Page 72 - STAV broj 214
P. 72

KULTURA



          Italijanski prijatelji iz ratne kataklizme Bosne i Hercegovine
          DOLAZILI,






          ISTINU GOVORILI






          I MUČENIČKOM





          SMRĆU UMIRALI








          “Imao sam trideset godina kada sam u Francuskoj radio kao zidar. Danas se tamo vraćam jer se
          tamo pojavljuju moje knjige. Bio sam triput u Veneciji, dvaput u Palermu, jednom u Sikstinskoj
          kapeli i nikad u Pompejama. Na tvoje tlo, u Bosnu, dolazio sam trideset puta. Kod tebe je divljao
          rat i mnogi od nas nisu mogli ostati kod kuće i ne činiti ništa. Nosili smo tada pomoć prikupljenu
          dobrovoljnim prilozima u našim zemljama. Ne znam jesmo li ti bili od koristi, bili smo neuredni,
          nepripremljeni, jednom riječju – Italijani, stvarno anarhični, individualisti” (Erri De Luca)



          Piše: Ibrahim KAJAN               opasnostima. Neki koji su uspjeli u tom i
                                            prešli u zonu “gdje život nije vrijedio mno-
                                            go” zauvijek su ostali tamo gdje su se za-
                                            putili. U najdoslovnijem smislu, njihove
                olazili su od početka agresije na   duše ostavile su svoja tijela u zemlji koja
                Bosnu i Hercegovinu. Dolazili   im je ostala dužna.
                su prijatelji koje smo poznavali,   Lično sam upoznao prve novinare koji
         Ddolazili su ljudi za koje nikada   su iz Zagreba očekivali mogućnost tran-
          nismo čuli, anonimni i dobri, dolazili su   sporta u ratnu Bosnu, susreo u predvorju
          oni znameniti u svojim domovinama i u   hotela “Inter-Continental” 24. decembra
          svijetu. Te je ljude duboki poriv da se dru-  1992. godine, ujutro jednog turskog, a
          gom pomogne – doslovno gurao u žarišta   uvečer istog dana italijansku TV ekipu u
          ratnih kataklizmi Sarajeva, Mostara, Go-  bivšim barakama skladišta u prigradskom
          ražda, Foče, Srebrenice. Bez njih, svijet ne   selu Resnik. U hotelskom predvorju sam
          bi saznavao “iz prve ruke” za naše rane,   mladom turskom novinaru Vedatu Yene-
          krv, mučeničke smrti, za spržene gradove   reru (porijeklom Selmanović) prenosio
          i genocidna stratišta – pa su njihova svje-  stravične priče prvih izbjeglica iz okoli-
          dočenja postala trajnim, najsnažnijim op-  ce Zvornika i ponajviše iz jednog jedinog
          tužnicama pomahnitale likvidacije jednog   sela – Zaklopača. Prije dva mjeseca sva ta
          bosanskog naroda pred licem cijelog svijeta.   pribilježena svjedočanstva okupio sam u
                                            knjižicu Muslimanski danak u krvi. Zbog
          ITALIJANSKI NOVINARI              nje me i pozvala italijanska ekipa da su-
            U Zagreb su se sjatili bezbrojni novinari   djelujem u programu TV postaje RAI-2,
          iz cijelog svijeta. Mnogi su tu, s distance,   naslovivši ga Božić s tvojima, koji je, uz fra-
          pratili rat u BiH. Ali, desetine je bilo i onih   gmente prijenosa ponoćke iz jedne manje
          koji su pod svaku cijenu željeli ući u Bosnu,   zagrebačke crkve, svom milionskom gle-
          bilo kako, svjesno se izlažući smrtonosnim   dateljstvu priredila izravan prijenos i iz



         72  11/4/2019 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77