Page 16 - STAV broj 243

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

Molitveni dan za

domovinu Hrvatsku

akozvani “Molitveni dan za domovinu Vrhbosanske nadbi-
Tskupije” te hodočašće na Bobovac pripadnika Ministarstva
odbrane, Oružanih i policijskih snaga BiH katoličke vjeroispo-
vijesti još jednom su se pokazali tek kao povod da se ne samo
katolicizira već i kroatizira srednjovjekovna baština Bosne i
Hercegovine. Na potpuno isti način na koji se to radi u Stocu
povodom kojekakvih “tarči”, ili u Jajcu kroz manifestaciju “Dani
srednjovjekovlja”, tako se i na Bobovcu srednjovjekovna Bosna
pokušava revizionistički predstaviti kao ono što nikada nije bila
– isključivo katolička i Hrvatska.
Naravno, budući da se manifestacija na Bobovcu održava na
službenom te daleko višem crkvenom i političkom nivou, time
su ovakve provokacije i neukusnije, ali i opasnije, jer uopće nije
jasno za koju se, kakvu i čiju domovinu moli, a i inače prisutni
revizionizam iz daleke se prošlosti premjestio u nedavnu, onu
koje se svi sjećamo.
S podmetanja i pokušaja implantacije kojekakvih uskoka, sred-
njoevropskih vitezova, templara i križara te vatikanskih zastava
u srednjovjekovnu historiju Bosne prešlo se na podvaljivanje
simbola i oznake susjedne države u period od 1992. do 1995.
godine! Teško je povjerovati u dobronamjernost “molitvenog”
skupa za domovinu Bosnu i Hercegovinu na kojem se s pono-
som paradira vojnim zastavama i onih brigada HVO-a koje su
učestvovale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u presuđenom
udruženom zločinačkom poduhvatu protiv njenog naroda i njene
cjelovitosti. Šta tek reći za činjenicu da takav mimohod svojevre-
meno agresorskog, a danas neprimjerenog znakovlja predvode
i pripadnici Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike
Hrvatske u svojim tradicionalnim kostimima!
Kakve veze hrvatski gardisti s Pantovčaka imaju s Bobovcem kao
prijestolnicom srednjovjekovne bosanske države? Kakve uopće
veze ima ovaj čisto velikohrvatski dernek s Bosnom i Hercego- simbole te podržava politiku koja je ili dijelove ili čitavu Bosnu i
vinom i njenim historijskim kontinuitetom? Kako takvo brutalno Hercegovinu htjela utopiti u Hrvatsku.
svojatanje tuđe kulture i historije staviti u kontekst riječi kardi- Sve to nije prepreka za svojatanje srednjovjekovne Bosne i to
nala Vinka Puljića, koji je upravo na istom ovom skupu izjavio tako da na Bosnu i Hercegovinu i njenu srednjovjekovnu histo-
da su okupljeni tu “svjesni svojih korijena i zato što volimo ovu riju navodno veće pravo ima neki Alojzije iz Međimurja nego
svoju zemlju i zato nam smeta kada neko manipulira poviješću, Mehmed iz Kraljeve Sutjeske. Iako je ovaj prvi Hrvat, a drugi i
pogotovu kada slavi one koji su u prošlosti uništavali našu do- dalje Bošnjak, iako je jedan možda pod šahovnicom jurišao da
movinu”. Zar kardinal Puljić ne vidi koliko je kontradiktorno i van dijelove Bosne i Hercegovine pripoji Hrvatskoj, a drugi branio
zdravog razuma izjaviti tako nešto, a zatim blagosloviti skup na njenu cjelovitost pod zastavom s ljiljanima, iako je prvi možda
kojem se “manipulira poviješću” i otvoreno slavi one koji su u tenkovskim granatama uništavao historijsko naslijeđe Bosne i
nedavnoj prošlosti “uništavali našu domovinu”? Hercegovine, a drugi ga životom čuvao.
Nažalost, sva su ova pitanja potpuno izlišna i u konačnici kraj- Nažalost, ovakvo krajnje pervertirano razumijevanje pojma do-
nje naivna. Velikohrvatska mitomanija napustila je odavno gra- movina nije ništa novo. Treba se samo podsjetiti da su prilikom
nice zdravog razuma te je istog kvaliteta, kvantiteta i intenziteta barbarskog upada Eugena Savojskog 1697. godine, rata iz
poput one velikosrpske. Za hrvatsku politiku i kulturu, kao uo- 1737. godine kao i okupacije Bosne i Hercegovine 1878. go-
stalom i za gotovo sav katolički kler, prava i istinska Bosna, kao dine pripadnici katoličkog klera i katoličkih redova poput franje-
nasljednica one srednjovjekovne, postoji samo ondje gdje ima vaca redovno služili Austriji, katoličkoj stranoj sili, kao oči i uši
katoličkog življa. Historijske činjenice tu ne igraju nikakvu ulogu. na terenu, kao dojavljivači, špijuni i vodiči i da su to radili pod
Ni one da srednjovjekovna Bosna, njeno društvo, ali i njena vla- motom patriotizma i odanosti “narodu i državi”. Ali odanosti ko-
dajuća dinastija nisu bili dominantno katolički, a niti one da se jem narodu i kojoj državi? Izgleda da je upravo ta tenzija i ta di-
katolički živalj koji danas živi na prostoru Bosne i Hercegovine lema, za koju se državu moliti i za koju boriti, ono što je ostalo
naziva Hrvatima, govori hrvatskim jezikom, vije hrvatske zastave i neriješeno do dana današnjeg.

16 31/10/2019 STAV