Page 73 - STAV broj 214

onih bijednih resničkih baraka na perife-
riji Zagreba pretvorenih u kamp nekoli-
ko stotina bosanskih prognanika. U svom
sam dnevniku zabilježio:
“Rana je zimska noć. Kombijem se, s
režiserom i prevoditeljicom, prebacujemo
u Resnik. Vrlo je hladno, zemlja je potpuno
okovana ledom. Drvene barake izgledaju
jadno pod oskudnim svjetlom, koje je za
potrebe snimanja – pojačano!
Na monitorima pratimo dijelove emi-
sije koja teče preko satelitskog programa,
i koju, po procjenama Italijana, gleda oko
3.000.000 ljudi.
Enes Kišević odgovara na neko pitanje,
ne mogu pratiti. Mislim da govori stihove
o majci, spominje njezino ime: Hadžera.
‘Gdje je sada Vaša majka?’ ‘Moja majka je
sada u Švedskoj, možda u nekom... ova- Kada je dolazio? Kako i zašto? U današnjim sam novinama pročitao:
kvom kampu..., još mi se nije javila...’, go- ‘Program RAI-2, koji u emisiji Hrabrost
vori Enes. Zatim je kraći razgovor s mla- Erri De Luca dolazio je kad življenja svakodnevno obrađuje socijalne
dom ženom kojoj su ubili muža na njezine je god mogao (a započeo je teme, odlučio se na organiziranje emisije
oči. Dvoje malodobne djece je drže grčevito 1993/94), baš u mjesecima Božić s tvojima kako bi iskazao suosjećanje s
za rub haljine. Zatim dr. Grizelj iz Petro- najžešćih Karadžićevih narodima Bosne i Hercegovine, a posebno
ve bolnice o prvim susretima s pristiglim s djecom.’ Djeci su podijeljene bombone,
djevojkama koje su silovane... i koje ne žele udara na Sarajevo i za igračke, bilježnice. Rekoše mi da je dove-
roditi… Potom govori liječnik koji je pro- najsurovijih udara Hrvatskog zen pun kamion darova za djecu. Zapam-
šao patnje Trnopolja, ili Omarske, krupan, vijeća obrane na bošnjačko tio sam dječije modre ruke kako grčevito
kovrdžave crne kose... Voditelj razgovara stežu čokoladu. I njihove oči sam zapam-
sa mnom (o dokumentima – izjavama pre- stanovništvo Starog grada tio. Iznenađene i preplašene.”
živjelih objavljenim u knjizi Muslimanski Mostara na istočnoj obali
danak u krvi) u režiranoj ‘šetnji’ koja po- Neretve. U jednom svom tekstu ERRI DE LUCA, PISAC KOJI JE ŽURIO
činje u jednoj baraci iz koje izlazimo pri- pojašnjava što se u njemu LJUDIMA “DA BUDU ZAJEDNO”
čajući, pa ulazimo u drugu, punu kreveta Od tog dnevničkog zapisa prošlo je 27
na kojima leže, budni, starije nene i stariji zbivalo i što je oblikovalo godina. On bi i dalje ostao arhiviran da ga
muškarci. Stegnuto oko srca. Više nemam odluku da krene prema nije iz sjećanja lansirao jedan skorašnji su-
riječi ni za sebe, ni za druge. drugom, prema Bosni sret sa zagrebačkim prevodiocem Tvrtkom
Klarićem. Na mjesto susreta na uzdarje mi
je donio svoj prijevod knjige Bratska pisma
(“Preporod”, Zagreb, 2015), koja su jedan
Komemoracija novinarima poginulim drugom ispisali Erri De Luca, italijanski
u Mostaru 1994. godine
književnik, i Izet Sarajlić, bosanski pjesnik.
Pisma su datirana kroz tri prve poslijerat-
ne godine, ali referiraju na nevoljne dane
njihova susreta iz ratnih godina. Errijeva
putovanja u Bosnu, u opsjedane gradove,
puno više od puke zanimljivosti.
Klarić mi priča o Erriju, zadivljeno,
o njegovim djelima, o objelodanjenim
bezbrojnim naslovima (više od 60), o nje-
govoj bratskoj zaljubljenosti i svakog čo-
vjeka koji pati na pravdi Boga Jedinoga.
Erriju, kako je napisao Gianluca Pacicculi
u predgovoru Bratskih pisama, nije toli-
ko bitno “da pruži pomoć, nego da budu
zajedno, slobodni i slobodne, da podije-
le”. U pismima Sarajliću podsjeća ga na
susrete u Rimu i u Sarajevu, a pisanjem
produžava prisnost prijateljstva, produ-
bljujući smisao onoga “biti zajedno”. U
jednom od pisama kaže: “(…) Dozvoli da
potrošim par redaka na Italijane: dolazi-
li su mnogobrojni na svakovrsnim kota-
čima. Pokrenuli su se sami i o vlastitom
trošku. Nisu bili jedna od toliko dobrih

STAV 11/4/2019 73