Page 74 - STAV broj 214

KULTURA

humanitarnih agencija, već mnogobro- nikada nije vidio i koje vjerovatno nika- “Kada sam u nj ušao prvi put, bila je
jan narod kod drugog naroda. Bili su za- da poslije neće ni vidjeti. zima ‘93/’94, mostova nije bilo i to više
mjena balzamiranih vlada. U Bosni sam Mostarski pjesnik Alija Kebo objavio nije bio grad. Bilo je to bojno polje, rov
prepoznao vlastiti narod, kakav je bio...” je 1998. godine u 100. broju Mosta jedan i guba granata od kaldrme do krovova...
Kada je dolazio? Kako i zašto? Erri od prvih Errijevih prevedenih teksto- orijentalni Mostar, nije bilo teško voljeti
De Luca dolazio je kad je god mogao (a va “tematiziranog rata” (u prijevodu L. te, zbog željezničke pruge u mirovanju i
započeo je 1993/94), baš u mjesecima naj- Žuvela) – Istočni Mostar, čije se rečenice zahrđale, zbog bolnice u kojoj su šivana
žešćih Karadžićevih udara na Sarajevo i prelijevaju u čudnoj i čudesnoj nerazdvoj- tijela po podrumima pod svijećama, zbog
za najsurovijih udara Hrvatskog vijeća nosti lirskog i surovog. dječice hitre na osmijeh, a okretne u gladi,
obrane na bošnjačko stanovništvo Starog “Nad Mostarom ne lete motori i ne po tome braća uličara u Napulju za mog
grada Mostara na istočnoj obali Neretve. prolaze vozovi... Na zemlji uz prugu djeca poratnog djetinjstva. Ne govorim o rijeci,
U jednom svom tekstu pojašnjava što se i majke su u mraku tražili jestivo bilje da jer više nije bilo skakača. (…)
u njemu zbivalo i što je oblikovalo odlu- bi mogli još malo živjeti. U drugoj zimi Italijanskim kamionima dolazio sam
ku da krene prema drugom, prema Bosni: nekakva pomoć spustila se padobranom šest, dvanaest, dvadeset i četiri puta, sve
“Nismo mogli mirno sjediti kod kuće, s neba. Blagodat u konzervi, koju je svi- dok se na tvojim raskrsnicama nisu poja-
to je bio najmanji zajednički razlog. Ne- jet puštao da kaplje nad glađu polovine vili poratni semafori. One zime donijeli
što smo donosili, ali to je bio samo izgo- grada, one muslimanske, opsjednute s smo generator za bolnicu, skriven među
vor da budemo tamo, kod tebe. Zauzvrat jedne strane Hrvatima, s druge Srbima. paketima s namirnicama, ali i vjenčani-
bi se otvorila neka vrata, izuli bismo obuću Pod štedljivim i smirenim nišanom snaj- cu i trkaći bicikl za tvog biciklistu, koji
i ulazili. Jednom nam je neka žena ponu- pera ginulo se u potrazi za nečim. Jednog je ranijih godina sudjelovao i na ‘Giro
dila riže skuhane u listu vinove loze, drugi dana prve zime umiralo se zbog kutije u d’Italia’, a još uvijek je vozio, eda bi po-
put nam je neki starac nasuo gutljaj svoje kojoj su umjesto hrane bile igračke. Za kazao kako sport udaljuje od nevolja, pa
rakije. Bilo je to sve što su imali, a toga su kršćane je bio Božić.” čak i od bombi i snajpera. (...)
se odrekli da bi dali gostu koji dolazi iz- Zatim slijedi: “To je istočni Mostar: Sad imaš Pavarottijevu koncertnu dvo-
daleka. I ja sam pomišljao na onu surovu istok zato što je dovoljna rijeka da bi na- ranu, imaš kamenje Starog mosta izvađeno
istinsku rečenicu koja uči: ‘Onaj koji nije stale strane svijeta, nije potrebno sunce. iz rijeke, imaš pjesnike. Grad si ispunjen
dao sve nije dao ništa.’ Ona žena, onaj sta- Dovoljna je Neretva, zelena kao srce češ- uskrsnućem, radnici i kafane udahnuli su
rac, dali su sve, mi tek ponešto, stoga ništa”, njaka, koja hrli iz ždrijela Jablanice i nju- ti svoj dah na usta. (...) Evo nas, Mostare,
zapisao je Luca u predgovoru svoj jedinog ši more u Čapljini, gdje se udobno smje- stranci smo koje si pozvao, najprije svojim
romana Ti, moj, prevedenog i objavljenog šta na širokim obalama. Već su i rimski kamenom u plamenu, a onda i pjesnicima.”
1999. godine BiH u zapamćenoj biblioteci graditelji mostova skupljali stijene da bi U vrijeme o kojem govorimo De Luca
Zid, projekta dr. Zdravka Grebe. osedlali tog konja snježnih voda. Istočni je radio na građevinama, pa je obično molio
Želeći izbjeći velike humanitarne or- Mostar, ne više grad, već izvještaj napisan svoje prijatelje s gradilišta da ga mijenjaju
ganizacije koje veliki dio pomoći “potro- rječnikom granata. Definitivan izvještaj dok se on ne vrati. Pričajući Politikinom no-
še” na vlastitu strukturu, Erri De Luca je nad jednim dijelom muslimanske Evrope.” vinaru o tome, dodaje da su te “ture obično
prikupljenu pomoć dovozio sam. Sam je Nedavno mi je Tvrtko Klarić “pustio” trajale po četiri do pet dana”. Kazao mu
bio vozač kamiona, kamiondžija, najče- mailom netom urađeni prijevod Errije- je i ovo: “Ta putovanja gore-dole bila su
šće sam plaćajući gorivo za daleko i ne- va još jednog zapisa o “Mostaru”. Neka najbolja stvar koju sam mogao da uradim
izvjesno putovanje do odredišta kamo ga mi ne zamjeri, izdvojit ću nekoliko fra- s mojih četrdeset godina. Iako sam retko
je vukla neka neobjašnjiva i nedefinirana gmenta iz ove orahove ljuske zgusnute, zadovoljan što sam Italijan, tih devede-
potreba – da bude zajedno s ljudima koje poetske proze: setih bio sam ponosan što sam Italijan.”

Želeći izbjeći velike
humanitarne organizacije
koje veliki dio pomoći
“potroše” na vlastitu
strukturu, Erri De Luca je
prikupljenu pomoć dovozio
sam. Sam je bio vozač
kamiona, kamiondžija,
najčešće sam plaćajući
gorivo za daleko i neizvjesno
putovanje do odredišta kamo
ga je vukla neka neobjašnjiva
i nedefinirana potreba – da
bude zajedno s ljudima
koje nikada nije vidio i koje
vjerovatno nikada poslije
neće ni vidjeti

74 11/4/2019 STAV