Page 73 - STAV 114 11.05.2017
P. 73
takvim pristupom smatraju iole ozbiljnim Kajan, poput filmske
i temeljitim istraživačima naše povijesti. kamere, bilježi sudbine ljudi
Da nije tragično, bilo bi smiješno, ali, uz
svu “nepravdu” koju sebi nanosimo, spo- i piše o povijesti prostora
menuti pristup našu kulturnu javnost koji je u svom kontinuitetu
čini upitnom. Ne želeći ulaziti dublje u doživio više krvavih
ovu problematiku, naglasit ću sljedeće: i
kod Kajana može se primijetiti određena lomova. Pišući o povijesnim
subjektivnost, ali je ona, između ostalog, usudima, govorimo li
poetska, a nikako ideološka. filmskim jezikom, krike i
U putopisu o kojem ovdje govorim
ključno mjesto, naravno, zauzima Herce- šaputanja Humske zemlje
govina, za koju Kajan kaže da je to dobra Kajan stavlja u krupni
zemlja koja voli dobre ljude. Kršom odre- plan, ali ih niko ne vidi i
đena i najveći period u godini, dopustit
ću sebi određenu patetiku, suncem oku- ne čuje. Zapravo, postoji
pana, Hercegovina i grad Mostar topos kako tragična sudbina tog
su oko kojega se Kajan kreće i kojem se prostora, tako i šutnja o
uvijek vraća bilo kroz književnost ili na
neki drugi način. zločinima, što je vidljivo i
U Kricima i šaputanjima dosta se šire, nakon devedesetih godina
za razliku od spomenutih Veduta, Kajan prošlog stoljeća
bavi Hercegovinom. Temeljito ovdje au-
tor prilazi Zemlji kroz njezin povijesni
kontinuitet, zagledajući se i uvijek osta-
jući u čudu zbog našeg “odnosa” prema ne čuje. Zapravo, postoji kako tragična funkcija ovih putopisa bila upravo po-
prošlosti. Zapravo, u knjizi se prelamaju sudbina tog prostora, tako i šutnja o zlo- gled u budućnost sa željom da se prošlost
povijesne, mitološke, književne i politič- činima, što je vidljivo i nakon devedese- istraži i sistematizira, da se, čim prije, tim
ke relacije i odnosi jednog prostora. Pre- tih godina prošloga stoljeća. bolje, naš odnos prema našim “ruinama”
ko prvih “dokaza” o postojanju zemlje i U prvom planu ove knjige sudbina je popravi i da se “svijest” o svemu ovome
njezinom kulturološkom oblikovanju, pa ljudi s prostora o kojem piše. Ostaje nama, dovede u red. Ova knjiga ne računa na
sve do političkoga urušavanja prostora o onima koji će se i nakon ove knjige ba- odnos prema kulturnoj baštini, već, kao
rečenicom: “Početak priče – početak je svi- stav.ba
što mostovi funkcijom i sadržajem ispu-
viti tim prostorom, jedno pitanje: Kako
kojem piše, Kajan “plete” priču, sudbo-
njavaju prostor i čine dobro ljudima, ovi
nosnu i povijesnu, epsku i lirsku, ličnu
pristupati ovakvim temama? Postojanje
putopisi, napisani u velikom istraživač-
i kolektivnu.
idealnog hroničara, kako je o tome pisao
kom zanosu, imaju sličnu namjeru.
