Page 63 - STAV broj 235
P. 63

Munib Jusupović,                ČOBANA MANJKA, ALI IMA ČOBANICA
                                                                                  Munib objašnjava da se stočarstvo
                                poljoprivrednik iz Podžeplja                   uči svaki dan, te da se iskustva stječu i
                                                                               posjetama drugim farmama. “Iz tih po-
                                                                               sjeta uvidio sam da su naši tradicional-
                                                                               no stočarstvo i poljoprivreda zaostali. Od
                                                                               babe sam se naučio raditi, to mi je bilo
                                                                               najvažnije. A što se tiče drugih stvari,
                                                                               tu je više prisutno iskustvo. Od Novog
                                                                               Sada do Bjelovara, Italije, Francuske, vi-
                                                                               djelo se i puta, i postrojenja, i svega osta-
                                                                               log. Moj đedo, rahmetli, volio je kazati
                                                                               da treba obići onoga ko dobro radi, ali i
                                                                               onoga ko radi loše, pa od toga što se vidi
                                                                               izvući šta ko hoće. A ima i ona kategori-
                                                                               ja ljudi koji mogu, a neće, takvi su nam
                                                                               najgori. Oni jednostavno neće ništa da
                                                                               rade. Na teritoriji Žepe imate deset mo-
                                                                               maka koji mogu brdo prevrnuti, a neće.
                                                                               Neće čak ni ovce da čuvaju, a onda su im
                                                                               krivi i država i Islamska zajednica, svi su
                                                                               im krivi. Eh, to je naš glavni problem”,
                                                                               opominje Jusupović, te dodaje kako je u
                                                                               svojoj karijeri vrlo rijetko učio na vlasti-
                                                                               tim greškama.
                                                                                  “Nisam pravio velike fule da bih po-
                                                                               slije stvarao velike gubitke. A u stočarstvu
                                                                               raditi a ne izgubiti, to nije moguće, živina
                                                                               je u pitanju. Ne možete nikada predvidjeti
                                                                               šta se sve može desiti. Ali može se dobro
                                                                               planirati. Recimo, 2015. godine smo ima-
                                                                               li problem s ‘plavim jezikom’. To nam je
                                                                               namjenski pušteno kao proba, došlo je na
                                                                               komarcima s crnogorske granice. Zarazili
                                                                               su komarce kako bi ispitali vrste lijekova
                                                                               i vakcina na stoci. Čim je to ispitano, ne-
                                                                               stalo je ‘plavog jezika’. To je bio pomor za
                                                                               dio stoke. Ja sam imao 12-13 uginuća sit-
                                                                               ne stoke, ali nije to bilo strašno kao kod
                                                                               nekih drugih kod kojih su stradala i či-
                                                                               tava stada, pogotovo u kraju oko Rudog,
                                                                               Čajniča, Goražda i Foče. Eto, nekako je
                                                                               komarac sva ta brda preletio i došao čak
                                                                               i do nas. Imamo veterinarsku stanicu u
          poslove. “Imam pet momaka koji su izu-  deset godina uložio sam u objekte i mašine   Han-Pijesku koja nam radi papire, mada
          zetno vrijedni, dobro rade i pomažemo se   više od 300 hiljada maraka, od novca koji   smo se u svemu dosta ispraksirali, pa nam
          u svemu što treba. Dobro radimo, dobro   je proizveden upravo tu, na ovoj zemlji”,   na telenju i za određene terapije uopće više
          zarađujemo i nikako ne mislimo ići igdje   kaže Jusupović.           i ne treba veterinar. Nabavljamo lijekove
          vani. Kada bi nam sada dali radne vize i   Iako su mu nudili dobre uvjete da mu   i sve radimo sami.”
          ne znam kakve ponude, ne bismo odavde   djeca pohađaju školu u Han-Pijesku, zbog   U poljoprivredi, kaže Jusupović, sva-
          otišli. Nije riječ samo o patriotizmu i ljubavi   nemogućnosti da ondje uče bosanski je-  ka je faza i svako godišnje doba različito.
          prema domovini, čega uopće ne nedosta-  zik, kao i da pohađaju islamsku vjerona-  Ljeti, kada dolazi koševina, sa sabaha se
          je, već o tome da ovu zaradu, a da budem   uku, odlučili su se nastaviti školovanje   pije kahva i nema više spavanja. Istjera-
          svoj gazda, ne mogu naći ni u Njemačkoj   u Sarajevu.                ju stoku koja već nije na paši, zatim se
          niti bilo gdje drugo. Vidite, sva zahvala   “A znate i sami, ženska su to djeca.   kosi dok ne padne mrak. Kosi se mašina-
          pripada dragom Bogu i mom babi, koji se   Ide to nekako od prvog do petog razreda,   ma, sve je mehanizirano. S druge strane,
          čitav život bavio tim i nikad nije popustio.   ali dalje, zaista, više nije moglo. Mada mi   u zimskom periodu za četiri ili pet sati
          Čim se 2001. godine vratio, odmah je ku-  nemamo nikakvih konfliktnih situacija   završi se sav posao. S proljećem počinje
          pio pet-šest krava i volove. U početku ni-  ovdje, niti ikakvih problema, ali plani-  novi ciklus, s jeseni završava, a kada se
          smo prodavali, već smo namnožavali. Kad   ramo da naša djeca nakon osnovne škole   taj godišnji sistem uhoda, više nema ve-
          sam i ja malo stao na noge, onda smo kre-  upišu medresu, stoga škola u Han-Pije-  likih oscilacija i otprilike se može pret-
          nuli da radimo naveliko. Zarada od jedne   sku nije dobra odskočna daska i nije mje-  postaviti šta slijedi.
          ili dvije krave više nas nije zanimala, išli   sto gdje će stjecati temeljno znanje koje   Od novih tehnologija koje uveliko
          smo u veću zaradu kako bismo uložili u   će im biti kasnije potrebno za medresu.   olakšavaju posao poljoprivrednicima Mu-
          mašine, u mehanizaciju i objekte. Proteklih   Sve me razumijete.”    nib izdvaja tzv. čobanice. To su električni


                                                                                                    STAV 5/9/2019  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68