Page 10 - 25.04.2016 Faktor 164

10 I I 25.4.2016.
PONEDJELJAK

Život

Sari Mitrani Marš mira postao je dio života

MITRANI: Jedva čekam da ponovo idem
BOSNA MI

JE U SRCU

Kad se prvi put prijavila na Marš mira, nije

ni pomišljala da će to postati njena tradicija

PIŠE EDIBA RIZVANBEGOVIĆ “Kako ćeš, ne poznaješ niko- pomišljala da će to postati njena
ga, to je naporno“, ubjeđivali tradicija. Drugo, treće, četvrto,
ara Mitrani iz turskog su me, ali bezuspješno. Ništa peto učešće. Svakog se pojedi-
grada Edirne, unazad ne znam, ali idem -započinje načno sjeća. Do najmanjeg de-
pet godina, jedan dio priču Sara. talja. A prošlogodišnje joj se,
S svog godišnjeg odmo- Budući da je planinarka, pje- kako kaže, zbog ozljede kolje-
ra provodi u BiH. Ali ne zbog šačenja je, govori nam, nije na, duboko urezalo u sjećanje.
bh. prirodnih ljepota, Baščarši- bilo strah, ali, nije se bojala
je, sarajevskih ćevapčića, pite ni neizvjesnosti niti nepozna- Hamo, Menso, Erma...
ili Starog mosta, već zbog Mar- te sredine u koju ide. - Tog dana smo trebali preći 39
ša mira za koji je, kako kaže, -Bila sam iznenađena orga- kilometara. Išli smo prema Ka-
slučajno saznala na internetu. nizacijom. Od noćenja, hrane, lesiji. Prolazeći kroz guste šume,
Ona nije Bosanka, niti vuče medicinske pomoći... Sve je bilo i teško prohodne planinske kra-
bosanske korijene, ali Bosnu i besprijekorno. Ljudi tako brižni, jeve, nešto mi je zapelo. Otkotr-
Hercegovinu toliko voli da bez topli. Učinili su da se uopće ne ljala sam se niz brdo i ozlijedila
razmišljanja kaže da su joj tri osjećam kao stranac. Sjećam se koljeno, koje sam ranije operisa-
dana provedena s učesnicima da su mi, taj prvi put, sve vrije- la. I dan-danas se ne mogu sjetiti
Marša mira draža nego bilo me niz obraze tekle suze, koje kako se medicinska ekipa odmah
kakav odmor na jugu Turske. sam vješto prikrivala sunčanim pored mene stvorila. Sjećam se
naočalama. To ne mogu opisati. da su bili iz Kalesije. Nagovara-
Ništa ne znam, ali idem Koračala sam s osjećajem kao li su me da odustanem, na što,
-Dok sam čitala neke članke o da idem putem kuda su prolazili naravno, nisam pristala. Samo,
Srebrenici, slučajno sam naišla moji najbliži. Jeza bi me obuze- više nisam bila na čelu, već na
na prijavu za učešće na Mar- la. Na trenutak bih odlutala, ali začelju kolone - priča nam.
šu mira. Odmah sam posla- bi moje razmišljanje prekinula Prijateljstva sklopljena na
la prijavu. Ubrzo sam dobila ruka nekog od učesnika dok mi ovom putu su joj najdraža. Ve-
povratnu informaciju, nakon pruža čokoladu ili gutljaj vode ćinu učesnika viđa godinama na
čega sam obavijestila muža i - prisjeća se Sara. Maršu mira, nekima ni imena
kćerke. Nisu se baš obradova- Kad se prvi put prijavila na ne zna, ali svaki ponovni su-
li mojoj odluci da idem sama. tradicionalni Marš mira, nije ni sret joj, kaže, izmami osmijeh
kao da je srela nekog najbližeg.
GENOCID NE SMIJE PASTI U ZABORAV -Hamo, Menso, Erma... Sva-
Suze krenu uz dizanje ki put me raduje naš susret. Ne
samo sa njima. Već i sa svim
ruku i učenje Fatihe drugim učesnicima. Svaki put
sa sobom nosim i tursku zasta-
Svaki put, dolaskom u Potočare Sara je, kako kaže, sret- vu. Čim je vide, eto ih. Ja ne
na i zadovoljna što je uspjela prevazići sve izazove Marša znam bosanski, oni turski, ali
mira, dok pogled na mezarje probudi tugu u njenom srcu problema u komunikaciji ne-
zbog toliko izgubljenih života. Suze krenu uz dizanje ruku mamo. Nevjerovatno je da tih
i učenje Fatihe. Mišljenja je da bi se ljudi masovnije trebali dana svi dišu kao jedno. Niko-
odazivati obilježavanju dana kada je počinjen genocid nad me ništa ne smeta. Glad, žeđ,
Bošnjacima, kako ovakva tragedija jednog naroda vreme- mokre cipele, žuljevi na noga-
nom ne bi završila u kutku zaborava. ma. Posebno se sjećam iftara
-Voljela bih da i više građana Turske učestvuje u Maršu u Novoj Kasabi. Toliko ljudi
mira, posebno onih koji su porijeklom iz BiH, a koji radije na jednom mjestu, a opet svi
odlaze na more, nego u zemlju svojih djedova na najveća kao jedno. Nemam bosansko
stratišta naroda čije korijene vuku - iskreno će Sara. porijeklo, ali Bosna mi je u
srcu - govori naša sagovornica.