Page 13 - STAV broj 370

jedni s drugima popijemo kahvu i naši su
međusobni susreti postali, čini mi se, in-
teres. Ponekad, kada vidim ko koga zove
i gdje se nalazimo, čini mi se da to nisu if-
tari nego interesne poslovne večere. A to
nije u ime Gospodara.

STAV: U sjećanju Vam je posebno ostao
ucrtan jedan ramazan ratne 1993. godine.
HALILOVIĆ: Ramazani su mi posebno
bili lijepi na ramazanskim praksama. Bio
sam i u rodnom mjestu heroja rahmetli
Envera Šehovića, faktički u njegovoj kući.
Praksa je bila i u Memčićima kod Begovog
Hana, u Crnalićima kod Ključa i u gradu
Kupresu. To su bili posebni iftari i, narav-
no, iftari u periodu otpora Agresiji na Re-
publiku Bosnu i Hercegovinu. U sjećanju
su mi najupečatljivija ostala četiri iftara
koja sam imao u Međeđi kod Višegrada u
martu 1993. godine. Tada su heroji Više-
gradske brigade, na čelu s komandantom
Ahmedom Sejdićem, postili. Zapaštali su
s pola lepinje od mekinja, kuhar bi nož
provukao kroz feta sir i to namazao da se
osjete mrvice feta sira, odnosno, samo se
miris osjetio, i nesladak čaj od trava sku-
pljenih okolo. Svaku je veče za iftar bio
grah. Grah zapržen brašnom, slabo slan i
s pokojom graškom graha. Nas bi, jer smo
bili u prolazu, zapala koja graška u tanjiru.
Ponekad me bude strah u ovom vremenu
israfa kada pretjerujemo s hranom, kada
se mnogi od nas razbacuju, sjetim se tog
ratnog perioda i lepinja od mekinja koje
su mi tad nekako bile slađe nego ove danas
za kojima stoje čitavi redovi ispred pekara.
Svaki ramazan je poseban. Čovjek sazrijeva,
nekako prebira po svojim sjećanjima, po-
kušava da u pravom smislu doživi rama-
zanske mubarek dane. Uvijek se sjetim
ljudi koji rade teške poslove, građevina-
ca koji u ovo vrijeme rade na građevini, a
pogotovo kada je ramazan u ljetnom peri-
odu. Sjećam se svog rahmetli babe kojeg
sam gledao kao dijete kako s konjima vrše.
U to vrijeme nije bilo govora da se može
mrsiti, a onda napostiti. To su generacije
naših roditelja, đeda i nena koji nisu ima-
li kompromisa u pogledu vjere. Moglo se
kositi za hlada, moglo se poslije ikindije
kupiti sijeno, ali se vršidba obavlja kada
dobro ugrije. Babi je jednom udarila krv na
nos i na usta, ali nije prekinuo post. Malo
je sjeo u hlad, obrisao se mokrom krpom
oko vrata i nastavio jer je od toga ovisila
egzistencija porodice.

STAV: U posljednje ste vrijeme često u
svom rodnom kraju, kako Vam izgleda
Žepa danas?
HALILOVIĆ: Kada sam prvi put otišao
u Žepu 2000. godine, nakon osam godina
izbivanja, bila mi se smanjila, nekako mi je
bila drugačija. Bila je valjda zarasla. Kuća

STAV 8/4/2022 13