Page 82 - STAV broj 214

STAJALIŠTA

AMBASADORI MLADOSTI
“Shisha King” i Nobelova nagrada

NEPOTIZAM NAS JEDE I

JEDNOG DANA ĆE NAS

POTPUNO POJESTI

A infekcija i jeste negdje u sistemu široko rasprostranjena, puna je i vrvi
od “shisha kingova” i podobnih marioneta koje ne teže koliko i gram, pa
je s njima veoma lahko. Treba nam snaga koja će ući u srž, detektirati
problem i raznijeti ga svojim znanjima i umijećima. Trebaju nam oni koji
Piše:
Kerim SEFER će kazati: “Mi smo vizija koju ova zemlja treba vidjeti. Nije rješenje da se i
dalje skrivamo, da bježimo od onoga što se nas itekako tiče”

ladi ljudi slušaju kako stanje više teže ka ostvarenju nego formalnom i u biti samo virusno množe i ne služe ni-
nije baš obećavajuće, kako praznom mudrovanju? Ovo ne bi trebalo kome; osim onima koji su postali imuni
politika uveliko određuje i biti pitanje, već konkluzija realnosti i tog na takve podražaje i koji im odgovaraju
Mdruštvena kretanja, kakva prljavog ogledala u kojem se ogledamo. S tako što svi nerazumno bježe i ostavljaju
god bila. Slušaju i kako je nezaposlenost druge strane, nažalost, jasno je da se “oni prostor infekciji da se širi.
svakako jedan od vodećih problema koji gore”, tobože, brinu za svoju djecu, pa im A infekcija i jeste negdje u sistemu
lančanim slijedom masivno proizvodi osiguraju mjesto pa makar i bili nespo- široko rasprostranjena, puna je i vrvi od
emigrantsku populaciju koja ne dobija taj sobni sastaviti dvije složene rečenice, jer, “shisha kingova” i podobnih marioneta
status s osmijehom na licu, već s knedlom imamo mnogo “očevih sinova i kćeri”. koje ne teže koliko i gram, pa je s njima
u grlu. Sve to mediji dosljedno prenesu, A kada bi neki stranac zaista želio zna- veoma lahko. Treba nam snaga koja će
ponekad neutralno jer ne postoji inicija- ti istinu kakvu mi s gorčinom gutamo, ući u srž, detektirati problem i raznijeti
tiva da se nešto učini. U takvoj situaciji onda bi mu trebalo kazati kako u Bosni ga svojim znanjima i umijećima. Treba-
javljaju se tihi glasovi koji nam serviraju i Hercegovini živi magistar hemije koji ju nam oni koji će kazati: “Mi smo vizija
priču koja je potpuno kontrastna navede- radi kao šanker, a ministrom postaje onaj koju ova zemlja treba vidjeti. Nije rješe-
noj; putuju i uče, mnogo čitaju i vizionar- koji dalje od nargilinog crijeva nije mož- nje da se i dalje skrivamo, da bježimo od
ski ustroje vlastite ideje i kao rezultat toga da ni dobacio (iako nam je to ponuđeno / onoga što se nas itekako tiče.” Bez para-
vide neki izlaz, vide rješenje, imaju način nametnuto kao paradigma u koju naivno doksalnih izraza, šutjeti tamo gdje tišina
kako da zaustave odumiranje zajednice. vjerujemo). I eto, šta bi mu više trebalo po- najviše pogađa i boli isto je kao i ne rea-
Dakle, ispunjavaju onu prvu hipotetičku jasniti? Nepotizam nas jede i jednog dana girati na nasilje koje se dešava pred oči-
premisu; imaju zamišljen pristup. Među- će nas potpuno pojesti, a bar postoji nada ma svjedoka na javnom mjestu. Tad već
tim, ono što je često ovdje ranjivo jeste da će nas neko spasiti. Dok se u Švedskoj postaje upitna savjest koju imamo. Do-
i drugi faktor; htijenje u svakom svom šesnaestogodišnjaci bore, ne samo za dobro kle je dogurala ako ikako gura naprijed?
obliku. A uveliko ovisi o tome koliko im svoje zemlje već i cijelog svijeta, mi treba- U suštini, čovjeku je samo potreban
se daje prilika kakvu imaju dječaci i dje- mo shvatiti da i mi imamo isti potencijal, prostor da djeluje, a sam će odvojiti vri-
vojčice na velikim stadionima dok slušaju možda čak i glave koje su dovoljno raz- jeme i posvetiti svu svoju pažnju kako bi
himnu pripadnosti, nagovještaj svog po- borite da nas spase. Koliko, stoga, Bosna ostvario zamišljeno. Mladalačke ličnosti
rijekla. Pitanje je: Hoće li ova vizionar- i Hercegovina ima pokretača kao što je to jesu tabula rasa na koju se ispisuju godi-
ska manjina dobiti svojih pet minuta jer Greta Thunberg, djevojčica koja je nomi- ne iskustva, uspjesi i ostvarenja, a pro-
naprosto postoje škakljivi i obmanjujući, nirana za Nobelovu nagradu za mir? Vjero- stor zakonodavne, izvršne i sudske vla-
često zamišljeni i nepisani zakoni koji ih vatno da to nećemo znati, ali je to dakako sti svakako je prostor koji bi im, i prema
osporavaju i degradiraju, a oni svojim zna- razlog da vjerujemo da postoje. Sistem ka- moralnim i prema pisanim načelima, tre-
njem pokušavaju srušiti granice? kav nam je ponuđen ne daje mnogo izbora bao pripasti jednakopravno kao i svakom
Pa zar nije ohrabrujuće kako oni za- kojim bismo se mogli ponositi, a dakako dosadašnjem političkom subjektu. Ne bi
pravo ne pomjeraju granice jer bi one i da je širina ono što nam očajnički treba. to trebalo zvučati neprirodno, naivno ili
dalje postojale, već ih preskaču i vide da- Nismo ni svjesni koliko interakcija može nemoguće. U tom kontekstu, potrebno
leko ispred sebe? Zar je nepotizam postao značiti, posebno ako dolazi kao obećava- je spomenuti kako narod ima nesagledi-
jedina “razumna” smjernica podmlađi- jući impuls od mladih. Time se potencira vu moć, a nemoć koja je nadvladava jeste
vanja ideja koje bi, bez tog otrova, mo- i zajednička ideja o sistemskom djelova- činjenica da je ne spoznaju u onoj mjeri
gle biti utoliko drugačije, smislenije i da nju, o otklanjanju ustajalih manira koji se u kolikoj ona zaista i biva. n

82 11/4/2019 STAV