Page 24 - STAV broj 388

POLITIKA

Anita Hodžić, povratnica, političarka, Prijedorčanka

NEMA BOSNE BEZ

JEDINSTVA BOŠNJAKA

Anita Hodžić iznimno je zanimljiva mlada žena. Od 2014. do 2018. godine bila je delegat u Klubu
Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a. Od 2018. godine pa do danas direktorica je prijedorskog kina,
radila je u realnom sektoru. Članica je Asocijacije žena SDA, povratnica je, majka, a i ime Stranke
demokratske akcije, kandidatkinja za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

Piše: Amila MEMIĆ

nita Hodžić diplomirani je eko-
nomista. Rođena je trećeg okto-
bra 1984. godine u Banjoj Luci.
AOsnovnoškolsko obrazovanje
započela je u Kozarcu, nastavila u Švicar-
skoj, a okončala u Sanskom Mostu, gdje je
završila i gimnaziju. Majka je dvoje djece
i povratnica u Kozarac. Od 2014. do 2018.
godine bila je delegat u Klubu Bošnjaka u
Vijeću naroda RS-a. Od 2018. godine pa do
danas direktorica je JU iz oblasti kulture
u Prijedoru, a prije toga je radila u real-
nom sektoru. Ove je godine, u ime Stran-
ke demokratske akcije, kandidat za Parla-
mentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

DJETINJSTVO U KOZARCU
Anita za svoje djetinjstvo u Kozarcu
ima samo epitete i dan-danas se rado pri-
sjeća tog perioda života. “Moje sjećanje Pred početak Agresije Anita je kao di- početkom 1996. godine svi vratili u Bosnu,
na djetinjstvo je lijepo, budi samo pozi- jete bila primorana napustiti Bosnu i Her- tačnije u Sanski Most”, priča nam Anita.
tivne emocije. Sjećam se svih tih igara s cegovinu. Otišla je sa ženskim članovima
djecom i raznoraznih doživljaja. I danas porodice u Hrvatsku, a nedugo potom su POVRATAK U RODNU GRUDU
kada se sretnem sa svojom generacijom, se svi preselili u Švicarsku, gdje su živjeli Anita kaže da je želja za povratkom
prepričavamo neka dešavanja, kaže Ani- nekoliko narednih godina. “Na našu sre- oduvijek bila prisutna. Njen otac nije u
ta za Stav. ću, uspjeli smo sa zadnjim autobusom, Švicarsku otišao s namjerom da tamo i
No, kaže da se život tada u odnosu na nekoliko dana prije 24. maja 1992. godi- ostane, što je, na koncu svega, i dokazao.
život sada umnogome razlikuje. Iako je ne, prije kobnog dana napada na Kozarac, Kako kaže, nikada se nisu pokajali zbog
Anita imala samo osam godina kada su otići u Zagreb. Govorim, naravno, o auto- svoje odluke i sigurno bi, kada bi morali,
tadašnje srpske vlasti napale na Kozarac, busu punom žena i djece. Otac, djed i svi ponovo isto odlučili. Bosna je ipak dio njih
sjeća se kako je prije početka rata sve bilo ostali muškarci su ostali u Kozarcu. Bili i ne bi se mogli zamisliti nigdje drugdje.
“življe”. Nisu imali društvene mreže, ali su zatvoreni u logoru ‘Omarska’, a potom “Bilo je jako hrabro napustiti Švicarsku
su imali svakodnevnu igru, smijeh i zaba- i u logoru ‘Trnopolje’. Nakon logora, pri- te 1996. godine. Imali smo status i mogli
vu. Mnogo su više cijenili sitnice i rado- ključili su se Armiji Bosne i Hercegovine smo ostati. No, moji roditelji, a prvenstve-
vali se svakom novom danu. “Bilo je više u Travniku. Naravno, oni koji su preživjeli. no otac, nikada nisu otišli da ostanu – po-
stanovnika, više djece. Sjećam se da se ži- Kada su krenuli sukobi s Hrvatima, morali vratak se podrazumijevao. Pitala sam svo-
vot ‘osjećao’, bilo je više povjerenja među smo napustiti Zagreb i krenuti za Švicar- je roditelje u više navrata da li su požalili
ljudima i više druženja. Sada se ljudi, na- sku. Prije rata su amidže i tetke boravili u odluku da se vrate, kazali su da nisu. Svi
prosto, povlače u sebe. No, vjerovatno je to Švicarskoj te smo otišli kod njih. Otac je mi ponekad pomislimo ‘Da smo ostali, ne
novi trend gdje se više ta druženja odvijaju došao u Švicarsku nakon što je ranjen. Tu bismo preživljavali ovo i ono’, ali da smo
preko društvenih mreža”, ističe Hodžić. smo živjeli nekoliko godina, a onda smo se tamo, sigurno bismo razmišljali o Bosni i

24 12/8/2022 STAV