u svom, na svom. Nije ono lahko,
gog Allaha, dž. š. Nije meni teško. Treba ali ja volim da radim, tako liječim tugu za
mi tri sata otprilike. Odmorim u putu, ne mojim sinovima”, kaže Mina.
žurim. Preko brda ima prečica. Navikao Tvrdi da posla ima za sve koji hoće da
sam. Stavim svoj ruksak na leđa i polahko. rade. “Čujemo da omladina nema posla.
U Srebrenicu odem na džumu, a poslije na Ima, bolan, ima posla, ima na svakom ko-
kahvu s prijateljima, malo se ispričamo, raku, samo treba htjeti raditi i znati svašta.
podmirim se šta mi treba i nazad kući.” Kada bismo očistili naše njive, iskoristili
napuštena imanja, obrađivali nezasijane
Sabahudin na svom putu od Dimnića njive, bilo bi puno manje nezaposlenih,
do Srebrenice nerijetko sretne divlje ži- a država bi napredovala”, smatra vrijed-
votinje. Put je dug i obrastao rastinjem. na Mina Ibrahimović, nadajući se da će
“Susrećem se s divljim svinjama i medvje- zimu provesti u dobrom zdravlju u svo-
dima. S njima nema problema jer se sva- jim Dimnićima. n
ka divlja životinja plaši čovjeka, samo je
ne treba dirati. Ne plašim se ja životinja”,
kaže pedesetogodišnji Sabahudin Mehić,
koji u srebreničku džamiju nerijetko do-
lazi prvi, a iz nje odlazi posljednji.

“U povratku krenem iz Srebrenice
uzbrdicom k’o uz nos do Pribičevca. Ta
uzbrdica je najgora jer mi treba otprilike
sat. Onda je lakše, jer od Pribičevca do pod
selo sve je ravnica, a do kuće opet velika
uzbrdica”, objašnjava Sabahudin, koji je i
ratni vojni invalid.

Bavi se stočarstvom i pčelarstvom. Go-
dinama je živio u drvenoj kućici, a zahva-
ljujući Federalnom ministarstvu za raselje-
ne osobe i izbjeglice, urađena mu je kuća.

“Koliko imam ovaca, i ne znam tačno,
ne brojim. Imam i par koza. Oko stoke ima
dosta posla. Valja to sve pripremiti i nami-
riti. Tokom jeseni napravi se i dosta pek-
meza i sirćeta od jabuka. Ove godine bilo je
i dosta oraha, tako da sam sakupio više od
200 kilograma”, priča Sabahudin, dodajući
da mu vukovi stvaraju mnogo problema.
“Prije četiri godine čopor vukova napao
mi je ovce i janjad i napravili su mi veli-
ku štetu. Uspio sam obnoviti stado. Prije
desetak dana opet su upali vukovi i zakla-
li 14 ovaca. Vukovi, kad upadnu, naprave
haos. Prijavio sam u Opštini nadležnima.

STAV 6/12/2018 45