Page 12 - STAV broj 370

POLITIKA

Intervju “Stava”: Nezim ef. Halilović Muderris

KERAMET JE, KAKVI SMO,

ŠTO UOPĆE IMA DRŽAVE

BOSNE I HERCEGOVINE

Nezim ef. Halilović za Stav govori o ramazanu, iftarima svog
Razgovarao: Nedim HASIĆ djetinjstva, danu 4. muslimanske slavne brigade, političkoj
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ situaciji u BiH, društvenim mrežama, ali i o smrti djeteta,
najvećoj tragediji koja može pogoditi roditelja.

ezim ef. Halilović Muderis rođen Imamo sve moguće začine, svi su nam sa- da posti, to nije javno iskazivao. Teravije
je u Žepi 1965. godine. Diplomirao stojci dostupni, ali tog ukusa više nema. su mi ostale u lijepom sjećanju. Bio sam
je 1991. na Univerzitetu AlAzhar Nema više onog našeg starinskog graha, sa na teraviji na Sokolju i u zadnjem su se
Nu Kairu, a Agresija na Bosnu i zaprškom od brašna, koji je bio najukusniji. redu smijala djeca i to me je podsjetilo na
Hercegovinu zatekla ga je na mjestu glav- Čini mi se da fali ta glavna aroma, a to je moje djetinjstvo. I mi smo se smijali. Hva-
nog imama u Konjicu. Zlatni ljiljan, dva ljubav i želja da se to što bolje uhasuri. Od la Allahu, danas su djeca vezana za mobi-
puta ranjavan, bio je komandir DIC “Mu- samih tih sastojaka koji su neupitno bili tele, računare, društvene mreže, ali ipak
derris” i komandant 4. muslimanske slavne halal, jer ja sam siguran u svoje roditelje dođu u džamiju.
brigade. Bio je poslanik Parlamenta BiH, da nikad nisu unijeli u svoja usta harama
direktor Vakufske direkcije, rukovodilac dok ja, moja braća i moje sestre nismo po- STAV: Često govorite o svojoj majci, pišete
Ureda za hadž Rijaseta Islamske zajedni- čeli da zarađujemo. Ako su šta naši roditelji o njoj, podsjećate na njezinu žrtvu tokom
ce u Bosni i Hercegovini i hatib u Džamiji pojeli od harama, onda su iz naših ruku. Vašeg odrastanja.
“Kralja Fahda”. U otvorenom razgovoru Kada sam bio dijete i kada je bio ramazan, HALILOVIĆ: Ono za čim žalim i danas
za Stav Halilović govori o ramazanu, ifta- dobro se sjećam vremena kada su se sušile jeste to što mislim da je moja rahmetli maj-
rima svog djetinjstva, danu 4. musliman- šljive u velikoj sušari u Žepi. Onda bismo ka često puta znala leći gladna a da ne do-
ske slavne brigade, političkoj situaciji u u velikoj tepsiji donijeli parnica i to su mi takne ono što je napravila. Mi bismo poje-
BiH, društvenim mrežama, ali i o smrti bile najljepše parnice u životu. Imam ko- li sve ono što je ona pripremila ne misleći
djeteta, najvećoj tragediji koja može po- legu iz Srebrenika koji mi svake godine na nju, a ona bi, da smo je pitali, rekla da
goditi roditelja. osigura parnice. Jesu mu dobre parnice, nije gladna i da je jela. A nije jela. To je
ali, neće mi zamjeriti, nisu mi kao one iz generacija naših majki koje su uvijek ži-
STAV: Kakvi su bili ramazani Vašeg dje- djetinjstva koje je babo sušio. vjele za druge, koje su uvijek ugađale dru-
tinjstva u Žepi? Sehuri su, opet, bili posebni. I danas sam gima i nisu imale svojih prohtjeva. To je
HALILOVIĆ: Čini mi se da postim otkako gotovo uvjeren da naše majke nisu nikako život koji se teško može ponoviti. Danas
znam za sebe. Kada smo bili djeca, postili ni spavale. Ne znam kad su one odmarale imamo više stambenog komfora, ali smo
bismo do podneva i onda bismo jeli. Mati jer, kada bismo se probudili, pita je već bila više udaljeni jedni od drugih. Veći su nam
bi nam onda govorila da će nam ona “na- gotova i to je bio običaj kod nas na selu da stanovi, ali su nam tješnja prsa. Ne radu-
šiti” što smo propustili. Ostale su mi upe- za sehur bude pita i ona je uvijek bila svježa. jemo se jedni drugima. Moja je mama ci-
čatljive te slike iz djetinjstva. Valjda zato Nisu se pravile ranije i ništa nije ostajalo jelo ljeto dočekivala svoju rodbinu koji su
što smo bili gladni, nabrali bismo puno jer bi se uvijek sve pojelo. Neki dan sam nam dolazili, a to su bile velike porodice,
voća, pune džepove voća, i mislio sam da se nasmijao, razgovarajući sa svojim rođa- i ni danas mi nije jasno kako bi ona sve to
sve mogu pojesti, a ništa se od toga ne bi kom Salihom Brguljom, koji me je podsje- smjestila, kako bi organizirala da spavamo,
pojelo jer bi rahmetli mama pravila uku- tio kako je izgledalo kada bismo mi igrali a svi su spavali.
snu hranu za iftar. lopte, ne zna se ko je pobjednik, a majke Težak je bio život u istočnoj Bosni, sve je
Iftar nije bio obiman kao sad. Kod nas u zovu u kuću u akšam. Niko se ne osvrće, i bilo okrenuto poljoprivredi. Ja sam tek u
Žepi nije bilo tope. Nije bilo ni supe. Bila je dalje igramo sve dok neka od žena ne kaže Kalesiji vidio da se pilići kolju, mlade koke.
čorba, pita, bilo bi neko drugo jelo, ovisno “turena sinija”. I odmah se prekida i ne- Kod nas se klala kokoš tek kad dobro ostari,
šta bi mama odabrala. U to se doba djeca važno je čija je mama rekla da je turena. kad više ništa od nje nema. Imalo se da se
nisu ni pitala šta će za iftar. Kad govorim Ne sjećam se da sam ikada u to vrijeme jede, ali nije bilo ničeg drugog. Sada se sve
o našim majkama, ustvari, govorim o toj nekog u Žepi vidio da se javno mrsi. Svi promijenilo, imamo mnogo više, ali nismo
našoj ukusnoj hrani. Te hrane više nema. su postili i, ako je neko bio ko nije mogao u dušama zadovoljni. Nemamo vremena da

12 8/4/2022 STAV