Page 47 - STAV broj 179
P. 47
STAJALIŠTA
Piše: Apokrifni frazarij
Irfan HOROZOVIĆ
Slovo bez kojeg se ne može
OtKAMENJENA KNJIGA
ILI
SLOVO O MAKU
Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s
vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan.
Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i
danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore
Pjesnik stanuje u jeziku, svom krajo- Vrijeme je da se misli o vremenu, jer jednog u mnoštvu, suočenog sa spoznajom
liku. A jezik je, naravno, misaoni vremena je tako malo (kao što razmišlja je- o svom usudnom koračanju.
krajolik. dan od kamenih spavača, posve zarobljen u
U Makovom slučaju bio je to i otkrivenja). I vremena neće biti više. Drugi lirski ep formalno je ostao nedovr-
okamenjeni, zagonetni, tisućljetni šen. Pjesme su to koje su nastajale godinama,
krajolik, u kojem je budući pjesnik pokušavao Vječiti glas sumnje o mogućnosti pje- pojavljivale se u nekim knjigama i svjedočile
pronaći svoj dom u pjesmi, u svojem stećku. sničke komunikacije s vremenom ponovno o jednom posebnom čitanju i pjevanju. Čitav
je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan. taj veliki ciklus zapravo je dijalog putnika sa
Mak se poodavno pridružio svojim ka- svojim putovanjem, pjesnika s pjesništvom
menim spavačima. Čitanje Makovog pjesničkog zavije- i mogao bi se nazvati Makovom Odisejom.
štanja u netom prošlim noćima i danima
Njegovo djelo sad stoji kao biljeg, sa svo- dalo je mnogima iznenađujuće odgovore. Stamenost i bitisanje, s jedne strane, i
jim znakovima, univerzalnim poetičkim ko- Prepoznali su da ti stihovi o vremenu čo- žudnja i putovanje, s druge, dva su lica istog
dovima, u svekolikom bosanskom mramor- vjeka, o njegovoj tjeskobi i patnji, o egzi- pitanja ili naprosto ogledalo koje produblju-
ju. Kao stećak. Kao mašet. Tekst u kamenu. stencijalnom determinizmu u bosanskom je i proširuje sliku, kao što se Makov Odisej
srednjovjekovlju govore zapravo sudbinu ili Mak Odisej (Odisej se nigdje ne spominje
I Dizdar je ovremenio, ovremenio čitača, sad i ovdje, i to ogoljeno i precizno po imenu, Odisej je naprosto Ja) kreće jed-
se kao dizdar nespokojnim putnicima i do bola. Doista, postoji trenutak kada se nako po morima, kao i među zvijezdama, a
pravednicima. riječ preobražava. Jezik poezije, koja je u između Kirke, Kalipse, Nausikaje i Penelope
svojoj biti polimorf, jezik višeslojne kores- upoznaje polivalentno biće ljubavi koje samo
Čitamo ga i razgovaramo s njim na isti pondencije pokazuje svoje tajno lice, izlazi sa svim iskustvima zajedno može dati odgo-
način na koji je stećke čitao i prepoznavao iz sjene sa svojim obogaćenim značenjima vor. Kako je to nemoguće, jer taj bi odgovor
nakon tisuć ljeta probuđeni čitač i pjevač, i precizno se iskazuje u suočenju s vreme- poništio žudnju, preostaje putovanje, puto-
onaj koji je u znakovima s kama, u riječima nom koje ga čita. vanje čije je krajnje odredište, u ovoj antič-
iz predanja, vidio svoje lice i naslutio dama- komediteranskoj metafori, samo za putnika
re svoje sudbine. Jer, glas poezije jeste uvijek Zar je moguće bilo ne vidjeti da je onaj vidljiva – jedna čarobna zvijezda.
glas prepiske i razgovora, suočenje pojedinca iz pjesme Putovi i onaj iz Poruke ponovno
s pojedincem, bez obzira na orijaški mrmor došao, da je nasrnuo s oružjem u ime svo- Možda ista zvijezda na koju, zajedno sa
ili pritiskujuću riječ koja ih okružuje. I taj je Aždahake, svoje Zmije, svog Tenka, da suncem i mjesecom, pokazuje dobra ruka,
glas koji traži odgovor jednako je upućen je mrtvi Gorčin ponovno ubijen, a Modra uklesana u kamenu, ruka koja traži svjetlost
bivšem kao što je upućen budućem. Upućen rijeka poremećena u svom koritu i u svom što će duši pravednika pokazati put. Ruka sa
sadašnjem. Između jedva nagoviještene arti- toku; zar je moguće bilo ne vidjeti silovanu stećka, ili nevidljiva ruka s nišana.
kulacije jezika i visoko kodificiranog pjesnič- Penelopu i ubijenog Telemaha, zar je mo-
kog govora u kom se sudaraju i gube vlastita guće bilo ne prepoznati Kirku? Tjeskoba i žudnja obilježavaju skoro sva-
značenja teče modra rijeka preobražavajući ki korak u ovom svijetu. A odgovor i lijek, i
se, preobražavajućih sintagmi, u kojima se Svi su odgovori oduvijek bili u biću po- za jedno i za drugo, kako je Dizdar pročitao
tri eliotovska glasa poezije skladno dodiru- ezije, u njenom paralelnom jeziku kojim ko- u kamenim i duhovnim tekstovima, koje
ju i uobličavaju. municiramo onako kako jedino možemo, iz je prepoznao kao tekstove pređih, kao svo-
srži svog bića. je tekstove s kojima je na ingeniozan način
Nikad to nije tako jasno kao kad se naša započeo razgovor, odgovor i lijek su negdje
sudbina ogoljuje i surovo razotkriva u vre- Makova pjesnička pustolovina, čini se drugdje. I u toj svijesti je zemaljski mehlem.
menu. I kad u sasvim oskudnoj popudbini piscu ovih redaka, ima dva svoja vrha. I u
koja nam je još preostala prepoznamo lice i oba slučaja riječ je o lirskim epovima ili Svaki je istinski pjesnik ujedno i čitač.
riječi nekog prethodnika. o pjesničkim kažama. Jedan je, naravno, Čitač vremena. I čitač svog čitača napose.
glasoviti Kameni spavač, kojeg je pisao i
Taj nevidljivi dio unutrašnje odjeće, du- dograđivao sve do svoje smrti i u kojem se Pjesnička ostavština Mehmedalije Maka
hovni i duševni prsluk, upozorava nas da smo iz prvotnog glasa Maka – Gorčina – i misli Dizdara živo je vrelo koje će svakog nadah-
znali i ono što ćemo tek doživjeti, što ćemo sudbina i povijest zemlje, čovjeka na zemlji, nutog čitača učiniti također i pjesnikom.
tek otkriti kao svoj život.
I u tome je možda tajna poezije. n
STAV 9/8/2018 47
