Page 12 - STAV broj 195
P. 12
NA MJESTU DOGAĐAJA
Savremeni Bašeskija
SIDRANOVA SARAJEVSKA I BOSANSKA KNJIGA OD ŽIVOTA
Gotovo da je nemoguće Sidrana zamijeniti za ali istovremeno u svojem suštinskom, esenci- cijele Zemlje, baš onako kako je to bio slučaj
nekog drugog pisca. Jer, njegova književnost jalnom obliku, poput kakve drevne mudrosti. i kod Maka s Kamenim spavačem.
toliko je prepoznatljiva, toliko samosvojna, to- A povrh svega toga jeste Grad – Sarajevo, Sarajevska zbirka nastavit će se i u pjesničkoj
liko autentična – toliko posebna i drugačija, Sidranov mikrokozmos, izvorište, ali i stjeci- zbirci Bolest od duše iz 1988. godine, a svoj
toliko svoja, baš onako kako je to slučaj sa šte svega onog što Sidranova poezija jeste, najdramatičniji trenutak doživjet će u pjesničkoj
svim drugim velikim piscima u svijetu. Sidran i njegove emocije, i njegova jezika, i njegove zbirci Sarajevski tabut iz 1993. godine, knji-
je, naprosto, književni bard, jedan od svega najprisnije intime, njegova golog života, i ne- zi iz vremena kad je mučki, životinjski ubijan
nekoliko takvih književnih gorostasa koji su se patvorene mudrosti koja emanira iz Sidranove Grad i cijela bosanska Zemlja, pa je Sarajev-
pojavili u našoj novijoj književnosti, poput Meše poezije. Ono što je prije svega Maku Dizdaru, ska zbirka neizbježno morala postati Sarajev-
Selimovića ili Maka Dizdara, ili poput Skende- a onda i Selimoviću, Kulenoviću ili Sušiću Bo- ski tabut, knjiga u kojoj Sidran i dalje, naravno,
ra Kulenovića i Derviša Sušića. Sa Sidranom sna, to je Sidranu Sarajevo – sav njegov svijet nastupa i s pozicija književne estetike, ali sad
kao da još uvijek traje vrijeme naših književnih i sva njegova istina o svijetu i životu, Sarajevo i s jasnih, transparentnih pozicija ljudskosti i
divova, tih teško ikad u potpunosti sagledivih kao sublimirana Bosna, i u njezinoj prošlosti i etike. Upravo na ovom fonu, na ovoj osnovi,
veličina naše književne prošlosti, bez kojih bi u njezinoj savremenosti. javljaju se i pjesničke zbirke Planeta Sarajevo
i naša ukupna književnost bila bitno drugačija, Ovakav Sidran prepoznavao se, dakle, još u 1995. i Zašto tone Venecija 1996. godine, s
a naša književna tradicija znatno siromašnija. Šahbazi, gdje također govori Grad, ali tek od iskustvom napadnutog i ranjenog Grada i Ze-
Sidran se u književnosti javio sredinom šez- pjesničke zbirke Kost i meso iz 1976. godi- mlje, kao znak da su, uprkos zlu i smrti, živi i
desetih godina 20. stoljeća, u generaciji ne, knjige tako snažnog, tako u svemu i po Grad i Zemlja, i narod, narod kojeg je Sidran
“šezdesetosmaša“, ili generaciji “sudbonosnih svemu sidranovskog naslova i svoje sadrži- dokraja otkrio i osjetio upravo sad, na iskustvu
dječaka“, kako su se također nazivali Sidran ne, cjelovitije bit će vidljiv ovakav Sidran, onaj napadanog i ranjenog Grada i Zemlje. A nasu-
i drugi mladi pisci ovog vremena. Kao takav, kojeg poznajemo i kojeg prepoznajemo među prot ovog dalje se nije moglo, pogotovo kod
Sidran ne samo po vrijednostima i književnim stotinama, makar i najvrsnijih pjesnika. Već tu Sidrana, tog upornog pjesničkog arheologa
postignućima već i sasvim doslovno povezuje Sidran postat će savremeni Bašeskija, pjesnik Grada i Zemlje i unutar svega toga onog što
vrijeme Meše Selimovića i Maka Dizdara, od- i patnik Grada i preko njega cijele bosanske je ljudska duša, “čovjekova situacija” i “ljudska
nosno Skendera Kulenovića i Derviša Sušića, Zemlje, pri čemu Sidran, Bašeskijin prvi po- sudbina”, pa 2006. godine slijede pjesničke
ili drugih naših istaknutih savremenih pisaca, etski srodnik, najbliži rod, već ovdje slobodno knjige Pjesme poslije rata i Morija.
