Page 17 - STAV broj 243

TOKSIČNA (JUGO)NOSTALGIJA

a svašta smo se već navikli od ovdašnjih diskutabilnog izgleda, ali i čitavo stambeno su se iz istih jugonostalgičnih krugova čuti
Njugonostalgika, kao i od onih koji koriste naselje na nekadašnjoj ogromnoj ledini koju i zamjerke i na račun gradnje Turske amba-
ovo specifično duševno stanje da bi promo- Pavlović naziva “parkom svoga djetinjstva”. sade, a odnedavno i Ambasade Saudijske
virali svoju ideologiju, i to tako da današnje Kako je moguće da od svega toga izgrađenog Arabije, ali one nisu imale niti imaju bilo kakve
stanje predstave gorim od onog nekadašnjeg, na Marindvoru problem predstavlja jedino tržni veze s betoniranjem ili s rušenjem Vilsonovog
a sebe kao predvodnike u to neko “bolje ju- centar SCC? Neko bi mogao pomisliti da se šetališta, što je valjda sasvim jasno iz ilustra-
čer”. No, već neko vrijeme – jer pokušajima na prostoru na kojem je izgrađen SCC neka- cije ovog teksta. A dovoljno je i pogledati na
da se dočara navodno bolja prošlost argu- šta je sve to ličilo neposredno poslije rata,
menti i činjenice ne idu u prilog – borba se tačnije, dok je još bilo građevina iz prošlog
svela na negativistički agitprop: Šire se očaj sistema, pa da se vidi kako je ustvari riječ o
i defetizam u vezi s današnjim životom, po- uređenju i oplemenjivanju tog prostora.
kušava zaustaviti bilo kakav istinski napre- Zašto je sve to tragično i sporno, otkud či-
dak današnjeg društva te doslovno izmišlja tav izmišljeni svijet prošlosti koja kao takva
i izmaštava prošlost koja kao takva nikada nije postojala i da li je pravi razlog za bijeg
nije postojala. u takvu fantastiku izvjesna odbojnost spram
Da bismo ilustrirali o čemu je riječ, dovoljna onoga što Sarajevo postaje? Da je možda
su dva primjera. Jedan je tekst Pavla Pa- upravo o tome riječ, potvrđuje i drugi primjer.
vlovića objavljen na portalu Depo.ba pod Već je duže prisutna gotovo prava medijska
rogobatno-histeričnim naslovom Rat za kampanja kojem se insistira da je Sarajevo
kvadrate: Ruši Vilsonovo, betoniraj sve... najzagađeniji grad ili u svijetu ili u Evropi (što
Sprži i zadnju zelenu travku u tijesnoj sa- svakako nije), da bi se zatim kao uzročnik
rajevskoj kasabi!, u kojem Pavlović, inače navodila “pretjerana gradnja”, i to, naravno,
stanovnik visoko urbanizirane i progresivne “previsokih objekata u centru grada” (što je
Holandije, pardon Nizozemske, lamentira nad također sporno), a sve u cilju da bi se neka-
urbanizacijom i progresom Sarajeva. Pritom ko, ako već ne zaustavio, onda barem politič-
je Pavlović inventivan, jer pored uobičaje- kim putem usporio razvoj Sarajeva kao grada
ne jugonostalgičarske gnjavaže i smaranja, koji može biti rival drugim glavnim gradovima
u svom didaktičkom narativu (maskiranom bivše Jugoslavije.
kao poprilično promašena ironija) koristi i Čini se da mnogima smeta što Sarajevo
neke slike, scene i situacije Sarajeva koje više nije jugoslavenska provincija, već je to
su potpuno izmišljene. Tako, recimo, žali za istinski glavni grad jedne suverene države,
nekadašnjom robnom kućom “Unima”, po- politički, ekonomski, duhovni i kulturni cen-
znatijom kao “Sarajka”, socijalističkim ma- tar jednog naroda, moderan, uvezan u to-
stodontom iz sedamdesetih koji je izgledao kove koji su mimo onih “regionalnih”, grad
