Page 82 - STAV broj 243

KULTURA

se nakon određenog perioda pretočio u
zabrinutost ljudi da će “svi koji su bili u
ratu i branili svoju domovinu na kraju biti
za to i krivi”. Istina nije daleko od toga.
A muzejski eksponati ne bi trebali
biti tu zbog ljudi koji tačno “znaju kako
je kad rokaju granate”, već upravo zbog
onih koji to ne znaju. Ne bi trebali biti tu
ni zbog onih kojima je sasvim jasno ko je
bio agresor, a ko žrtva, ko su zločinci i iz
kojeg naroda dolaze, od je čijih ruku hi-
ljade djece ubijano, ko je uzročnik patnje
djece opkoljenog Sarajeva. Brojni turisti
koji posjećuju Muzej ratnog djetinjstva
u Sarajevu ne mogu saznati ove infor-
macije iz tekstova koji se nalaze pored
muzejskih eksponata, niti mogu dobiti
uvid u ono što se stvarno dešavalo djeci
tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Ne mogu saznati ni da je bila agresija; tu
riječ nismo mogli pronaći. Nema tu ništa
što bi čovjeka koji nije prošao sve golgo-
te opkoljenog Sarajeva, ili nekog drugog
mjesta u Bosni i Hercegovini, koji je bio
na nišanu agresora, moglo i na koji način
educirati i što bi mu omogućilo da kreira A kao dijete, itekako se dobro sjećam nimalo općenitih
pravu sliku rata u gradu u kojem je muzej četnika s brda koji su ispaljivali nimalo općenite granate
koji upravo posjećuje. A muzeji postoje da
educiraju ljude, to bi im trebali biti neki koje su ubijale žive ljude, majke, očeve, braću, sestre,
od glavnih funkcija i zadataka. tetke, amidže, daidže, rođake, komšije... Dobro smo znali
ko nas je ubijao i kakva je mašinerija stajala iza agresije
PSEUDODOKUMENTARIZAM
U Muzeju ratnog djetinjstva sve što na Bosnu i Hercegovinu. Ali, u Muzeju ratnog djetinjstva
vidite potpuno je bezlično i sasvim op- prave se da to ne znaju
ćenito. A i sam naziv, Muzej ratnog dje-
tinjstva, izuzetno je nedorečen. Potpuni komšije. Dobro smo znali ko nas je ubijao Vojske Republike Srpske, ili pak neke pa-
je apsurd da se Muzej ratnog djetinjstva i kakva je mašinerija stajala iza agresije ravojne formacije poslane iz Srbije, ubi-
nalazi u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, na Bosnu i Hercegovinu. Ali, u Muzeju jao je građane Sarajeva, civile, muškarce,
a da pored izloženih dječijih priča nisu ratnog djetinjstva prave se da to ne znaju. žene, djecu – snajperist, Srbin, četnik,
napisani mjesta i gradovi u kojem su one Možda je to zato što je njegov direktor Ja- ubica, a ne snajper. Postoje snimci i fo-
nastale. Također, Muzej, naprimjer, ne sminko Halilović imao samo četiri godine tografije koji ovo potvrđuju i na kojima
donosi podatke o broju ubijene, ranjene, kada je u Bosni i Hercegovini počeo rat, se jasno može vidjeti ubijanje, na kojima
osakaćene, prognane djece u Sarajevu i u pa su mu i ratna sjećanja djelimična, ne- se mogu pogledati svjedočenja ubica. Ali
Bosni i Hercegovini tokom posljednjeg potpuna i parcijalna, baš kao što su kod o tome nećete čitati, ovo nećete pronaći
rata. Nema podataka o tome koliko ih je skoro sve male djece. A možda je problem u Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu.
ostalo bez roditelja, koliko ih je u nekim i to što nije imao iskustva rada u nekim Brojni su drugi primjeri iz ovog muzeja
konvojima završilo kojekuda. Ovakav drugim muzejima prije nego što je postao koji plasiraju izuzetno falične informaci-
kakav jeste, ovaj je muzej mogao biti po- direktor ovog muzeja. je, a sve pod krinkom djece, djetinjstva,
stavljen u bilo kojem gradu na svijetu i Na jednom od muzejskih eksponata odrastanja, naivnosti i nevinosti, omota
biti nazvan ovim ili nekim sličnim uop- piše da je “snajper ubio moga brata”. A i od čokolada, salveta, plišanih meda, zeka
ćenim imenom. laici dobro znaju da nikakav snajper ni- i lutkica. Međutim, djetinjstvo djece koja
Uopćene dječije priče u Muzeju mo- kada i nigdje nije ubio ničijeg brata. Snaj- su odrastala u ratu, u opkoljenom Saraje-
gle su biti bilo čije, bilo kojeg djeteta na per je optička naprava koja se stavlja na vu, nije bilo nimalo naivno i nevino, na-
svijetu, pa su utoliko i opasnije i ubojitije, pušku kako bi bolje i preciznije gađala, protiv. Još se sjećamo raznesenih glava,
jer veoma je hazardno imati takav muzej a u nekim definicijama može označavati prosutih utroba, osakaćenih ruku i nogu.
s takvom postavkom i s takvim nazivom i pušku na koju je stavljena ova optika. Traume su to kojih se vjerovatno nikada
baš u Sarajevu; čovjek bi za svega nekoliko Snajperist je taj koji ubija, to je strijelac nećemo kutarisati. A sjećanja blijede i
godina mogao pomisliti da rata u Bosni obučen za precizno gađanje na velikim nestaju skupa sa savremenicima, što se
haman pa da i nije bilo, makar ne ona- udaljenostima. On bez izuzetka pripada ne zapiše, podložno je devijacijama i ma-
kvog kakvog se mnogi od nas još sjećamo. određenoj vojsci, vojnoj formaciji, odre- nipulacijama, ali se pored zapisivanja o
A kao dijete, itekako se dobro sjećam du, četi, osim ako nije riječ o američkim svemu mora i stalno govoriti i ponavljati.
nimalo općenitih četnika s brda koji su igranim filmovima i plaćenim ubicama. Poznata je izreka da budali možeš jednu
ispaljivali nimalo općenite granate koje Eh, taj snajperist, koji je pripadao kon- te istu stvar reći milion puta i neće se pri-
su ubijale žive ljude, majke, očeve, bra- kretnoj vojnoj formaciji, a koja je bila u miti, a da je pametnom čovjeku dovoljno
ću, sestre, tetke, amidže, daidže, rođake, sastavu Jugoslavenske narodne armije ili ponoviti samo 500.000 puta. n

82 31/10/2019 STAV