Page 47 - STAV broj 179
P. 47

STAJALIŠTA

Piše:                                              Apokrifni frazarij
Irfan HOROZOVIĆ
                                                  Slovo bez kojeg se ne može

                                                  OtKAMENJENA KNJIGA
                                                  ILI
                                                  SLOVO O MAKU

                                                  Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s
                                                  vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan.
                                                  Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i
                                                  danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore

Pjesnik stanuje u jeziku, svom krajo-                 Vrijeme je da se misli o vremenu, jer      jednog u mnoštvu, suočenog sa spoznajom
             liku. A jezik je, naravno, misaoni   vremena je tako malo (kao što razmišlja je-    o svom usudnom koračanju.
             krajolik.                            dan od kamenih spavača, posve zarobljen u
                  U Makovom slučaju bio je to i   otkrivenja). I vremena neće biti više.             Drugi lirski ep formalno je ostao nedovr-
             okamenjeni, zagonetni, tisućljetni                                                  šen. Pjesme su to koje su nastajale godinama,
krajolik, u kojem je budući pjesnik pokušavao         Vječiti glas sumnje o mogućnosti pje-      pojavljivale se u nekim knjigama i svjedočile
pronaći svoj dom u pjesmi, u svojem stećku.       sničke komunikacije s vremenom ponovno         o jednom posebnom čitanju i pjevanju. Čitav
                                                  je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan.      taj veliki ciklus zapravo je dijalog putnika sa
     Mak se poodavno pridružio svojim ka-                                                        svojim putovanjem, pjesnika s pjesništvom
menim spavačima.                                      Čitanje Makovog pjesničkog zavije-         i mogao bi se nazvati Makovom Odisejom.
                                                  štanja u netom prošlim noćima i danima
     Njegovo djelo sad stoji kao biljeg, sa svo-  dalo je mnogima iznenađujuće odgovore.             Stamenost i bitisanje, s jedne strane, i
jim znakovima, univerzalnim poetičkim ko-         Prepoznali su da ti stihovi o vremenu čo-      žudnja i putovanje, s druge, dva su lica istog
dovima, u svekolikom bosanskom mramor-            vjeka, o njegovoj tjeskobi i patnji, o egzi-   pitanja ili naprosto ogledalo koje produblju-
ju. Kao stećak. Kao mašet. Tekst u kamenu.        stencijalnom determinizmu u bosanskom          je i proširuje sliku, kao što se Makov Odisej
                                                  srednjovjekovlju govore zapravo sudbinu        ili Mak Odisej (Odisej se nigdje ne spominje
     I Dizdar je ovremenio, ovremenio             čitača, sad i ovdje, i to ogoljeno i precizno  po imenu, Odisej je naprosto Ja) kreće jed-
se kao dizdar nespokojnim putnicima i             do bola. Doista, postoji trenutak kada se      nako po morima, kao i među zvijezdama, a
pravednicima.                                     riječ preobražava. Jezik poezije, koja je u    između Kirke, Kalipse, Nausikaje i Penelope
                                                  svojoj biti polimorf, jezik višeslojne kores-  upoznaje polivalentno biće ljubavi koje samo
     Čitamo ga i razgovaramo s njim na isti       pondencije pokazuje svoje tajno lice, izlazi   sa svim iskustvima zajedno može dati odgo-
način na koji je stećke čitao i prepoznavao       iz sjene sa svojim obogaćenim značenjima       vor. Kako je to nemoguće, jer taj bi odgovor
nakon tisuć ljeta probuđeni čitač i pjevač,       i precizno se iskazuje u suočenju s vreme-     poništio žudnju, preostaje putovanje, puto-
onaj koji je u znakovima s kama, u riječima       nom koje ga čita.                              vanje čije je krajnje odredište, u ovoj antič-
iz predanja, vidio svoje lice i naslutio dama-                                                   komediteranskoj metafori, samo za putnika
re svoje sudbine. Jer, glas poezije jeste uvijek      Zar je moguće bilo ne vidjeti da je onaj   vidljiva – jedna čarobna zvijezda.
glas prepiske i razgovora, suočenje pojedinca     iz pjesme Putovi i onaj iz Poruke ponovno
s pojedincem, bez obzira na orijaški mrmor        došao, da je nasrnuo s oružjem u ime svo-          Možda ista zvijezda na koju, zajedno sa
ili pritiskujuću riječ koja ih okružuje. I taj    je Aždahake, svoje Zmije, svog Tenka, da       suncem i mjesecom, pokazuje dobra ruka,
glas koji traži odgovor jednako je upućen         je mrtvi Gorčin ponovno ubijen, a Modra        uklesana u kamenu, ruka koja traži svjetlost
bivšem kao što je upućen budućem. Upućen          rijeka poremećena u svom koritu i u svom       što će duši pravednika pokazati put. Ruka sa
sadašnjem. Između jedva nagoviještene arti-       toku; zar je moguće bilo ne vidjeti silovanu   stećka, ili nevidljiva ruka s nišana.
kulacije jezika i visoko kodificiranog pjesnič-   Penelopu i ubijenog Telemaha, zar je mo-
kog govora u kom se sudaraju i gube vlastita      guće bilo ne prepoznati Kirku?                     Tjeskoba i žudnja obilježavaju skoro sva-
značenja teče modra rijeka preobražavajući                                                       ki korak u ovom svijetu. A odgovor i lijek, i
se, preobražavajućih sintagmi, u kojima se            Svi su odgovori oduvijek bili u biću po-   za jedno i za drugo, kako je Dizdar pročitao
tri eliotovska glasa poezije skladno dodiru-      ezije, u njenom paralelnom jeziku kojim ko-    u kamenim i duhovnim tekstovima, koje
ju i uobličavaju.                                 municiramo onako kako jedino možemo, iz        je prepoznao kao tekstove pređih, kao svo-
                                                  srži svog bića.                                je tekstove s kojima je na ingeniozan način
     Nikad to nije tako jasno kao kad se naša                                                    započeo razgovor, odgovor i lijek su negdje
sudbina ogoljuje i surovo razotkriva u vre-           Makova pjesnička pustolovina, čini se      drugdje. I u toj svijesti je zemaljski mehlem.
menu. I kad u sasvim oskudnoj popudbini           piscu ovih redaka, ima dva svoja vrha. I u
koja nam je još preostala prepoznamo lice i       oba slučaja riječ je o lirskim epovima ili         Svaki je istinski pjesnik ujedno i čitač.
riječi nekog prethodnika.                         o pjesničkim kažama. Jedan je, naravno,        Čitač vremena. I čitač svog čitača napose.
                                                  glasoviti Kameni spavač, kojeg je pisao i
     Taj nevidljivi dio unutrašnje odjeće, du-    dograđivao sve do svoje smrti i u kojem se         Pjesnička ostavština Mehmedalije Maka
hovni i duševni prsluk, upozorava nas da smo      iz prvotnog glasa Maka – Gorčina – i misli     Dizdara živo je vrelo koje će svakog nadah-
znali i ono što ćemo tek doživjeti, što ćemo      sudbina i povijest zemlje, čovjeka na zemlji,  nutog čitača učiniti također i pjesnikom.
tek otkriti kao svoj život.
                                                                                                     I u tome je možda tajna poezije. n

                                                                                                 STAV 9/8/2018 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52