Page 47 - STAV broj 254

Mještani Jeleča tvrde da
ne idu samo Bošnjaci iz
ovih krajeva, nego da isto
tako i Srbi napuštaju ove
krajeve, te da je zbog toga
sve tako otužno i pusto.

Bojažljivo govore da za
nekoliko godina tu više
niko neće ostati da živi,
jer u Miljevini od prvog do
šestog razreda trenutno
ima svega 16 učenika.
Bošnjaci Jeleča dobro se
sjećaju i zločina počinjenih
nad njihovom braćom,

sestrama, majkama,
očevima, kćerima,
sinovima za vrijeme
Agresije na
Bosnu i Hercegovinu

NEMA KVORUMA ZA DŽUMU
Ovakvo stanje prenijelo se i u džami-
ju, na džemat. Svakog petka imam Arifo-
vić iščekuje koliko će džematlija doći, te
hoće li imati kvorum za džumu – trojica
džematlija i hodža. Kaže da se vrlo često
dešava da nema čak ni trojicu džematli-
ja. I oni ljudi koji bi mogli doći ne dođu
jer u ovim krajevima zapada veliki sni-
jeg, ljudima treba i po nekoliko sati da se
doslovno probiju do džamije. Veoma su
teški uvjeti i često nema ljudi u džamiji.
Arifović kaže i da se putevi u Jeleču
i okolnim selima slabo održavaju. “Tako
da sam ja prva i jedina grtalica Jeleča, od
prvog snijega, zavisi kada padne, pa sve
do marta, nekada i aprila. Godine 2007.
bilo je jedno dijete na cijelom ovom po-
dručju. Sada, hvala Bogu, ukupno ima
sedmero djece na području Jeleča. Moje
dvoje, u Suljevićima četvero, to je mjesto
udaljeno četiri kilometra od centra sela,
i ima jedno dijete sada ovdje. I ovi bro-
jevi su super s obzirom na 2007. godinu,
kada je bila utopija da dijete može po-
hađati školu u Miljevini. Ali, eto, hvala
Bogu, sada ih ima četvero. Ujutro, u 7:40
sati, četvero djece se okupi pred mojom
kućom, pa ih svako jutro vozim u Mi-
ljevinu u školu. Ovo dvoje djece dolaze
pješke iz Govze, to je udaljeno oko tri

STAV 16/1/2020 47