Page 75 - STAV broj 214

U spomenutoj prvoj njegovoj knjizi u
BiH Ti, moj (u prijevodu Sanje Roić) au-
tor je ispisao, umjesto predgovora, izrav-
no obraćanje bosanskom čitaocu, unutar
kojeg su i ove rečenice:
“Imao sam trideset godina kada sam u
Francuskoj radio kao zidar. Danas se tamo
vraćam jer se tamo pojavljuju moje knjige.
Bio sam triput u Veneciji, dvaput u Paler-
mu, jednom u Sikstinskoj kapeli i nikad u
Pompejama. Na tvoje tlo, u Bosnu, dola-
zio sam trideset puta. Kod tebe je divljao
rat i mnogi od nas nisu mogli ostati kod
kuće i ne činiti ništa. Nosili smo tada po-
moć prikupljenu dobrovoljnim prilozima
u našim zemljama. Ne znam jesmo li ti bili
od koristi, bili smo neuredni, nepripre-
mljeni, jednom riječju – Italijani, stvarno
anarhični, individualisti. (…)
Danas se jedna moja priča preseljava
u tvoj jezik. Nije to prevod što mi ga nu- Erri De Luca
diš, nego najviša čast koja može pripasti
jednom piscu iz Evrope: vlastita knjiga na prenijele novu tragičnu vijest izazvanu Ta trojica heroja željeli su s lica mje-
jeziku bosanskom. Na papiru od stabala granatama Hrvatskog vijeća obrane, is- sta i iz prve ruke pokazati patnje djece
posječenih poslije rata, na stranici napo- paljenu tek sat-dva sati od potpisanog Bosne i Hercegovine i time poduprijeti
kon bijeloj kao hljeb, jedna moja priča sto- primirja, dana 28. januara 1994. Svijet svoj pripremljeni prijedlog nominiranja
ji u tvojim novoostakljenim knjižarama. je saznao da su usmrtili trojicu novina- bosanskohercegovačke djece za Nobelo-
Na granici ću sljedeći put pokazati svoj ra koji su činili TV ekipu RAI, u trenu vu nagradu za mir.
italijanski pasoš koji ne kaže svu istinu: snimanja razgovora s 10-godišnjim dje- Italijanski ambasador u BiH Nicola
od danas sam napola građanin Bosne.” čakom Zlatkom Omanovićem. Dječak Minasi na posljednjoj je komemoraciji
Danas je Erri De Luca zasigurno je- je preživio – jer su ga zaštitili svojim ti- poginulima, koja se održava svake godi-
dan od najcjenjenijih italijanskih pisaca. jelima u pancirnim košuljama. Oni su ne, rekao nešto vrijedno našeg pamćenja:
Uz spomenuti roman, Ti, moj, u BiH mu umrli. Zlatko sada ima 29 godina i živi “Oni su željeli ispričati priču o patnji ovog
je izišao i roman Montedidio, u prijevodu u Švedskoj. društva u toku rata, radili su reportažu o
Miladinke Janković (Banja Luka, 2011). Ekipa novinara s nacionalne TV RAI djeci u ratu, bez da su radili bilo kakvu
U Hrvatskoj je izašlo nekoliko njegovih danima je čekala da ih iz zapadnog dijela podjelu. Željeli su tu priču ispričati ita-
knjiga, Dan prije sreće, 2010; Tri konja grada propuste u istočni, a kad je objav- lijanskom društvu. Dolazili su iz Trsta,
2011; Izložena priroda, sve u prijevodu ljeno primirje, krenuli su zajedno s hu- poznatog multietničkog mjesta u Italiji,
Vande Mikšić, Irenina priča 2014. godine manitarnim konvojem UN-a. Njihova a jedan novinar i njegova supruga su Slo-
u prijevodu Dunje Kalođera, te spome- imena su, uz kratki tekst na bosanskom i venci. Znali su da dolaze ispričati priču
nuta Bratska pisma, objavljena u zagre- italijanskom, urezana u mramornu ploču koja je svima nama bliska i jako je bitno
bačkom “Preporodu” 2015. Iz De Lucina u dvorištu stambenog kvarta u Fejićevoj da novinari društvu govore istinu. Hvala
vrlo bogatog opusa najviše mu je naslova ulici, da trajno svjedoče što se desilo: “U svim novinarima koji danas nastavljaju
prevedeno u Francuskoj, iza koje slijedi znak sjećanja na italijanske televizijske njihovu misiju. Oni kojih se valja sjećati
dugačak niz od tridesetak jezika u dva- novinare, Marco Luchetta, Alessandro nisu željeli umrijeti na ovom mjestu.”
desetak država svijeta. Saša Oto i Dario D’Angelo, pale na ovom Ti ljudi su integrirali svoje živote
mjestu 28. januara 1994. kao nevine žrtve s našim autobiografijama. Njihov trud
NISU ŽELJELI UMRIJETI U MOSTARU rata kojeg su htjeli shvatiti i zabilježiti ne propada krajem života na ovoj zem-
Uporedo s dolascima književnika sa hrabrošću i ljubavlju. Neka njihova lji. Ono što nam se daje – dajmo drugi-
Errija De Luce u Mostar, ili pola godi- žrtva bude opomena u korist mira i to- ma. A davati je najbolje po Errijevom
ne nakon njegova prvog probijanja u taj lerancije. Mostar, 16. februar 1999. Re- uputstvu: Ako ne damo sve, nismo dali
“bosanski Vukovar”, svjetske su agencije publika Italija i Grad Mostar.” ništa. n

STAV 11/4/2019 75