Page 43 - STAV broj 370
P. 43

Hudnjaci ne   To su ti posljednji
                                                                  smiju ni fran-
                                                                  cuzicu staviti  bijeljinski Bošnjaci
                                                                  na glavu da ne   koji su “branili boje”
                                                                 bi odali ko su!
                                                                    Tako  je  Islamske zajednice u
                                                                 bilo i na sa-
                                                                 stanku. Samo   Semberiji cijeli rat. Steglo
                                                                 je Hasan-efen-  mi se oko srca, ali nešto
                                                                dija  Okano-
                                                                vić, penzioni-  mi upadljivo. Skoro su
                                                                rani bijeljinski   svi s kačketima i sličnim
                                                                imam,  jedini
                                                                koji je ostao uz   kapama koje obično nose
                                                                narod, malo go-
                                                               vorljiviji. Ostali  naši Srbi u bosanskoj
                                                               su vrlo oprezni.   provinciji. Hudnjaci
                                                               Govore  sporo,
                                                               uplašeno, neod-  ne smiju ni francuzicu
                                                               lučno i uglavnom
                                                              šute prevrćući u   staviti na glavu da ne bi
                                                              rukama one kač-   odali ko su!
                                                              kete. Džaba što je
                                                              za stolom preko
                                                              puta njihov muf-
                                                              tija “za kojeg su   Mnogo godina poslije, tada to nisam
                                                             čuli”, jedva se iz   znao, načuo sam da su stari Bijeljin-
                                                             njih  iscijedi  šta   ci, ne samo Bošnjaci već i Srbi, pam-
                                                             su  preživjeli.  O   tili i pripovijedali velikodušnu gestu
                                                             teškim zločinima,   hanumice Osmanbegović još iz druge
                                                             progonu i otuđiva-  polovine 19. stoljeća. Ta Bijeljinka iz
                                                            nju imovine ne go-  ugledne gradske muslimanske porodi-
                                                            vore skoro ni rije-  ce dala je draga srca plac u Bijeljini za
                                                            či. Ne sjećam se da   gradnju Pravoslavne crkve Sv. Ðorđa.
                                                            su išta i spomenuli   Bijeljinski Srbi 1992. godine, ali i ka-
                                                            vrijedno moje biljež-  snije, tokom cijelog rata, nažalost, za-
                                                           nice. Među njima,   boravili su takav lijep primjer među-
                                                           ne za stolom, već iz-  komšijskog uvažavanja i poštovanja.
                                                           dvojen, u ćošku sjedi   No nisu Bošnjaci zaboravili šta im je
                                                           mesnat lik, onizak,   činiti u godinama nakon rata. Bijeljinske
                                                           proporcija Stjepana   džamije, hvala Bogu, uz bošnjačke dona-
                                                           Kljuića. Crvenog je   cije iz cijele Bosne i Hercegovine i svije-
                                                          lica, pomalo nervozan   ta ipak su obnovljene, džemati ponovo
                                                          i zanimljivog držanja.   oživjeli iako je povratak slab i bošnjački
          ih je ukupno oko 2.000 dočekalo Dejton   Gledam ga ispod oka, ostali me ne za-  narod nikad manje zastupljen u gradu u
          u rodnom gradu.                   nimaju. Zavaljen, s prebačenim noga-  njegovoj historiji.
                                            ma, baš je glomazan u stolici koju je   Danas, dok se prisjećamo dana kad
          KAČKETI UMJESTO FRANCUZICA I      stomak posve popunio. Želi ostaviti   je ubijena Bijeljina u aprilu 1992. godi-
          MAUZEROV ŠPIJUN                   utisak nezainteresiranog čovjeka, po-  ne, ulicama semberske prijestolnice ne
            Pronjuškam okolo i čekam ko će doći   put vozača nekog iz delegacije pa samo   hodaju više ni Hasan-efendija Okanović,
          na sastanak. Poput snajperiste, zagledam   gleda kad će razguliti kući. A nije bilo   rahmet mu duši, vjerovatno ni najveći dio
          se u svako lice koje bi moglo krenuti pre-  tako. Odmah sam znao, bio je to špijun   njegovih ratnih i poratnih džematlija. Ne
          ma Brankovim odajama. U širem prstenu   poslan po zadatku.           hoda ni Tuzlom rahmetli Besim-efendija,
          zgrade su svakako “specijalci”, osjećam   Raskopam kasnije o kome je riječ.   kao ni rahmetli efendija Budimlija. Uče-
          se sigurno, skoro kao pred Ambasadom   Bezbeli, nema dileme da je “šnjakabo”,   snici za mene nezaboravnog bijeljinskog
          Bosne i Hercegovine u Stuttgartu. Vidim   ali i pouzdani Mauzerov automehaničar   sastanka krajem februara 1996. godine s
          nesigurne korake nekolicine đuturuma   i limar. Cijeli rat.          muftijom Kavazovićem i Michaelom Ste-
          koji se okreću, snishodljivo pogledaju u   Možda su to oprezne i mudre boš-  inerom, danas njemačkim penzionerom,
          zemlju pa nastave i polahko prilaze zgra-  njačke glave s kačketima i znale pa onako   vjerovatno su najvećim dijelom preselili na
          di. To su ti posljednji bijeljinski Bošnjaci   pažljivo birale šta će reći, ko će znati. S   drugi svijet. Ipak, i ove je godine, 1. aprila,
          koji su “branili boje” Islamske zajednice   druge strane, muftija Kavazović ih je svim   s obnovljene Atik džamije zaučio ezan za
          u Semberiji cijeli rat. Steglo mi se oko   silama pokušavao ohrabriti podrškom i   prvu ramazansku teraviju. Isto je bilo i s
          srca, ali nešto mi upadljivo. Skoro su svi   pomoći iz Muftijstva tuzlanskog u da-  munare Janjica džamije, Krpića džamije,
          s kačketima i sličnim kapama koje obič-  nima toliko željenog mira i prestanka   Salihbegovića džamije, a i Dašnice – neka
          no nose naši Srbi u bosanskoj provinciji.   aparthejda kroz koji su prolazili.  je hvala Gospodaru svjetova!   n


                                                                                                    STAV 8/4/2022 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48