Page 42 - STAV broj 370
P. 42

DRUŠTVO



          novo jer prvi put sam u tom gradu, ali   svih bosanskih
          odmah potežem fotoaparat kao Clint   muslimana, već
          Eastwood revolver u For a Few Dollars   je imao iskustvo
          More. Pravim nekoliko fotografija, drč-  neustrašivog
          no i bez ikakvog straha.           borca  Armije
             Abdullah-efendija, tada 73-godišnji   RBiH  na  gra-
          penzioner u tuzlanskom naselju Stupine,   dačačkom rati-
          od uzbuđenja jedva izlazi iz auta. Prihva-  štu 1992. godi-
          tam ga pod ruku. Samo je uzdahnuo i sa   ne, a kasnije i još
          suzama u očima, vrteći glavom, pokazao   teže, logorsko, u
          rukom gdje je bila džamija. Upoređujem   raljama zlikovaca
          mjesto s fotografijom koju je on godina-  HVO-a u Herce-
          ma čuvao. Ondje gdje je bila munara sada   govini 1993. godi-
          su štandovi s jeftinom robom. Pretužno,   ne. On je svoj život
          ali idemo dalje, ima još mnogo toga za   davno halalio.
          obići i vidjeti, a valja se i sresti s delega-  U centru Janje
          cijom bijeljinskih Bošnjaka.       prolazimo blizu
             Očekivano, što je posjeta duže tra-  jedne kafane. Kr-
          jala, sve je bilo više znatiželje lokalaca   cata je, a i buljuk
          ko smo i šta ćemo tu. Napetost je rasla   je ljudi ispred nje.
          u zraku. Da li i zbog toga, ne znam,   Kasnije ću otkriti
          ali pored nekih ostataka džamija samo   da su ondje domini-
          smo usporili vozila, bacili pogled a ja   rale srpske izbjeglice
          brže-bolje fotografirao. Nije bilo vre-  iz srednje Bosne, iz
          mena, a neko je izgleda procijenio da bi   Zenice i okoline. Na-
          bilo rizično. U aprilu 1993. godine sru-  selilo ih nakon što su
          šene su i Čaršijska Sulejmanija (Atik)   planski protjerali pri-
          džamija te Džeddid džamija u Janji, pa   bližno 10.000 janjar-
          smo posjetili i njih, iako su i tu bile u   skih Bošnjaka. Zbog
          pitanju samo ruševine. E, tu, prolaze-  zubatog sunca i prvih
          ći kroz centar Janje, umalo ne dođe do   nagovještaja proljeća,
          incidenta. Zbog mene!              masa ih sjedi i u bašči.
                                             Kahvenišu, ali primjet-
          REAKCIJA NA SRPSKU PROVOKACIJU     no neprijateljski gleda-
             Steiner, kao iskusni diplomata, prvi je   ju prema nama. Jedan
          krčio “prtinu”. Bio je pravi “razarač” naše   iz cijele delegacije “pro-
          družine. Išao je ispred kroz onu svjetinu,   bere” baš mene i upor-
          komotno i vrlo opuštenog stava, iako je   no mi maše s tri prsta.
          imao samo jednog pratioca. Sjećam se,   Blizu smo, na nekoliko
          pričao je viceve, svako malo mlatarajući   metara.
          rukama, sve s ciljem ne bi li što više re-  U neka doba ću se
          laksirao “situejšn” i umanjio nelagodu   okrenuti i odbrusiti pro-
          i eventualni strah kod muftije i pratnje.   vokatoru: “Pa šta?”, i hi-
          Sumnjam da ga je neko i razumio iz de-  tro se, k’o zadnja p., pri-  zaustavi, a ja pobjednički dignem glavu
          legacije, hem tanko s engleskim, hem   maknuti bliže Steineru i      u nebo. Ipak, istog trena postanem svje-
          nikome nije bilo do šege. Jedino je muf-  muftiji. Neće me valjda izmarisati pred   stan šta sam uradio. “Glupane brbljivi,
          tija Kavazović koračao odlučno, smjelo   visokim međunarodnim zvaničnikom!  šta ti je, mogao si sve uprskati!?”, kažem
          i ponosno, kao da je u svom Gradačcu,   Zajapureni Srbin poludi, ustade iz sto-  sebi uz osjećaj stida prema muftiji, iako,
          ali hrabri muftija, današnji reisul-ulema   lice i krene prema nama. Srećom, neko ga   mislim, niko iz delegacije nije ni primi-
                                                                               jetio moj neshvatljivi nestašluk.
                                                                                  Za sastanak s bošnjačkim predstav-
                                                                               nicima Bijeljine bio je problem prosto-
         S troipogodišnjim ratnim stažom pod granatama, gdje                   rije. Branko Todorović, predsjednik
                                                                               Helsinškog odbora za ljudska prava RS,
         sam ne jednom gledao smrti u oči, kako u gradu, tako i                ponudio je njihovu salu za sastanke, do-
         na ratištima Drugog korpusa ARBiH, kao pripadnik ARBiH                voljnu za petnaestak ljudi. Odlično, svi-
                                                                               ma prihvatljivo, iako mi je Branko pao
         i ratni reporter, dobro sam zapamtio priču o Mauzerovoj               u očima kad mi je kasnije u razgovoru
                                                                               rekao da “nije vidio zločine ‘arkanovaca’
         škvadri ubica. Već sam zamislio kako meci počinju                     u Bijeljini 1992. godine, ali jeste o njima
         rešetati našu Opel Asconu, a mi se drito torpediramo                  čuo iz druge ruke”!
                                                                                  Zbog straha i nepovjerenja, organiza-
         u najljepše dženetske kutke rezervirane za šehide, u                  tori su jedva nahvatali šest-sedam Boš-
                                                                               njaka koji su preživjeli bijeljinski teror
         društvu lijepih, krupnookih hurija!                                   i strahovladu od tri i po godine. Kažu da



         42  8/4/2022 STAV
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47