Page 32 - STAV 89 17.11.2016

POLITIKA

Najžalosnijom činjenicom Smajkić
smatra to što se stanje uma i duha veći-
ne hrvatskog političkog establišmenta
ni danas nije promijenilo i što je ostalo
na matrici dešavanja iz vremena agresi-
je. “Područje gdje nije ostvaren ratni cilj
i danas predstavlja kontaminiran pro-
stor za djelovanje nacionalističkih, anti-
civilizacijskih političkih oligarhija koje
političkim sredstvima i raznim mahina-
cijama nastoje zadržati i u taj zamišljeni
etnički očišćen prostor ‘unijeti’ nedosta-
juće gradske i regionalne cjeline, na što
Bošnjaci i probosanski orijentirani gra-
đani nikada ne bi smjeli pristati. Primjer
za to jeste halabuka podignuta od strane
hrvatskih političara oko lokalnih izbora
u Stocu, koji su nagovještavali eventual-
nu promjenu udomaćene nacionalističke
sheme na matrici proklamirane političke
prakse Hrvatske zajednice Herceg-Bosna stoljeću potonula kao pravna, politička, tokova tradicije i o tome kako je, navod-
iz 1992. i 1993. godine, kao i nastojanja da geografska, kulturna i ekonomska činje- no, došlo do “strašnog duhovnog mra-
se u političkom smislu ovlada Mostarom, nica. Utopila se u nerealnu zamisao stva- ka i diskontinuiteta”. Stoga je poručio
inače regionalnim centrom Hercegovine, ranja velikih država Srbije i Hrvatske na da Bošnjaci “nemaju razloga odustajati
proglašenim tzv. ‘glavnim gradom’ Hr- račun Bosne. U toj se paklenoj zamisli od činjenice da su njihovi preci znali za
vatske Republike Herceg-Bosna, što se Bosna pojavljuje samo kao teren, prostor Isaa, a.s., i da su bili krstjani pripadnici
nije moglo ostvariti ni nasilnim putem na kojem se tehnički rješava to pitanje. Crkve bosanske, koja je mnogo starija na
u najteže vrijeme agresije na ovaj grad. Dunav – Sava – Bosna – Neretva bio je ovom tlu od Katoličke crkve”. “Nikad ne
U tom smislu, u praksi se, do ostvarenja dogovor Tuđmana i Miloševića. U Gra- treba zaboraviti da se ovdje nije desio ni-
tog cilja, provodi blokada svega onoga što zu su 1991. godine Boban i Karadžić od- kakav diskontinuitet. Spram te spoznaje
ne ide u prilog tom konceptu”, zaključio lučili da Mostar bude glavni grad Her- postoji još jedna – da neki drugi ljudi ne
je Smajkić. ceg-Bosne, da joj se još doda Stolac, i misle tako. Oni su 1993. godine rekli gdje
od tada do danas traje taj monstruozni trebaju završiti muslimani Hercegovine.
dunav – sava – bosna – nereTva projekt. Kako smo naivno prešli preko Jedan od njih, Jadranko Prlić, koji sada
Prof. dr. Senadin Lavić o Starom činjenice da kontinuitet antibosanskog čeka presudu u Hagu, rekao je da treba-
mostu govorio je na razini simboličkog zla nikako nije stao i da ne staje već 26 mo završiti u Neretvi. Naša civilizacija na
razumijevanja razdvojenih ideja, politi- godina”, rekao je Lavić, dodavši kako je koju se pozivamo jeste civilizacija znanja
ka i kultura. “Rušenjem Starog mosta i i “bošnjačka neodgovornost doprinijela i spajanja. Naš princip nije isključiva-
naša saznanja o teoriji evropskog huma- tome”: “Džamije, mostovi, kuće... fizič- nje. To nije muslimanski princip. Naš je
nizma pala su u vodu. Mostove možemo ki su znakovi identiteta i zemlje. Sve te princip spajanje, povezivanje, objedinja-
posmatrati u njihovom semantičkom objekte trebamo doživljavati kao dio bo- vanje, i zato smo napredovali. Ovaj most
kapacitetu. Oni su uvijek bili znakovi sanskohercegovačke kulture i nasljeđa. u Mostaru veličanstven je simbol naše
spajanja i imaju metafizičku vrijednost Većina nas, neoprezno, sve što je stvoreno civilizacije i našeg bosanskog svijeta. Mi
spajanja onoga što je razdvojeno idejom, na tlu BiH imenuje nečijim drugim, ali uopće taj akcent ne naglašavamo”, kazao
koncepcijom, ideologijom, politikom, samo kad se odnosi na Bošnjake. Nećete je Lavić. Na takvim je spoznajama Lavić
događajem koji je ljude grupirao na ra- nikada čuti sintagmu austrougarska kato- komentirao i sadašnji društveno-politički
zličite strane”, ocijenio je Lavić, propi- lička crkva ili austrougarska pravoslavna ambijent u kojem neki ljudi dižu strašnu
tujući šta je stajalo spram svega toga da crkva. Sve što je napravljeno na bosan- galamu. “Oni montiraju veliku priču i u
se most posmatra kao ratni cilj. Ideolo- skom tlu je bosansko.” Evropi da su Hrvati ovdje ugroženi, da
giju koja je to omogućila Lavić je nazvao Govoreći o zbunjenosti u vezi s identi- od nas ne mogu ostati, da smo mi zločin-
nekom vrstom neofašizma ili velikodr- tetom kod Bošnjaka, Lavić je prokomenti- ci, da smo mi barbari. Oni utjeruju priču
žavnim hegemonizmom. “Bosna je u 20. rao teze Zagreba i Beograda o prekidanju da je neophodno da se dobije njihova te-
ritorija. Od 1990. godine ide monstruo-
Seid ef. Smajkić: “Vrhunac zločina i zvjerstva predstavlja zan proces, a dio je toga i rušenje mosta,
rušenje Starog mosta, monumenta svjetske graditeljske da se suverenitet BiH, koji je neupitan i
nedjeljiv, svede na nižu razinu. Taj proces
baštine, simbola grada Mostara i simbola islamske svođenja države na plemena, na narode,
arhitekture i graditeljstva, kojeg su jedinice HVO-a vodi se 26 godina. I onda kaže Dragan
Čović da on predstavlja sve Hrvate i da je
s velikim apetitom srušile 9. novembra 1993. godine. on suveren. Stalno nam podmeću da su-
Naravno da je to bilo u cilju pretvaranja grada u ruinu, da verenitet pripada narodu. Ne, suverenitet
bi se na temeljima porušenog izgradio tzv. novi ‘hrvatski pripada državi. Od 1779. godine u Evropi
nema više monarha, nema monarhija. Su-
stolni grad’ buduće hrvatske provincije” vereni su svi građani države. Suverenitet
pripada državi”, poručio je Lavić. n

32 17/11/2016 STAV