Page 25 - STAV broj 214
P. 25

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Iz vremena partizansko-četničke saradnje

                                             KORAJ KAO




                                             PRESLIKANA BOSNA




                                             – LIJEPO MJESTO,



                          Piše:
                                             A DEVERLI
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ



                                             Moji roditelji, savremenici tih krvavih dešavanja u Koraju, počesto
                                             su pričali o tome, napose o udruženom partizansko-četničkom
                                             napadu na nebranjeno i nenaoružano mjesto 27. novembra
                                             1941. godine, a mi, djeca, u nevjerici, čudom se čudili otkud
                                             u pjesmama opjevani partizani skupa s krvoločnim četnicima.
                                             Naprosto, nismo to mogli pojmiti. I, iskreno, nismo im vjerovali

         U                                  jedva desetak, a i oni su se razbježali čim   su baš u tom momentu proturali štampu
                                               – Nije. Tek nešto malo domobrana,
                 Koraju, mjestu mog porijekla,
                 tokom Drugog svjetskog rata,
                                                                               i ostali politički materijal, među kojima
                 i svih ratova na tom prostoru
                                            je napad počeo.
                                                                               je i poziv muslimanima za oružani usta-
                 uopće, korajski muslimanski
                                               – Jesu li partizani i četnici znali da u
                                                                               pri I partizanskom majevičkom odredu.
          živalj: pitom, nenasilan, vrijedan i, kao   Koraju nema ustaša?      nak koji je izdao Okružni komitet KPJ
          takav, nažalost, nimalo vičan ratovanju i   – Da, sigurno su znali. U suprotnom,   U svježem je sjećanju naših ljudi kada
          otporu, od za klanje i pljačku vazda spre-  napada ne bi ni bilo, ne bi se usudili na-  su četnici strijeljali Mujagu Mazlića, člana
          mnih četnika iz okolnih srpskih sela su-  pasti. Uzgred, ustaše o nama nisu vodi-  partije, Šahbaza Mehikića, člana SKOJ-a,
          stavno je napadan, ubijan, pljačkan, spa-  le nikakvu brigu. Bili smo prepušteni   i stotine drugih, kao odmazdu za nedje-
          ljivan. Moglo bi se reći, preslikana Bosna   sami sebi.              la počinjena od ustaša. Radom drugova
          – lijepo mjesto, a deverli.          – Dakle, baš onako junački, napali su   Saliha i Mujage, članova KPJ, jedan do-
            Moji roditelji, savremenici tih krva-  goloruko civilno stanovništvo i brutalno   bar dio ljudi u Koraju bio je obaviješten
          vih dešavanja u Koraju, počesto su priča-  ih ubijali!? Zašto?       o politici i cilju NOP-a i stavu partizana
          li o tome, napose o udruženom partizan-  – Eh, zašto?! Četnicima povod za na-  prema muslimanima, pa je razumljivo što
          sko-četničkom napadu na nebranjeno i   pad nije ni trebao, uvijek su bili žedni   je vladalo veliko raspoloženje, a o bježa-
          nenaoružano mjesto 27. novembra 1941.   naše krvi, a što se partizana tiče, cilj im   nju iz mjesta nije bilo ni govora u počet-
          godine, a mi, djeca, u nevjerici, čudom se   je bio zastrašivanje i demonstracija moći   ku samog napada.”
          čudili otkud u pjesmama opjevani parti-  pod krinkom oslobađanja Koraja – reče   – Čovječe! Da nije strašno, bilo bi
          zani skupa s krvoločnim četnicima. Na-  otac, diže se, ode u drugu sobu i donese   smiješno! Partizanski omladinci tokom
          prosto, nismo to mogli pojmiti. I, iskre-  nekakav tekst, pa mi veli:  napada na ustaše, kojih u Koraju nije ni
          no, nismo im vjerovali.              – Evo šta o tome, između ostalog, piše   bilo, dijele propagandni materijal, a čet-
            Tako, svojedobno, a ima tome i četrde-  prvoborac Salih Mehikić, Korajac i uče-  nici kolju i omladince i stanovništvo koje
          set godina, u jednom od naših razgovora,   snik u tom napadu: “(...) Isto tako, kada   ih je prije toga čekalo raširenih ruku! Pa,
          oprezno i okolišajući, natuknuo sam ocu   je prvi put oslobođen Koraj 27. novembra   taj Mehikić, ustvari, nevješto se braneći,
          takvu sumnju i pitao ga:          1941. godine, kada su naše jedinice ope-  portretira i sebe i partizane kao potpune
            – Otkud partizani i četnici skupa?   risale zajedno s četničkim za oslobađa-  idiote – rekoh.
          Kako je to moguće? Zar nisu bili na su-  nje Koraja, naš narod nije napustio svoje   – Baš tako! Ali, šta možemo, valja
          protstavljenim stranama?          mjesto, već se pripremao da ih dočeka sa   nam trpjeti te i takve “mehikiće”, ovo je
            – Moguće je. Često su sarađivali kad   raspoloženjem i da na taj način izrazi za-  njihovo vrijeme. A ti – reče otac gotovo
          su u tome vidjeli zajednički interes. A,   dovoljstvo zbog likvidacije ustaša.  šapatom – zaboravi da smo uopće pričali
          recimo, zajednički interes im je bio bor-  Međutim, po dolasku u Koraj, četni-  o ovome. Jesi li me čuo?
          ba protiv ustaša.                 ci su iskoristili odsustvo naših jedinica   Dobro sam ga čuo, ali razgovor nisam
            – Je li u to vrijeme, u vrijeme napada,   u nekim dijelovima Koraja i izvršili po-  zaboravio. I, evo ga. Nek’ se zna i ostane
          bilo ustaša u Koraju?             kolj nevinih mještana i omladinaca koji   zapisano.               n


                                                                                                   STAV 11/4/2019  25
   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30