Page 9 - STAV broj 195
P. 9
Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine
NAŠ AVDO JE VELIKI ČOVJEK
Želim da iskažem svoje poštovanje inicijatorima i organizatorima različitosti, bilo je sasvim logično, pa skoro i jedino moguće, da
ove izuzetne manifestacije, koja je zbog ranijih – a posebno zbog se upravo u njoj, kao očekivanom i projiciranom garantu jedin-
ovogodišnjeg laureata, postala vrijednosno mjerilo utemeljeno na stva buduće jugoslavenske federacije, održe ZAVNOBiH i AV-
valoriziranom kvalitetu, dakle na prepoznatljivom i praktično pokaza- NOJ kao, možda, dva najznačajnija okupljanja u modernoj historiji
nom i dokazanom talentu i općeprihvaćenoj ostavštini, koja ostaje južnoslavenskih naroda.
ugrađena u kulturno naslijeđe našeg društva, države, podneblja, Posebnost Bosne i Hercegovine tada nije bila sporna ali, naža-
regiona, poprimajući internacionali karakter i univerzalni značaj. lost, odstupilo se od iskazanog stava o nacionalnoj ravnopravnosti
Skup temeljnih vrijednosti i posebnosti jednoga naroda čini nje- Bošnjaka, iako je duh ZAVNOBiH-a svoju istinsku sadržajnost i
gov identitet, a kultura predstavlja jednu od najvažnijih kompo- pojavnost imao upravo u Bosni i Hercegovini – jer se nikada u sa-
nenti njegove sadržajnosti. Ustvari, aktuelna je rasprava i pitanje: vremenoj bošnjačkoj historiji nije pojavio pokret koji bi opstojnost
Da li postoji razlika između civilizacije i kulture. Da, civilizacija je Bošnjaka posmatrao kao unilateralan koncept ili koji bi negirao
materija a kultura je duhovnost. Civilizacija prosvjećuje, a kultura Bosnu kao višeslojnu nacionalnu zajednicu, njenu samostalnost
pruža mogućnost samospoznaje. Zato ih je, i pored razlika, teš- ili njen multietnički karakter.
ko razdvojiti i potrebno ih je posmatati u sedimentima njihovog Naprotiv, Bošnjaci očuvanje svoje nacionalnosti i duhovnosti vide
historijskog prožimanja – jer je civilizacija oduvijek bila produkt u kauzalnoj povezanosti sa zaštitom, očuvanjem i jačanjem drža-
nauke, izuma, tehnike, dok kulturu – kao produkt umjetnosti, fi- ve Bosne i Hercegovine. Zbog toga je ZAVNOBiH važan i zbog
lozofije, religije, tradicije, karakterizira posebnost koja je uvijek toga, trezveno, bez glorifikacije i pretjerivanja, ali s odnosom po-
predstavljala stvaralačku materijalnu, estetsku i duhovnu puninu. štovanja prema temeljnim postulatima, želimo da obnavljamo i
Ali ovakav obrazac univerzalizma nije uvijek bio poštovan. Posebno jačamo vrijednosti ZAVNOBiH-a. I da našim najboljim građani-
ne u Bosni i Hercegovini. I posebno ne kada je riječ o Bošnjacima, ma, intelektualcima i umjetnicima dodjeljujemo nagrade nazvane
koji su, za razliku od drugih naroda na našim prostorima, u pret- po tom datumu i događaju. Radi memorije – da se ne zaboravi,
hodnom stoljeću, dakle decenijama, morali kroz odbranu vlastite jer je to bio temelj obnove državnosti naše domovine, potvrđen
kulturne samobitnosti dokazivati, braniti i štititi svoj historijski kon- međunarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine kao ključnim i
tinuitet i pravo na nacionalni identitet. Jedan od najdrastičnijih na- najvažnijim političkim momentom 20. stoljeća.