nastavljajući i onaj put koji su već utvrdili ovi krstari poviješću i živim trenutkom Grada i Ze- Isti je ovakav Sidran i izvan poezije, pa tako i u
i ovakvi autori, ali otvarajući i nove, dotad još mlje, a zapravo kroz Grad, kroz njegovu skri- filmskom i televizijskom scenariju, drami, roma-
nepoznate književne puteve. To je slučaj već sa venu nutrinu, krstari i dušom čovjeka uopće, nu, putopisu ili eseju i publicistici, a i tu je uvi-
Sidranovim prvim književnim radovima, u koji- njegovom ljudskom mukom i čemerom, onim jek, zapravo, pjesnik kakav je i u svojoj poeziji.
ma će Sidran naznačiti svoj autentični književ- što je univerzalna “čovjekova situacija” i “ljud- Takav je bio i u scenariju za filmove kakvi su
ni svijet, i to vrlo jasno i nedvojbeno, uz jasnu ska sudbina”. Otkrivši Grad i preko njega Ze- Sjećaš li se Doli Bel (1981), Otac na službe-
vezu s onim što je kontekst dotadašnjeg boš- mlju, tu mrku ljepotu i njezin tamni sjaj, Sidran u nom putu (1985), Oslobođenje Isidora Kata-
njačkog i bosanskohercegovačkog književnog punom kapacitetu postaje Pjesnik, a kao takav nića (1985), Povratak Katarine Kožul (1989),
stvaranja i njegova prepoznatljivost. Ovakvo što dokraja se otkriva u knjizi koju je pisao, zapra- Kuduz (1989), Praznik u Sarajevu (1991) ili
vidljivo je i u njegovoj prvoj knjizi – pjesničkoj vo, od samog svojeg početka – u pjesničkoj Savršeni krug (1997), tom zasigurno jednom
zbirci ili svojevrsnoj poemi Šahbaza iz 1970. zbirci Sarajevska zbirka iz 1979. godine, a od najljepših i najpotresnijih filmova o našem
godine (izvorno objavljenoj pet godina rani- koju od ovog trenutka pa nadalje sad sasvim prethodnom ratu. Takav je Sidran i u drami U
je u nekoć uglednom zagrebačkom književ- svjesno ne prestaje ispisivati. Tad postaje ja- Zvorniku ja sam ostavio svoje srce (2002), ro-
no-kulturnom časopisu Telegram), a onda i u sno da Sidran cijeli život piše, praktično, jednu manu Otkup sirove kože (2011) ili publicistici
njegovu kratkom romanu Potukač, kako je to jedinu knjigu – knjigu Grada, a onda i knjigu Oranje mora (2015)... Takav je Sidran i kad
prepoznala i književna kritika onog vremena, šuti jer i šutnja kod Sidrana može biti pjesma.
naslutivši u Sidranu istinskog pisca, ali i pisca Sidran je pjesnik, nepatvoreni, iz najdubljih
već tad prepoznatljivog književnog rukopisa. nutrina ljudskog bića izrasli Pjesnik, jedan od
Naglašena, snažna i moćna emocija i sposob- najvećih koje smo ikad imali. Otud i njegov go-
nost njezina neometanog, direktnog i preci- tovo “proročki glas” – glas viđenja nevidljivog,
znog transponiranja u književni tekst, osoben glas same suštine stvari i glas pune istine, a
književni, a naročito pjesnički jezik, na prvi po- kakav je Sidran kad npr. pjeva svoju Moru ili
gled svakodnevan i jednostavan, a u suštini svoju Veneciju. Sidran je nedavno spjevao i
poetski složen i slojevit, odnosno u prvi mah svoju Hasanaginicu, pjesmu u kojoj navješćuje
običan i prozaičan, a u biti izrazito oneobičen da “onda će doći vrijeme / kad našeg naroda
i poetičan – neke su od već u njegovim prvim neće biti“ i kad “samo će gore, među nebe-
radovima sasvim jasnih karakteristika Sidrano- sima, gdje vrijeme / ne postoji, i gdje zvijezde
va književnog, a posebno pjesničkog diskursa. bisernom vodom miju lica, / s rukama preko
No, također od autorovih književnih početaka, materinskih dojki, / još uvijek da jeca – Ha-
tu je neizostavno i neka gola, potpuno ogoljena sanaginica“. Zato, zbog ove strašne slutnje,
Sidranova pjesničko-književna iskrenost, raz- slutnje koja nije bez razloga i nije bez uteme-
goljena intima i puna prisnost, kao i goli, pot- ljenja, treba se nadati da je Sidran ipak samo
puno, dokraja razgolićeni život, koji se u Sidra- pjesnik, makar bio i jedan od najvećih koje je
noj pjesničko-književnoj kreaciji javlja sasvim Bosna ikad milošću Božijom dobila.
neposredno, bez zadrške i ostatka, u cijelosti,
Sanjin Kodrić
12 29/11/2018 STAV
