Page 3 - STAV broj 234

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Odgovoriti Dodiku i Vulinu

ŽIVJELA BOSNA,

ŽIVIO SAFVET-BEG

BAŠAGIĆ, ŽIVIO ALIJA

IZETBEGOVIĆ

Nije li Kočićevo realistično pisanje o po- u Banjoj Luci, dr. Safvet-beg Bašagić do- Pitanje identiteta i kulture vrlo im je bitno
robljenom seljaku koji živi u tami na pri- šao s malim zakašnjenjem. Aristokratski jer kroz te elemente rade ključni odmak od
jelazu iz 19. u 20. stoljeće ustvari preslika obučen, gospodin, beg s fesom na glavi, prije svih Bošnjaka, ali i Bosne. Zato Dodiku
tame u kojoj žive i današnji Srbi pod reži- blago se naslanjajući na svoj elegantni se- treba Kočić, koji pripada srpskoj književ-
mom Milorada Dodika? Ili je upravo Do- defni štap, ušao je u prostoriju u kojoj se nosti, ali pripada i onoj bosanskohercego-
dik ustvari Kočićev idealni lik srpskog se- održavala sjednica. Na to vikne pisac Pe- vačkoj, što Srbi ne žele priznati, a kamoli
ljaka (ili seljačine) “pun snage i gordosti”? tar Kočić, srpski delegat: “Turci u Aziju!” isticati. Isti proces događa se s Hrvatima,
Nije li stoljeće nakon Kočića napokon is- Bašagić se nonšalantno okrene i šeretski koji u svojim javnim strategijama odvaja-
punjen srpski san pa su njegovi književni odgovori: “A međedi u šumu!” Salom se ju više od polovine strateških smjernica
likovi sišli “S planine i ispod planine” i ušli prolomio gromoglasan smijeh, a Kočić je na kulturu i identitet sa željom da naprave
u skupštinu? O, da, upravo su Dodik i nje- postiđeno spustio glavu. Mogli bismo ra- ključnu separaciju od Bošnjaka. U tome ih
govi pobratimi Vučić i Vulin uozbiljenje i spredati je li to bila glava međeda ili možda ne može zaustaviti utopija o bosanskoj na-
oživotvorenje takvih likova, fakcija, a ne jazavca pred sudom po ocjeni jednog boš- ciji koju nameće dio nerazumne bošnjačke
fikcija. Demonstraciju su nedavno obavili njačkog aristokrate i gospodina. elite. Čujemo da Srbi i Hrvati đahkad zna-
na manifestaciji “Kočićev zbor” na Manja- Da, ništa se nije promijenilo, osim što ju reći da Bošnjaci još uvijek nisu odlučili
či (koju je osnovao Bošnjak Fuad Balić), a su seljački likovi iz srpskog književnog mita šta su, šta im je ime, pa kako će onda uopće
Dodik je nakon četničke zabijačke sa sr- izašli iz knjiga i ušli u skupštine i predsjed- biti vjerodostojni sagovornici? Međutim,
bijanskim ministrom odbrane Vulinom ništva. Kakav je to samo krkanluk, gledati mimo tek dijela zabludjele elite, Bošnjaci
uzviknuo: “Živjela Republika Srpska, ži- Dodika i Vulina kako na Manjači slikom dobro znaju ko su i šta su. I kad im je ime
vjela Srbija, živio Petar Kočić!” Neko je i prilikom pokazuju na šta su sveli srpsku bilo zabranjeno, pa su se svodili na iden-
na društvenim mrežama zapisao da se na nacionalnu kulturu – na najprimitivniji titetarno plutajuću vjersku skupinu, znali
Dodikovo i Vulinovo divljanje na Manjači oblik četništva. Jer, uvidjeli smo, među su što nisu te se uvijek pojavljivalo neko
(inače Kočićevom rodnom kraju, ali i mjestu četnicima, sljednicima kraljeve zločinač- zajedničko “mi” iz prikrajka.
srpskog konclogora) veliki književnik Petar ke garde koja štiti otadžbinu i srpsku ne- Ako je Kočić, a bio je zatvaran zbog
“okreće u grobu”. Nažalost, to ne može biti jačad, ima i posve elegantnih vampira. Na srbovanja, što ga je na koncu odvelo u du-
istina jer je Kočić zazivao Dodika prije 100 prvi pogled gospoda, u realnosti demoni i ševno rastrojstvo i smrt u luđačkoj košulji
godina i on je došao te na taj zadatak od- sisači krvi, hodajući karneval smrti. Takvih u nekom beogradskom sanatoriju, zapisao:
govorio ovako: “Republika Srpska se mora se treba pribojavati, njihovog “zmijanja” i “U ropstvu se rodih, u ropstvu živjeh i u
boriti za ciljeve koje je postavio Petar Ko- jauka koje proizvode ako im se otvori pro- ropstvu, vajme, umrijeh”, onda je naš gos-
čić. (...) Niko neće zaustaviti narodnu inte- stor, dok se Dodik lahko dekonstruira u podin duha Bašagić ostavio još jaču poru-
graciju Republike Srpske u Srbiju.” Stoga svoj svojoj seoskoj grotesknosti i primiti- ku: “Velikim Allahom se kunemo da robovi
je u pravu Dodik kada pritom dodaje da se vizmu. To ne znači da nije opasan, to samo biti nećemo!” Ponovio je ovu Bašagićevu
ništa nije promijenilo u politici posljednjih znači da je providan. Alija Izetbegović na jednom skupu SDA
stotinu godina. I nije, ali u srpskoj, a ne u Slušat ćemo srpske historičare književ- početkom devedesetih, da bi ona oživjela
bošnjačkoj, kako on ustvrđuje. nosti kako povodom dodjeljivanja književ- i ušla u srca i legendu. Ideja je to jača od
Naime, prve saborske izbore Zemaljska ne nagrade “Kočićevo pero” u Banjoj Luci smrti koju je proizvodio i proizvodi tzv.
vlada raspisala je od 18. do 28. maja 1910. (primali su ga i neki Bošnjaci) o Kočiću i nebeski narod. Na tom tragu, ne bojeći se
godine, a u tu prvu modernu bosansku srpstvu govore kao “nebeskom poslanju” i nikog osim Uzvišenog, ne ostaje nam ni-
skupštinu izabrane su brojne znamenite “nebeskom narodu”, što je tragikomično, šta drugo nego srčano uzviknuti: “Živjela
ličnosti iz društvenog i kulturnog života ali ipak govori o visokoj razini samosvije- Bosna, živio Safvet-beg Bašagić, živio Ali-
Bosne i Hercegovine, poput Safvet-bega sti i poštivanju vlastite kulture i identite- ja Izetbegović!”
Bašagića i Petra Kočića. Priča kaže, a au- ta. Kao i uvijek, pitanje je to stava. Stoje
tentični transkripti potvrđuju, da je na sjed- u kaljuži vlastitog izmeta, ali stoje kao da A Dodik se sa svojim međedima može
nicu Bosanskog sabora, koja se održavala drže čitav nebeski svod na svojim leđima. goniti u “tri lepe šumske materine”. n
urednik@stav.ba

STAV 29/8/2019 3