čina pokazivanja takvog ignorantskog odnosa bio je odnos prema Na kraju želim uputiti iskrene čestitke ovogodišnjem dobitniku i
bosanskohercegovačkoj književnosti i ciljano nepriznavanje njene poželjeti mu, prije svega, dobro zdravlje. I završit ću s jednom re-
zasebnosti, iza čega se krila mnogo veća i opasnija namjera – a čenicom, koju sam pročitao prije nekoliko dana, a koju je upravo
to je nepriznavanje Bošnjaka i bosanskohercegovačke državnosti. kazao naš laureat: “Bosna je”, kako on reče, “pametnija od svojih
Jer, kako je to jednom prilikom rekao Alija Isaković: “Ima li neko naroda”. I zaista je upravu. A i njeno hiljadugodišnje trajanje svje-
sposoban, 1970., da odgovori na pitanje: Je li u BiH – bosan- doči da je rekao istinu. A veliki ljudi su samo oni koji su na strani
ska književnost ili je BiH ogranak srpske i hrvatske književnosti? istine i pravdoljubivosti. I interesantno, to je i zadatak književnosti
Možda nema muslimanske književnosti, ali to onda nije moguće – da bude, kako kaže Tolstoj, na tragu istine.
jer u BiH postoje muslimani i – šta će onda tom narodu tijelo bez Kako u jednoj pjesmi reče nobelovac Kipling: “Ako možeš da sa-
duše?” Ali, kao što je rekao Mak Dizdar, “vrijeme je da se misli čuvaš vjeru u sebe kada sumnjaju u tebe / Ako možeš biti žrtva
o vremenu”, tako su i ‘70-te godine i djela Rizvića i Isakovića, a laži a da sam ne upadneš u laž / Ili da te mrze a da sam ne daš
posebno pojava “Biserja kao izbora iz muslimanske književnosti”, maha mržnji / Ako možeš da pogledaš u oči i pobjedi i porazu /
bili prijelomni u razvoju bošnjačke kulture u vrijeme komunističke Ako možeš da gledaš tvoje životno djelo pretvoreno u prah i da
vladavine, poslije čega više ništa nije bilo isto. ponovo prilegneš na posao / I izgubiš i ponovo počneš da stičeš
Tada posijano sjeme, kao dokaz postojanosti bosanskog jezika i / Ako možeš da sačuvaš svoju čast / I da ostaneš skroman / Tada
bošnjačke književnosti sazrelo je u kulturnu i duhovnu puninu, ne ćeš biti veliki čovjek...” To je naš Avdo.
apstraktnog i deklarativnog, nego stvarnog priznanja postojanja
bošnjačkog naroda, s njegovim političkim dignitetom i kulturološ-
kim zasebnostima utkanim u višeznačnost Bosne i Hercegovine,
kako to Rizvić i Isaković, kao nosioci spomenutih vrijednosti, lu-
cidno, vizionarski i historijski utemeljeno kažu: “BiH nije zemlja
mržnje i straha, već fundus različitosti, koje se time ne isključuju,
već predstavljaju tapiseriju bogate tradicije i duhovnosti.”
Decenijama poslije, o Bosni i “bosanskom duhu”, u drugačijim
okolnostima ali s istom spoznajom o Bosni kao paradigmi suživota
i multikulturalnosti, fra Petar Anđelović kaže: “Bosna je važna jer
je ona oznaka za civilizacijski proces koji se kroz historijske pro-
mjene i političke događaje odvijao tijekom cijelog jednog milenija.
Bosna je uvijek bila mjesto susreta naroda, religija i običaja i po
tome je bila neobična, zanimljiva i velika, i kao takvoj njoj nema
smrti, jer ako bi nestala Bosna, nestao bi primjer kako bi ljudi mo-
gli živjeti zajedno i nadživjeti sve prijetnje nadolazećih vremena.”
Upravo zbog ovakvog bića Bosne i Hercegovine, zbog jedin-
stvenog prožimanja njenih kultura i običaja, zbog te tapiserije
STAV 29/11/2018 9
