Page 74 - STAV 114 11.05.2017

KULTURA/UMJETNOST/SHOWBIZ

Zadužbina
Ekmečića kao
prostor za kulturu

Za 13. maj najavljeno je svečano otva-
ranje zadužbine “Legat kuća Ekme-
čić” u Brčkom u zgradi nekadašnjeg
hotela “Orijent”, koji je austrougar-
ska uprava izgradila 1880. godine, a
koji sam po sebi predstavlja raritetnu
vrijednost. Jedan dio hotela “Orijent”
dodijeljen je 1945. godine na korište-
nje porodici Ekmečić. Ova porodica
stekla je s vremenom bogatu kul-
O Sarajevu nekad i sad turno-umjetničku ostavštinu, a njeni
članovi odlučili su osnovati prvu pri-
vatnu kulturno-umjetničku zadužbinu
na sceni Narodnog u Brčkom koja će služiti svim građa-
nima ovog grada. Cilj Fondacije koja
pozorišta Sarajevo osniva zadužbinu jeste, prije svega,
očuvanje ugroženog kulturno-historij-
skog naslijeđa. Iz fondacije poručuju
da ona nije nastala kako bi se stekla
Ljubica Ostojić: Sve se nekako preživi osim smrti; režija: Dino Mustafić; materijalna dobit, već da služi općem
dramaturgija: Ljubica Ostojić; scenografija: Mirna Ler; kostimografija: Lejla dobru društva i kulturnom životu Brč-
kog. Fondacija će održavati široku sa-
Hodžić; koreografija: Gjergji Prevazi; muzika: Damir Imamović radnju s brojnim sličnim institucijama
u Bosni i Hercegovini, a posebno s
Sve se nekako preživi, osim smrti nova je Upravo “borba jastucima” predstavlja central- Republikom Francuskom, koja je to-
predstava Narodnog pozorišta u Sarajevu ni lajtmotiv režiserskog koncepta koji likovima kom agresije na Bosnu i Hercegovi-
je vijek jedne sarajevske porodice koju čine stav.ba
nu zaštitila mnoge članove porodice
nastala prema tekstu Ljubice Ostojić, a u re-
ispunjenim konstantnim stresom pomaže da
Ekmečić. “Legat kuća Ekmečić” služit
razgovaraju, razmišljaju, sanjaju, žive... Osnovni
žiji Dine Mustafića. U središtu teksta, koji je
će kao prostor kulture, za organizira-
dramski sukob teksta i predstave ostvaren je,
2011. godine izabran u uži krug regionalnog
dakle, u odnosu Sarajevo prošlosti i Sarajevo
dramskog konkursa “Heartefacta”, životni
nje skulptorskih i slikarskih postavki,
večeri i koncerata. /H. R./
žutjele fotografije, novinske članke i arhivske
baka, supruga, suprug, brat i kćerke, a koji sa sadašnjosti. I dok je prvi prikaz sveden na po- promociju novih izdanja, književnih
sobom donosi i sreću i tugu, te u konačnici i snimke, koji umire u neartikuliranim sjećanjima
smrt. Kako autorica najavljuje u didaskalijama starijih, drugi još nema svoj konačni izgled jer
teksta, njegov glavni protagonista jeste sam postratna generacija još nije kadra odreći se
život, “takav kakav je”, koji pokušava “preži- “Sarajeva nekad” i prihvatiti “Sarajevo sada”.
vjeti” jedna porodica, izgubljena u postrat- Upravo tu ideju na sceni izgovara Una, umorna
nom sarajevskom društvu i suočena s nizom od priča “kako je nekada bilo lijepo” i spoznaje
političkih, socijalnih, kulturoloških i egzisten- da je njen život sada i ovdje, a ne u romantizi-
cijalnih prepreka. Dok supruga, majka, glava ranim sjećanjima njenih roditelja.
kuće i razum porodice Emilija (Ejla Bavčić) Za razliku od režiserskog koncepta koji, sa-
pokušava zadržati porodicu na okupu, njen činjen od arhivskog materijala, muzičke inter-
muž Emin (Izudin Bajrović) bijeg od iznimno pretacije uživo – klavir i horsko pjevanje čije
stresne svakodnevice pronalazi u knjigama i skladbe potpisuje Damir Imamović – i fikcio-
pisanju, mlađa kćerka Ena (Dina Mušanović) nalne (nacrtane) scenografije, uvjerljivo oživ-
planira vjenčanje s Kosovarom Alijem (Vedran ljava dokumentarni teatar, odričući se dram-
Đekić), a starija Una (Amila Terzimehić) čini ske napetosti, a zanemarajući dramaturšku
sve kako bi otišla iz Bosne i Hercegovine i novi progresivnost (npr. scene izljeva ljubavi Ene i
život otpočela u Londonu. Istovremeno, Emi- Alija gotovo su identične na početku, sredini
lijin brat Edin (Aleksandar Seksan) bori se s i kraju) i kreirajući jednodimenzionalne likove
PTSP-om, a najstariji član porodice Gospođa koje određuje samo jedan motiv, tekst predsta-
Mama (Kaća Dorić), koja simbolizira Sarajevo ve ostao je u procjepu između tradicionalnog
iz prošlosti i održava sjećanje na njega, uslijed i savremenog dramskog pisanja te simboličke
starosti, postepeno gubi pamćenje i umire sa i angažirane dramske književnosti.
“svojim Sarajevom”. Ipak, Sve se nekako preživi, osim smrti jeste
Predstavu otvara članak iz novina o Međuna- emotivna i potrebna teatarska posveta Sara-
rodnom danu borbe jastucima, uz pomoć koje jevu, njegovoj stamenitosti i vječnosti, te ljuba-
se njeni sudionici oslobađaju stresa, a koji na vi prema “gradu na Miljacki”, koja sve nekako
sceni oživljavaju dva gospodina u smokinzima. preživi, pa čak i smrt. /M. Sk./

74 11/5/2017 STAV