Gordon Grejem u knjizi Lik prošlosti. Fi-
Nije slučajno da ovaj putopis počinje
Treba istaknuti i taj lični, poetski fra-
jeta.” Onako kako je Hum / Hercegovina lozofski pristup istoriji, nije moguće, jer se gment, koji nimalo ne čudi i koji ove pu-
pod njim podrazumijeva ime dato nekim
stasavala kao kulturološki fenomen, tako “mašinama” – nešto slično filmskoj kameri topise na mnogim mjestima čini lirskim
i Kajan o njoj piše. Upravo se ovdje Her- za opservaciju sadašnjosti – koje, hipote- i memoarskim, što će, vjerujem, čitaoci
cegovina u svôj svestranosti ogleda. Takva tički, ne propuštaju ništa od onoga što se primijetiti. Koliko god Kajan posljednjih
raznolikost nimalo ne iznenađuje one koji događa i na taj nam način, nakon nekog godina ne piše, tj. ne objavljuje nove pje-
su, za razliku od pisaca dnevnopolitičkih vremena, daju kompletnu evidenciju proš- sme, taj se književni oblik zadržao u pu-
“pamfleta”, upućeni u ovu zemlju i njezi- losti koja sadrži svaki pojedini događaj. topisnoj formi.
nu prošlost. Kajan to, osjećajući namjere Ali takav “idealni” hroničar sam bilježi Na kraju treba kazati da Kajan svoje
dnevne politike, na odličan način primje- događaje, on ih ne interpretira. Upravo na “skeniranje” završava u Konjicu, na gra-
ćuje dajući savremenom čitaocu na uvid tom tragu, između skeniranja povijesti i nici Bosne i Hercegovine, između dvaju
putopise izuzetne vrijednosti. Njihova će njenog komentiranja, Kajan realizira ove klimatoloških svjetova, ondje gdje se naša
upotreba i svrsishodnost s vremenom, to putopise. S druge strane, veliki dio naše zemlja, kako je to Andrić napisao, “na-
je već sada jasno, zasjeniti sve one koji na povijesti, pa tako i humske, počiva, prije glo prelama u svoju drugu, mediteran-
maliciozan i malograđanski način pišu i svega, u narodnom vjerovanju, priči i mi- sku, kako mnogi misle, bolju polovinu”.
brinu o našoj prošlosti. Ovdje, u ovim pu- tologizaciji, gdje često kontekstualizirani Kajan je ovim putopisima ostavio in-
topisima, imamo slike, toponime, ruine i malograđanskim odnosom prema zemlji telektualnu “zadužbinu” onima koji će se
odjeke te prošlosti. u kojoj živimo pretjerujemo i apologizi- baviti našim prostorom, našim kulturološ-
I sâm naslov knjige, nimalo slučajno, ramo ono o čemu se, prema uzročno-po- kim fenomenom koji nam sve vrijeme visi
asocira nas na prošlost o kojoj se izuzet- sljedičnoj vezi, ne može tako govoriti. iznad glava, a zove se zaborav. Svojevrsna
no malo zna. Treba naglasiti da je naslov Naime, u drugom planu ove knjige naš je pobuna prisutna u ovoj knjizi. Pobuna
preuzet iz Bergmanova remek-djela Krici i je kolektivni Zaborav. Ako bih parafra- protiv zaborava i glas o onima koje niko
šaputanja, a Kajan, poput filmske kamere, zirao Kajana, rekao bih da mi ne znamo ne čuje, čiji su krici i šaputanja ostali da
bilježi sudbine ljudi i piše o povijesti pro- sačuvati ni prag rodne kuće. traju, nažalost, i danas na zemlji koja se,
stora koji je u svom kontinuitetu doživio Na koncu, u ovoj se knjizi očitavaju devastirana i porobljena, ipak na neki na-
više krvavih lomova. Pišući o povijesnim historijski lomovi i mrak naših prostora, čin opire novonastalim vladarima. Upra-
usudima, govorimo li filmskim jezikom, pa se nameće pitanje: Otkuda naš zabo- vo to, ta pobuna protiv zaborava, ovoj će
krike i šaputanja Humske zemlje Kajan rav i šta je zbilja, prošla i buduća, ovih knjizi osigurati, barem se tome nadam,
stavlja u krupni plan, ali ih niko ne vidi i prostora? Drukčije kazano, primarna bi nenametljivo trajanje i iščitavanje. n
STAV 11/5/2017 73