Page 79 - STAV broj 214

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Iščekivači čuda mogu biti zadovoljni

SVAKI DAN

NEKI HISTORIJSKI

DOGAĐAJ

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Ne prihvatate ništa novo za gotovo, zar ne? Isuviše su vas često
varali. E, vidite, baš u tom grmu leži zec (slatki mali frazični), leži i
drhturi od straha da ga ne dograbi zmija, ona ista zmija koja budalu
capi i drugi put iz iste rupe

apamtio sam historijske događaje Pošto jezik koji govorimo ili šutimo – Kakva glupost – odgovori mu
još iz djetinjstva. Ljudi su u tim sadrži u sebi naš svakodnevni život, i to profesor.
pamćenjima oko mene vikali, posve, onda su i nove sintagme koje svaki – Kako mislite?
Zpotom novine bile prepune foto- trenutak srećemo na rubu tog ponornog – Šta se tu ima misliti?! To je nemoguće.
grafija i naslova s velikim slovima. Sve je predjela samo adekvati, odnosno mutan- Komšija se počeša po glavi jer ga je
upućivalo da će se dogoditi nešto. Ili neće. ti koje nam zemlja vraća odgovarajući na iznenadio profesorov srditi nastup. Ipak
Mnogo sam puta u životu gledao histo- ono što smo zakopali u nju. Ne čudimo je htio primiriti stvari.
rijske utakmice. Priznajem da sam neke od se zato svirali s kozijim ušima. – Sigurno će na sud... to mu je po-
njih zaboravio. Neke nikad nisam. Zato što Svaki je čovjek dobar čovjek u lošem svi- stalo kao zanimanje.
smo ih izgubili. Vlažio se ekran od suza jetu, s osmijehom je pokušao da potcrta – Kakav sud, kalendarski sud?
našeg uplakanog komentatora. Bili smo jedan sjajni, pomalo zaboravljeni pisac – Nisam siguran da je riječ o
tako blizu. I izgubili. I to je valjda smi- 20. stoljeća čijeg je pola pepela zakopano kalendaru...
sao historije. Iščekivači čuda mogu biti na Kavkazu, podno Ararata, a druga po- – A o čemu bi drugom bilo?
zadovoljni. Svaki dan neko čudo. Bajko- lovina u Americi, u Kaliforniji, gdje je fi- – Ne znam. O kući valjda.
viti život nastavlja svoju igru. zički i rođen. Nije li to naličje Sartreove – Kuća mjeseci koji su se razišli kao
Ne prihvatate ništa novo za gotovo, rečenice pakao – to su drugi, naličje koje rakove noge...
zar ne? Isuviše su vas često varali. E, vi- zari karakteristični osmijeh Williama Bilo je to tako pakosno rečeno da
dite, baš u tom grmu leži zec (slatki mali Saroyana, jer o njemu je, naravno, riječ. se komšija pokajao što je bilo šta kazao
frazični), leži i drhturi od straha da ga ne Šta bi još moglo da nas iznenadi u i samo gledao u svoj trnokop kojim je
dograbi zmija, ona ista zmija koja buda- ovom svijetu najboljem od svih svjetova a naumio nešto dovesti u red, ali sad više
lu capi i drugi put iz iste rupe. Šta vrije- što već ne postoji u jezičkom krajoliku u nije znao šta. Klupko ni tu nije stalo.
di zeki što se plaši čak i guštera, šta mu kojem živimo i u kojem je novo za gotovo Samo što profesorov susjed podiže tr-
vrijedi što ne vjeruje više ničem novom, monotoni dio trenutačnih damara nade nokop, s one strane ograde dopre mu
što se oslanja samo na stare, trajne vrijed- u stilu i opet nanovo ili (što mi se nekad u uho glas:
nosti, šta mu sve to vrijedi ako se zna da davno, u djetinjstvu, usjeklo u pamćenje) – Bio bi to historijski događaj! Mjese-
je staro tako često novo, da staro za goto- okolo kere pa na mala vrata?! ci se na kalendarskom sudu sude za novi
vo malo-malo ispadne novo za gotovo?! I to je, možda, osnovno, pesimistič- raspored. Ne znam ko bi im bio sudija?!
Ipak, pokušajmo za trenutak izbjeći iz ko značenje fraze iz naslova ovog teksta. On ostade onako s trnokopom, a onda,
tog jezičkog čestara, kako ga naziva Her- I kad je Muharem pošao na sud, to je kad vidje profesorovo crveno lice, reče,
man Broch, iz njegove flore i faune, složi- bio historijski događaj. Za nj, naravno. ne znajući ni sam zašto:
mo se s umirućim Vergilijem iz Brocho- Za kog bi drugog bio?! Slučaj je bio jed- – Ševala valjda... ili Redžep...
vog romana koji osjeća da bi potreban bio nostavan, ali se u međuvremenu zamr- – Čini se, komšo, da si ti posve po-
beskrajan život pa da se zadrži jedan jedini sio, toliko se zamrsio da Muharem više šandrco. Mjeseci ti tulumare u glavi.
oskudni trenutak sjećanja, beskrajan život nije ni znao zašto ide na sud. A išao je – Kakvi mjeseci?! I Ševala i Redžep
pa da se baci jedan jedini trenutni pogled u svako malo. Međutim, klupko se tu nije su sudije na sudu gdje Muharem ide.
dubinu jezičkog ponora! zaustavljalo. Muharem je prošao pokraj Profesor se zamisli. I klupko se tu
Jer, šta je novo, ako ne staro – samo avlije poznatog našeg rastrojenog profe- zaustavi. Historijski događaji, bilo ka-
drukčije viđeno! I tu je zapravo istinska sora i njegov susjed koji je radio nešto u kvi da su, nastavljaju svoju igru. Ne stari
nepreglednost Broch-Vergilijevog česta- svom vrtu reče profesoru: učiteljica života. Starimo mi.
ra. Čestara i ponora. – Muharem ode do Šabana... Uzbudljiv život, zar ne? n

STAV 11/4/2019 79