Page 55 - BROJ 56 31.03.2016.

STAJALIŠTA

MALI JERUSALIM
Između Purima i Pesaha

HLJEB ROPSTVA ILI

HLJEB OSLOBOĐENJA

Čini se da propisima vezanim za pashalnu žrtvu i beskvasni hljeb
Tora pokušava da prekine začarani krug patološke veze između
progonjenog i progonitelja. Ona ne prenebregava bijedu ropstva,
Piše:
Eliezer PAPO ali ne dopušta ni koncentrisanje na nju

edna stara bosansko-sefardska po- Kutljača rijetkog i neuskislog tijesta pros- isključivo s hljebom bijede/slobode. Ni-
slovica ukazuje na vremensku blizi- pe se na usijanu metalnu površinu i za kako s kvasnim hljebom.
nu dvaju proljetnih jevrejskih pra- nekoliko sekundi dobije se hrskava tanka U sado-mazohističkom odnosu opre-
Jznika, Purima i Pesaha, riječima: lepinja. Istovremeno, ista ta Tora na dru- sor je taj koji diktira norme i za ugnjeta-
“Purim, Purim, lanu – Pesah a la manu” gom mjestu vezuje ove prijesne hljebo- vače i za ugnjetavane. Dominacijom se ne
(Purim nam je, Purim nam je, Pesah je ve za brzinu kojom se ispunilo obećanje utiče samo na vanjski život žrtava nego i
već u ruci). Pa kad sam već prošlosed- o Izlasku: “I od tijesta koje iznesoše iz na unutrašnji. Reakcije na ugnjetavanje
mičnu kolumnu posvetio Purimu, nije Misira ispekoše pogače prijesne, jer ne variraju od potpune identifikacije s vri-
zgoreg da ovu posvetim skoro nastupa- bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te jednostima progonitelja (progonjeni samo
jućem Pesahu. ne mogahu oklijevati niti spremiti pout- želi da bude Murta, koji bi zamijenio Kur-

Jedan od posebnih pečata Pesaha jeste binu” (II Mojsijeva 12:39). tu), preko štokholmskog sindroma (žrtva
činjenica da se sve vrijeme praznika jedu Da li je, onda, taj prijesni hljeb bijede pokazuje razumijevanje za progonitelja i
prijesni hljebovi koji se na hebrejskom ili hljeb slobode, hljeb ropstva – ili hljeb njegove motive), pa sve do želje da se, po
zovu masot, na ladinu masas, a na jidi- oslobođenja? Kao što je u opštepoznatoj svaku cijenu, bude potpuno drugačijim od
šu maces; dok je jedenje (pa čak i samo prispodobi o polupraznoj ili polupunoj progonitelja. I u prvom i u trećem pristupu
posjedovanje) kvasnog hljeba svih dana čaši objektivno riječ o istoj čaši, a razli- sistem vrijednosti progonitelja služi kao
praznika izričito zabranjeno: “Sedam čitost opisa uslovljena je tek subjektiv- predložak za smjer djelovanja progonjenih.
dana jedite hljebove prijesne, i prvoga nim doživljajem, tako je i ovdje riječ o Čini se da propisima vezanim za pashal-
dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer istom hljebu kojeg se može sagledati iz nu žrtvu i beskvasni hljeb Tora pokušava
ko bi god jeo što s kvascem od prvoga više uglova. Nekom misao o budućoj da prekine začarani krug patološke veze
dana do sedmoga, istrijebiće se ona duša slobodi podari nadu i smisao u Aušvicu, između progonjenog i progonitelja. Pose-
iz Izraela” (II Mojsijeva, 12:15). Intere- nekom sjećanje na stradanje u Aušvicu zanje za simbolom koji bi oličavao staro-
santno je da Tora pripisuje ovim prije- u sivo oboji i život nakon oslobođenja. egipatsku aristokratiju značilo bi tek da
snim hljebovima ambivalentnu simbo- Stapajući u jedan te isti simbol i sjeća- su Izraelci novi stari Egipćani (sjaši Kurta
liku. Na jednom mjestu, u V Mojsijevoj nje na bijedu ropstva i sjećanje na brzi- da uzjaše Murta). Istovremeno, insistira-
(16:1-3), oni su nazvani hljebom bijede: nu oslobođenja, Tora zapravo od defekta nje na ropskim simbolima značilo bi da
“Drži mjesec Aviv, te slavi Pashu Gospo- pravi efekt. Ona ne prenebregava bijedu je Izrael tek puki antipod drevnog Egip-
du Bogu svojemu, jer mjeseca Aviva izveo ropstva, ali ne dopušta ni koncentrisanje ta. U obama slučajevima, samopoimanje
te je Gospod Bog tvoj iz Misira noću. I na nju. Sjećanje se preusmjerava s ne- Izraela bilo bi podređeno staroegipatskoj
zakolji pashu Gospodu Bogu svojemu, gativnog na pozitivno, s bijede na oslo- kulturi. Posezanjem za nečim što ni sami
od krupne i sitne stoke, na mjestu koje bođenje. Kada se još ima na umu da su stari Egipćani ne smiju (jagnjetina) te
izabere Gospod da ondje nastani ime prijesni hljebovi tek oblatne za “glavno oblaganjem tog nečeg hljebom bijede/slo-
svoje. Ne jedi s njom hljeba kvasaloga; jelo”, pashalnu žrtvu, koju su robovi tre- bode (transformisanim simbolom ropske
sedam dana jedi s njom prijesan hljeb, bali da prinesu u noći Izlaska, a njiho- bijede), Tora nudi vrlo interesantan obra-
hljeb bijede, jer si hiteći izašao iz zemlje vi potomci (sve vrijeme dok je postojao zac konstrukcije sjećanja ugnjetavanih.
Misirske, pa da se opominješ dana kad si Hram i žrtveni sistem) svakog 14. nisa- Obrazac koji ih ne podvrgava doživotno
izašao iz Misira, dok si god živ.” na u znak sjećanja na Izlazak, stiče se njihovom ugnjetavaču, nego im omogu-
Po tradicionalnim komentatorima, potpuniji uvid u osebujni način na koji ćava da defekte vlastite prošlosti pretvore
hljeb bijede treba da nas podsjeća na bi- Tora modifikuje sjećanje naroda na su- u efekte. Imajući na umu negativno isto-
jedu praotaca koji su billi robovi u Egip- žanjstvo. Prema II Mojsijevoj 8:26, ja- rijsko naslijeđe Bakana, pitam se da li bi
tu. Kao najniži društveni sloj u Egiptu, gnje je Misircima bilo tabu. Posezanjem razumijevanje ovog kulturološkog meha-
porobljena nomadska jevrejska plemena za jagnjetom, robovi posežu za užitkom nizma moglo doprinijeti rekonstrukciji
jela su beskvasni, kulučarski hljeb, ka- koji je zabranjen i vladajućim kastama autoviktimizirajućih narativa balkanskih
kav se i danas jede širom Bliskog istoka. Egipta. Istovremeno, to jagnje jede se naroda. n

STAV 31/3/2016 55