Page 74 - STAV broj 243

KULTURA

Autobiografski fragmenti (17)

OD KRAJA DO BESKRAJA

I “KORNJAČIN OKLOP”

VESNE PARUN

Voljeli smo svi Vesnu Parun, veliku pjesnikinju, punu duha i
nepresušne mladosti. Obradovani, pozdravismo je zaustavljajući
je. Rekoh da mi je rođendan i da bih žarko želio da nam se pridruži,
Piše:
Ibrahim KAJAN barem nakratko, uz kolače i sokove..., evo, baš ovdje, u ovom
restoranu. Nije bila sigurna, ali ipak reče da može, “jer je mrzi biti u
centru grada na 1. studenog, na Svisvete, uoči Dana mrtvih – sve
se vrti oko Kaptola, a vjerni i nevjerni pužu i ližu po grobovima”

rvomajske praznike koristimo da Hercegovini, ni Debatni klub mladih pi- Zapamtio sam smisao jedne Kebine
vidimo svoje roditelje u Mostaru. saca, ni list Mlada Hercegovina, ni ediciju rečenice u uvodniku o kulturnoj oskudici
A i Esad, najmlađi brat, lani je do- koju je u Klubu pokrenuo. u Mostaru i Hercegovini, vjerovatno u po-
Pbio sina Mirzu. Nadjeli su mu ime Mlada Hercegovina izlazila je u toj godini, sljednjem broju Mlade Hercegovine (1961).
po našem bratu, drugom po redu rođenom, 1959, kad sam ga, nakon dženaze, upoznao. Glasila je nekako ovako: “Bosnu i Herce-
kojem su, nesretnim spletom okolnosti, tra- U njoj sam objavio prve pjesme. U njoj sam govinu možemo zamisliti poput kamiona s
gično uništili život u 24. godini. susreo prvi put imena, tada mladih književ- prikolicom. Kamion je natovaren do vrha,
nika, Mirka Marjanovića, Velje Miloševića, da se sve presipa, a prikolica je prazna i tan-
ALIJA KEBO Božidara Gagre, Veselka Koromana, Duška drče po izrezbarenim drumovima.”
Drugog ili trećeg dana “produženog” Trifunovića, Petra Gudelja, Vlade Puljića.
praznika, predvečer, ispred kućnih vrata Prije almanaha Od kraja do beskraja PRAHA
na Carini vidjeh Aliju Kebu s “priborom” Kebo je kao urednik objelodanio zbirke Već smo nekoliko godina ljetovali u
za ribolov, mlatom u jednoj ruci, s dvije-tri hercegovačke poezije Žarka Marjanovića kampu u Crikvenici. Prišlepali smo se
neretvanske pastrmke nanizane na vrbovoj (Granice ljubavi), Safeta Hasanova (Tata, Smailinom ocu, zaljubljeniku kampira-
pritki u drugoj. Obradovah se, mada sam šta su to zvijezde), Vlade Nastića (Sam u ka- nja. Mada je bio umirovljenik, svejedno je
imao i neku mladićku ljutnju na njega, ali menu), Veselka Koromana (Grad prema sje- imao svoj precizni raspored za svako lje-
ipak mi je on bio u “osjetljivim godina- veru) i Jusufa Begića (Sunčeva klatna), kao tovanje: već je u maju, među prvim kam-
ma” formiranja vrijedan prijateljski puto- i prvu svoju stihozbirku Lopoči i prvi pje- perima, preseljavao svoju opremu iz Za-
kaz. Upoznao sam ga netom nakon bratove snički almanah Kamenje. greba u Crikvenicu, pa bi na poluotočiću
dženaze. Bili su vrlo prisni prijatelji i odani Kada je uređivao Od kraja do beskraja, prekrivenom šumom, blizu plaže, razapeo
drugari. S harema je i on došao k nama, da “žiri” za odabir autora i pjesama bili smo svoj šator. Ostajao je do septembra – svi
tješi prijateljeve roditelje i njegovu suprugu. mu Goran Babić i ja (tek smo se počeli brija- bismo se izredali kao njegovi gosti! Ako
Tako sam, kao petnaestogodišnjak, Kebinu ti!). Izabrali smo sljedeći niz imena: Goran je iko od nas uživao, onda su to bili “djed
naklonost i prijateljstvo zadobio poput na- Babić, Gojko Sušac, Ibrahim Kajan, Selma Muharem i unuka Leyla”, naša kćerkica
sljeđa koje mi je brat ostavio. Pintul, Ivan Kordić, Zdenka Stojanović, koja se kupala u plićaku i sklapala prija-
Pozvah ga u kuću. “Moji će se sigurno Radivoje Budalić, Mubera Spahić, Marica teljstva s dječicom poput nje, ali i penzio-
radovati susretu s tobom”, rekoh mu. Sve Kurelić, Obrad Savić, Nađa Čolić, Mirela nerkama što su se pračakale i “ispitivale”
što je bilo u vezi s rahmetli Mirzom ozari- Kuić-Aranđelović, Zlata Artuković, Franjo dijete stotinu nejednakih pitanja. Uz naše
lo bi nesretne roditelje. Kebo im je u tom Brkić, Vinko Božić, Ðani Salković, Milovan jezike, čuli su se najviše njemački i češki.
vremenu, obilježenom prvom radošću, Krunić, Jusuf Begović, Žarko Marjanović, Kako smo djevojčicu stalno imali na
gugutanjem njihovog prispjelog unuka, Alija Kebo. Zamolili smo Duška Trifunovi- oku, primijetismo da se sve više igra u pi-
bio dodatni mehlem trajnoj dubokoj boli. ća da napiše predgovor. Napisao je uvodni jesku s vrsnicom, da “razgovaraju” u igri,
“Imamo onu knjižicu što si je s Ibrahi- esej Nešto svoje dodati svijetu. I, da, za naslov svaka svojim vlastitim materinskim jezikom.
mom davno radio”, rekao je moj otac, da tog odličnog starta brojnih talenata posu- Djevojčici smo znali ime, jer ju je mama
mu pokaže kako se u kući poštuje prijate- dili smo stih lijepe mostarske gimnazijal- povremeno zvala i upozoravala da ne ide
ljevo “uplitanje” u našu porodicu. “Od kraja ke Marice Kurelić – Od kraja do beskraja! u dublju vodu: Klarička, Klarička... Tako
do beskraja”, osmjehnu se pjesnik kojeg u Naslovnu stranu i unutrašnjost uredili smo smo upoznali i Klarine roditelje, Jaroslavu
Sarajevu nikada nisu prihvatili. Nisu pri- crtežima i vinjetama danas poznatih slikara i Jiržija. Brzo smo se sprijateljili, pa smo do
hvatili ni njegove knjige pjesama, ni nje- i grafičara porijeklom iz Hercegovine – Vo- kraja ljetovanja često znali zajedno ručati,
govo organiziranje “književnog života” u ljevice, Tikveše, Puljića i Stajčića. zajedno smo kupovali u dućanu, šetali...,

74 31/10/2019 STAV