Page 78 - STAV broj 243
P. 78
KULTURA
Neki to zovu muzejom
MUZEJ RATNOG
DJETINJSTVA
ČIJA DŽAMIJA,
TOGA ILMIHAL
A muzejski eksponati ne bi trebali biti tu zbog ljudi koji tačno “znaju kako je kad rokaju
granate”, već upravo zbog onih koji to ne znaju. Ne bi trebali biti tu ni zbog onih kojima
je sasvim jasno ko je bio agresor, a ko žrtva, ko su zločinci i iz kojeg naroda dolaze, od
čijih je ruku hiljade djece ubijano, ko je uzročnik patnje djece opkoljenog Sarajeva. Brojni
turisti koji posjećuju Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu ne mogu saznati ove informacije
iz tekstova koji se nalaze pored muzejskih eksponata, niti mogu dobiti uvid u ono što se
stvarno dešavalo djeci tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ne mogu saznati ni da je
bila agresija; tu riječ nismo mogli pronaći
Piše: Edib KADIĆ Stoga je muallima smislila čarlamu, po- “Pojeo vuk magarca”, danima mi je u
edib@stav.ba dijelivši jedan mekteb u dva, pa smo na glavi odzvanjala narodna izreka. I pro-
konkurs za takmičenje izišli kao mektebi đe takmičenje, “Sedrenik” osvoji prvo,
Fotografije: Anadolija “Sedrenik” i “Vinograd”. a “Vinograd” treće mjesto; drugo do-
dijeliše mektebu s Bistrika. Za svoj loš,
ini mi se da je bilo proljeće ratne ZAPISATI PRIJE NEGO ŠTO IZBLIJEDI šlampav i traljav nastup dobih tene “Ju-
1993. godine. Uveliko su se već Sa mnom u vinogradskom timu bila gosport” i zlatnu značku ljiljana. Niko-
ljudi pomirili s činjenicom da je djevojčica Ilvana i njih još troje iz stari- me nikada nisam kazao koliko mi je bilo
Čtraje agresija na Bosnu i Herce- je grupe. Bila je zadužena za učenje sura. teško preuzeti zadatak djevojčice koja je
govinu. Opkoljeno Sarajevo. Ja kakvo će Ma, krasno je učila, ljepota je bilo slušati. učila makar pet puta ljepše od mene i s
drugo biti. Imao sam deset godina. Sje- Samo heftu pred takmičenje na vrh Ro- kakvim sam otporom učestvovao u tom
ćam se da se spremalo takmičenje mekte- gine ulice pade granata – poslije su kaza- takmičenju. Nešto se lomilo i prelomilo
ba u Starom Gradu. Bio sam među boljim li da su je ispalili četnici s Borija – i ubi u mojim dječijim prsima, baš kao da sam
učenicima u mektebu, uvijek rado i na dvoje ili troje djece, nisam više siguran. u tim trenucima uvidio svu prolaznost
vrijeme završavao zadaće, učio napamet Među njima je bila i Ilvana, djevojčica svijeta i života, kao da sam znao da će i
sure, historiju islama, priče o poslanici- prelijepa glasa. Plakao je ko je trebao i jedan član tima “Sedrenik”, Edis, pogi-
ma, sve mi je išlo odruke pa sam izabran ko je morao; bi šta bi, valjalo se sprema- nuti pred sam kraj rata.
za jednog od takmičara. ti za takmičenje. Eto, to su sjećanja mog ratnog djetinj-
A u našem mektebu u džamiji Rogo-za- Muallima mi sutradan reče da ću mo- stva, nikada do sada zapisana, u kojima
de bilo je toliko djece u ratu da smo imali rati preuzeti i spremiti ono što je bio Ilva- ni tada, kao ni sada, nisam imao nikakvu
više potencijalnih takmičara nego što je nin zadatak, a da će ovo moje predati ne- sumnju da su četnici s brda ubijali moju
to jedan takmičarski tim mogao imati. kom drugom djetetu, novom takmičaru. rodbinu, prijatelje, komšije i poznanike u
78 31/10/2019 STAV