Page 35 - STAV broj 195

Svima smeta OSA

Šta je zajedničko Miloradu Dodiku, Čovićem, te je izmislio da ga OSA “prati srpskohrvatskim
Fahrudinu Radončiću i Elmedinu i prisluškuje”, kao i to da postoje indicije ­narativima. Nekako
Konakoviću? Sve trojici smeta Oba- “da su spremni učiniti i nešto krupnije”. se ispostavlja da oni
vještajno-sigurnosna agencija Bosne i Naravno, Konaković ovim ne želi samo sebi koji su se koliko do
Hercegovine (OSA), jedna od rijetkih dići rejting tvrdeći da je toliko značajan da jučer kleli u državu
preostalih državnih institucija koja i da- ga se prati, nego istovremeno pokušava i narod nisu ništa
lje odgovorno radi ono radi čega postoji. demonizirati svoje političke suparnike, ali drugo nego kao one
Radončić već odavno pokušava uraditi i unaprijed opravdati činjenicu da se hva- ruske babuške,
s OSA-om ono što je napravio s Viso- ta u isto gluho kolo u kojem toptaju Do- ­šarene lutke šuplje
kim sudskim i tužilačkim vijećem Bosne i dik, Čović i Radončić. Inače je prilično i unutrašnjosti, lišene
Hercegovine (VTSV), pokloniti je Dodiku zanimljivo i poučno pratiti taj fenomen u vlastitog sadržaja, u
i Čoviću uz uvjet da i sam zadrži mali dio kojem pojedini sarajevski političari, čim se kojima čuči druga lut-
učešća. No, Konakovićevi stavovi u vezi s konfrontiraju sa SDA, odjednom postaju ka i sve tako dok se
OSA-om predstavljaju nešto poprilično ne samo poželjni partneri nego i korisni ne dođe do one
novo na sceni. Gostujući na Radončićevoj idioti koji stoje na raspolaganju srpskoj najmanje,
TV Alfa, bivši premijer Kantona Sarajevo i hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovi- koja i je-
odlučio je potpuno preuzeti domaćinovo ni. Odjednom sav patriotizam leti kroz ste prava
opravdanje za kolaboraciju s Dodikom i prozor i ustupa mjesto najostrašćenijim suština.

Zbogom Miljenko, zbogom Jergoviću

Iako se za Miljenka Jergovića ne bi moglo reći da je po- onoga što su bili, neko ko je mogao napraviti distinkciju iz-
put vina, što stariji to bolji, ipak bi se moglo primijetiti da među onih među njima koji su se prilagodili i onih koji nisu,
što više stari, Jergović postaje sve autentičniji, manje sklon neko ko se nije stidio da ga ubroje među one prilagođene.
ugađanju publici i vjerniji sebi. Barem je tako kad god piše Takvoj publici nije smetalo ni Jergovićevo priznanje vlastitog
o Bosni i Hercegovini, Sarajevu ili Bošnjacima. Jergovićevo, orijentalizma kada je pisao o ružnoći, gluhoći i arhaičnosti
sasvim javno, raz(otkrivanje) vlastite nutrine svakako je jedan muslimanskih imena, jer i sama gaji takve predrasude, nije
ljekovit i dobrodošao proces. Time ne samo da provjetrava joj smetalo kada je Jergović poredio Aliju Isakovića s Do-
vlastite demone, predrasude i fobije nego i dobrano razbija bricom Ćosićem, jer u svojoj gluposti i sama tako misli, nije
zablude i komplekse odane čitalačke publike, pogotovo one joj smetalo ni kada je Jergović naricao o kasabizaciji Sara-
u Sarajevu. Za svoju sarajevsku publiku Jergović je uvijek bio jeva (jer je, tobože, građanski kolač nadbila orijentalna ba-
malo više od običnog pisca, baš kao što je i Željko Komšić klava), jer ta publika i sama pati od takvih stereotipa i fobija.
malo više od običnog političara. To, naravno, nema nikakve No, Jergović je u svom najnovijem Facebook statusu udario
veze s talentom ili moralom niti jednog niti drugog, nego pri- po mnogo većem simbolu od sebe – Željku Komšiću, i to s
je svega s očajničkom željom takve publike da bude prihva- krajnje prohrvatskih pozicija. Ali nije samo problematizacija
ćena i s njenim duboko usađenim strahom od odbacivanja Komšića ono što je silno uvrijedilo Jergovićevu dojučerašnju
zbog “drugosti”. Jergović je, kao i Komšić, za tu publiku bio odanu publiku. Daleko veća, gotovo smrtna uvreda jeste to
“njihov a naš”, neko ko ih je poznavao a nije ih mrzio u kom- što je Jergović, pišući iz standardne perspektive hrvatskog
pletu, neko ko je živio među njima a nije ih se gnušao zbog supremaciste, razloge za fenomen Komšića i “obespravljiva-
nja Hrvata” našao ne u okviru postojanja istinski građanskog
i anacionalnog glasačkog bloka, nego u općoj zavjeri neo-
osmanskog zulumćarskog bošnjačkog nacionalizma, koji još,
užasa li, gaji i proturske simpatije. I to je ono što je naprosto
slomilo srce Jergovićevim sarajevskim poštovaocima. Svi
njihovi napori da se politički i kulturološki asimiliraju, cjeloži-
votno ograđivanje i bježanje od vlastitog bošnjačkog identi-
teta, pristajanje da se odreknu nacionalnog i vlastitog, sve to
samonegiranje, usiljeno smijanje vicevima na račun vlastite
kulture, tradicije i predaka, to silno gutanje žaba, stalno bi-
ranje Srba i Hrvata da ih predvode, sve, sve je to bilo uzalud
jer ih je i njihov Miljenko smjestio ondje odakle su čitav život
pokušavali pobjeći. Jergovićeva sarajevska publika nikada
mu neće oprostiti što ih je protjerao iz Jadranke na Baščar-
šiju, što ih je izopćio iz kušača mittleeuropskih slastica i vra-
tio nazad među orijentalne baklavoždere.

Sastavio: M. D.

STAV 29/11/2018 35