Page 26 - STAV broj 420

POLITIKA

Velija Murić, crnogorski advokat i borac za ljudska prava iz Rožaja
CRNA GORA JE MALA

OAZA ZA RATNE ZLOČINCE

Godine 1994. crnogorska policija, prije svega Državna bezbjednost u sadejstvu sa srpskom
policijom, kreće u jednu specifičnu policijsku akciju koja je dobila kodno ime Lim. Riječ je o
hapšenju istaknutih bošnjačkih prvaka, članova Stranke demokratske akcije Sandžaka. Ovaj se
proces paralelno događa i u Novom Pazaru. Ja sam sudionik tih događaja, ja sam branio te ljude
u sudskom procesu koji je po mnogo čemu karakterističan. Prije svega, ti ljudi, dok su hapšeni i
bili u rukama policije, zlostavljani su na najgrublje moguće načine.

Razgovarao: Sanadin VOLODER

azumijevanje aktuelnih turbulen-
tnih političkih procesa u Crnoj
Gori nije moguće bez sagledava-
Rnja tragičnih događaja tokom 90-
tih, kada na teritoriji Crne Gore nije bilo
rata, ali je bilo mnogo stradanja Bošnjaka,
Albanaca, Hrvata...
Tim povodom razgovaramo s jednim od
najpoznatijih sandžačkih advokata i bo-
raca za ljudska prava u Crnoj Gori Veli-
jom Murićem, koji je, iako u 76. godini
života, i dalje društveno aktivan. On je
svjedok i aktivni sudionik borbe mnogih
Bošnjaka, Albanaca i drugih građana za
njihova osnovna ljudska prava. Osnivač
je i predsjednik Crnogorskog komiteta
pravnika za zaštitu ljudskih prava, a cje-
lokupni njegov rad je volonterski. Murić
je i književnik, piše poeziju i prozu. Nije
član političkih stranaka, a u njegovoj kan-
celariji je osnovana Bošnjačka stranka iz
desetak manjih političkih opcija. Preži-
vio je tri atentata zbog svojih stavova i
pravne borbe. S Murićem razgovaramo o
njegovom životnom putu, pravnoj borbi
za ljudska prava u protekle tri decenije u
Crnoj Gori, o odnosu države prema ubi-
stvima, neutemeljenim nasilnim istragama
i neodgovornom ponašanju pravosuđa.

STAV: Na početku razgovara možete li
našim čitaocima predstaviti svoju život-
nu priču? Ko je Velija Murić?
MURIĆ: Rođen sam u Tutinu, gdje sam
završio osnovnu i srednju školu. Odrastao
sam bez oca, koji je stradao u nesretnom
slučaju 1951. godine, zbog čega nisam
imao porodične predispozicije da uspi-
jem u životu. U Tutinu sam živio do 27.
godine života. Odrastajući više s rodbi-
nom, a manje s porodicom, krenuo sam

26 24/3/2023 STAV