Page 79 - STAV 114 11.05.2017

BOŠNJAK U NEW yORKU

“Šaraj malo”

može li

kajgana biti

umjetnost

Piše:
nebojša
Šerić Šoba
Danas je sve moguće, samo treba biti uporan i strpljiv, gurati
svoju stvar i biti agresivan, plaćati raji piće i družiti se nazor iako
bi najradije otišao kući i legao spavati umjesto kontinuiranog
nabacivanja lažnih osmijeha, guranja tekućine niz grlo bez ikakve
potrebe. Umjetnik je tu da bi bio voljen i pažen, jer ako nije, to je
tragedija kosmičkih razmjera s nesagledivim posljedicama

ekad sam znao uzeti olovku i nazor iako bi najradije otišao kući i legao otići u kupovinu, nije bilo ništa drugo
papir i počinjati crtati s namje- spavati umjesto kontinuiranog nabaciva- osim jaja. Da bi se stvar malo pogurala,
izbaciti. Crtao sam nešto, šarao po papiru stav.ba
rom da nacrtam bilo šta. Nešto
bi moglo biti u opticaju. Kao i kod crte-
Nbez ikakve konkretne ideje i nja lažnih osmijeha i guranja tekućine niz zarovio sam po frižideru i izvukao sve što
grlo bez ikakve potrebe. Umjetnik je tu
ža, nisam imao pojma šta će se na kraju
da bi bio voljen i pažen, jer ako nije, to je
krajnjeg cilja. Zanimalo me kamo to sve
dogoditi, bitno je da je proces pokrenut.
tragedija kosmičkih razmjera s nesagle-
može odvesti, šta to podsvijest sve može
nat. Našlo se i nekih smrznutih paprika.
Nakon što je crtež bio gotov (po ko
kao kad stojite pored kućnog telefona i za divim posljedicama. Iz zamrzivača sam izvadio neki stari špi-
vrijeme dugotrajnog i dosadnog razgovora zna kojim mjerilima), izgledalo je kao da Komadić suhog mesa pronašao sam za-
crtate neke apstraktne motive po računu sam sve napravio s jasnom namjerom, kao glavljen između dviju pregrada. Nešto
za struju ili salveti koju je komšija ostavio da je to ostvarenje baš onoga što je bilo malo pavlake bilo je na dnu kontejnera.
nakon što je pojeo kolač – kojekakve zvr- zamišljeno. Ulio sam ulje u tavu, popržio luk, ubacio
kove i kvadrate, pijavice i baklave. Nakon Posmatrao sam neko vrijeme svježe komadić suhog mesa, komadiće paprike
određenog vremena počeli bi se ukazivati napravljen crtež, da bih zatim krenuo s i špinat. Ulupao sam jaja u velikoj šolji,
neki konkretniji oblici i stvar bi odjednom odugovlačenjem baziranim na nemoguć- ubacio pavlaku, izmiješao. Sve se to po-
poprimala neki vizualni identitet, doduše nošću donošenja finalne odluke o njegovoj solilo i pobiberilo, zatim ulilo u tavu.
neprepoznatljiv i maglovit, da bi se zatim kvaliteti. Frustriran, otišao bih do kuhinje Tost je ubačen u toster, na stolu se našao
sve počelo povezivati u neku kakvu-ta- da nešto glocnem, izlazio na terasu udah- i kečap. Ubrzo je sve bilo gotovo, tost je
kvu cjelinu. nuti zraka, uzimao gitaru i svirao nešto iskočio iz tostera. Sve supa sam stavio na
To bi trajalo neko vrijeme. Oblici bi bezveze, sve samo da bih na kraju, kada tacnu i sjeo za sto da smažem.
postajali sve zgusnutiji, slobodnog pro- se vratim sa svježim očima, mogao uočiti Uzeo sam viljušku u ruku, ali pogled je
stora na papiru bivalo je sve manje, tražio dobre i loše strane svog crteža. pao na crtež. Ustao sam od stola da vidim
se u svemu tome neki balans. A onda se Kako nisam mogao donijeti odluku, šta sam to jučer nacrtao. Posmatrao sam
pojavljivao konkretan i opipljiv smisao u odlučio sam da stvar ostane po strani neko linije, pravce, apstraktne oblike, prostor
toj stihijskoj akciji – pokušavao sam sve- vrijeme (kao i vruć burek), da se malo ohla- između njih, dubinu, širinu. Gledao sam u
mu tome dati ime i prezime. di i postane nešto što se eventualno može sve i u ništa, u moguće i nemoguće, poku-
I tako, čovjek stvori nešto bez ikakvog progutati. Kako je teško na bilo čemu za- šavao da se sjetim o čemu sam razmišljao
posebnog razloga, skoro pa iz neke tera- držati pažnju u današnja vremena. Nešto dok sam crtao. Bezazlenost s kojom sam
peutske potrebe da izbaci nešto iznutra, se novo pojavi, neka igračka, film na tele- započeo crtanje pretvorila se s vremenom
bilo šta. Stigla bi i dilema: Da li je to viziji, poziv na zabavu, izlet u prirodu, čo- u kontroliranu aktivnost. I što se crtanje
umjetnost? Mogu li ovako nešto potpisa- vjek zaboravi šta je zaista htio i krene raditi bližilo kraju, potezi su postajali sve od-
ti i izložiti u nekoj galeriji? Naravno da nešto sasvim drugo. Crtež je ostavljen na mjereniji i odmjereniji, težnja da se nešto
mogu! Danas je sve moguće, samo treba stolu da bude sam sa sobom, “da sazrije”. materijalizira zamijenila je spontanost.
biti uporan i strpljiv, gurati svoju stvar i Sutradan sam otvorio frižider i gledao Kajganu sam spucao, crtež bacio u
biti agresivan, plaćati raji piće i družiti se šta se može doručkovati. Zaboravio sam smeće. n

STAV 11/5/2017 79