poput kubističke vizije plavog kita nasuka- da nalazila kakva zelena oaza, a ne (kasnije) koji se izgrađuje, u koji se ne uvoze već iz
nog u sami centar grada, te zbog činjeni- devastirana fabrika. Ruinirana fabrika u centru kojeg se izvoze kulturni trendovi, za koji se
ce da se tu danas nalazi BBI tržni centar. grada! Zar je došlo dotle da se i za tim pati!? ne presjeda nego se u njega direktno dolazi,
To ne bi bilo sporno, o ukusima ne vrijedi Naravno, u sve ovo Pavlović upetljava i mit- grad u koji se investira, na čijim se ulicama
raspravljati, pa je sasvim legitimno da se sku “Hastahanu”, također sasvim izmaštanu može vidjeti istinska, a ne vještački projek-
nekom sviđa i socijalistička verzija bruta- oazu zelenila koje u stvarnosti nema, a za koju tirana socijalistička multikultura, i grad koji
lizma, no sporno je što Pavlović tvrdi da je se “bore” oni kojima u suštini nije do bilo ka- prijeti da možda jednom preuzme primat u
“Sarajku” zamijenilo “zdanje koje je satralo kvih parkova ili prirode nego do pronalaska “regionu”.
svaku zelenu travku na tom prostoru”. Koje nekog vlastitog “Gezi parka”, okupljališta Pored uobičajene patologije nostalgije kao
je i kakvo zelenilo postojalo na mjestu sta- i inicijalne kapisle putem koje bi politizirali žala za mladošću, primjetna je i ova malici-
re robne kuće? Autor ovih redova rodio se komunalna pitanja te tako presudno utjecali ozna dimenzija, kada se demonizacijom sa-
u blizini, u “Sarajci” je s roditeljima ko zna na razvoj Sarajeva. dašnjosti i uljepšavanjem prošlosti pokušava
koliko puta kupovao odjeću, gramofonske Ipak, najnejasniji je sam povod Pavlovićevog vratiti točak vremena, spriječiti ulazak kapitala
ploče, rekete za tenis i badminton, rolšue teksta, a to je navodno uništavanje i betoni- i svesti Sarajevo ponovo na periferiju “regi-
i stotine drugih sitnica, ali nikada nije vidio ranje Vilsonovog šetališta. ona”, uspavanu provinciju u kojoj svako zna
nikakvog zelenila. Po čemu je to “Sarajka” Jedan od događaja koji je mogao izazvati svakoga, i hermetički ga izolirati od onih to-
bila ekološki prihvatljiva, “green friendly”, što ovakvu reakciju jeste nedavna vijest da će kova i trendova koji se ne mogu kontrolirati.
bismo rekli, a današnji BBI nije? se graditi cesta između Zemaljskog i Histo- No, niti subudalasta nostalgična fantasti-
Također, nije baš najjasnije ni zašto Pavlović rijskog muzeja, kao i most koji bi spojio na- ka poput Pavlovićevog teksta, niti daleko
problematizira i demonizira današnju izgrad- selje Grbavica s prvom transverzalom, a što opasniji neoboljševički pokušaji političke
nju Marindvora i uopće razvoj tog dijela gra- bi uveliko smanjilo saobraćajno zagušenje u instrumentalizacije komunalnih i ekološ-
da. Da ne spominjemo da su upravo u onom Sarajevu. Nije baš jasno zašto je toliko pro- kih pitanja radi borbe protiv “kapitalizma”
prošlom sistemu na tom prostoru izgrađeni i blematičan ovaj projekt, jer osim tri ili četiri neće uspjeti, jer, kako kaže stara poslovica,
prvi neboderi, kojih se jugonostalgici narav- drveta, ne bi nanio veliku štetu, osim što bi se “čemu je vrijeme, tome je i vakat”, a Sara-
no ne gnušaju, nego im tepaju kao “Momi i možda pokvario ugođaj posjetiocima kafane jevu je vakat da opet bude “šeher kakvog
Uzeiru”. Izgrađen je i Hotel “Holiday Inn”, vrlo “Tito”. U tom smislu, vizavi Vilsonovog, mogle nema do Stambola”.
Sastavio: M. D.

STAV 31/10/2019 17