Page 79 - STAV broj 162
P. 79
je fantastičnih priča, a ja sam neke od će u njoj puno prostora biti posvećeno
njih pokušao ispričati, bez nekakve hro- “Veležu”. “Malo manje, ali nije da si ne-
nologije, ali s jasnim ciljem da pokušam što drugo očekivao od mene. Nekoliko
približiti razvoj fudbala od početka, preko priča o bivšim igračima, nekoliko o ‘Vele-
romantičnih vremena, do današnje moder- žu’ nekad i danas, ali ništa strašno”, kaže
ne i bogate verzije, pa onda nazad prema Ibrulj. A pitamo: Živi li Sašin “Velež”
onome što mi u BiH zovemo fudbalom.” samo u prošlosti, u utakmicama kakva
je ona protiv “Borussije” iz Dortmunda?
Za razliku od drugih zemalja, knjige “U principu, ne volim te sto puta ispriča-
bosanskohercegovačkih autora u izdanju ne priče o dortmundima, derbi kauntijima
ovdašnjih kuća o fudbalu i sportu veoma i kupovima. Lijepo je imati historiju, ali
su rijetke. “Zašto”, pitamo Ibrulja. “Jer je važnije je imati budućnost, a bojim se da
ova generacija odrasla na bazičnim stvari- ‘Velež’ i njegovi navijači već godinama
ma. Uz to, nije zgoreg spomenuti da neka razmišljaju suprotno. ‘Velež’ jeste jedna
knjiga sličnog formata, broja strana i kvali- od žrtava ovog rata, podijeljenog grada
teta papira u knjižari u Švedskoj, gdje tre- i politike. Stvarno je teško ranjen i ne
nutno živim, košta pet ili sedam, negdje znam ni sam kako je preživio. Ali je isto
čak i deset maraka jeftinije nego u BiH. tako nakon rata češće sam sebe ranjavao
Što je, u najmanju ruku, suludo i dovolj- u guzicu nego što su ga ranjavali drugi.”
no govori u kakvu su situaciju izdavači u Kad smo već kod ranjavanja u taj dio
BiH dovedeni. Većina knjiga o fudbalu kod tijela, da odmah pitamo poznavatelja histo-
nas je ili trivijalnog karaktera, s gomilom rije mostarskog kluba ima li većeg tersa
statističkih podataka, ili je nekakva klup- na svijetu od Vahida Halilhodžića. “Mi-
ska monografija. A to je velika šteta jer je slim da je Sulejman Rebac za sve njih bio
jako puno zanimljivih fudbalskih priča drugi svijet i da je on bio priča za sebe.
kod nas koje se mogu i daju ispričati i za Ali, malo ko iz te generacije nije ters, ne
koje vjerujem da bi ih ljudi rado čitali, ali znam zašto je to tako. Da se razumijemo,
za sada smo tu gdje jesmo. Također, kod svi su oni sjajni ljudi, ali dosta tvrdogla-
nas novinari preživljavaju iz mjeseca u vi, nema veze o čemu se radi. U knjizi
mjesec, jedva sastavljaju kraj s krajem, a Rođeni za vječnost ima sjajna anegdota o
izdavači rijetko plaćaju autore, pa knjige Enveru Mariću i njegovom bratu, koju je
pišu entuzijasti koji ne računaju na profit.” prepričala Enverova bratična, gdje ona u
jednom trenutku iziđe iz sobe u kojoj se
Ibruljeva knjiga zbir je pedesetak priča njih dvojica raspravljaju, a kad se vrati,
i kolumni čija je, kako kaže, zajednička jedan od njih stoji na rukama.”
povezanost fudbal. “To su”, nastavlja, “pri- Tako, otprilike, naopako stoje stvari i s
če o ljudima, događajima, klubovima, ali “Veležom”, koji se više nikada neće vrati-
koje sam pokušao ispričati na jedan malo ti pod Bijeli brijeg. Dobro, vjerovatno da
prate, a koji su rekli da su im se priče svi- drugačiji način, ne samo iz subjektivnog neće. “Naravno, to zna svako ko je u Mo-
djele upravo zato što su napisane ugla nego pokušavši ih staviti u društveni staru u životu proveo više od dva dana u
tako da budu bliske kontekst.” A ideja da je naslovi s Igrač za komadu. Situacija je u gradu bolja nego
svakome.” raju došla je ovako. “Igrač za raju je i na- prije dvadeset godina, ali taj je grad u prak-
Dobro. Ali, slov jedne od priča, one o Jay-Jayu Oko- si i dalje podijeljen, ostao je u statusu quo
knjiga je priča o chi, koji je bio baš to, tipični čovjek iz od 1996. godine do danas i jasno je da ‘Ve-
historiji fudbala. raje koji nije igrao fudbal, nego se igrao ležov’ status, kada je u pitanju stadion i
Kakva histori- lopte. Ali, mislio sam da se baš taj naslov sam klub, kolateralna šteta. Ja čak mislim
ja? “Prava, či- uklapa u ovaj koncept jer veliki dio ovih da je lakše bilo izvesti povratak ‘Veleža’ na
njenicama priča jeste o ljudima ili klubovima iz raje Bijeli brijeg prije 15 godina nego danas,
dokazana”, i za raju, svojevrsna romantika starog i kad je taj stadion postao simbol”, kaže
kaže kroz modernog fudbala.” Saša Ibrulj, zaključujući ovaj razgovor su-
smijeh. mornom dijagnozom. “Meni je zanimljivo
“Šalu na Spletom okolnosti, Ibrulj tokom godi- da se konstantno taj stadion predstavlja
stranu, ne uglavnom živi u Švedskoj, ali je često u kao jedini problem, kao, eto, jedna stvar
historija Mostaru. Kakav mu je rodni grad danas, koja je ostala, a mostarski sport debelo je
fudbala pitamo ga. “Jesam Mostarac, malo jesam, podijeljen. Nije samo ‘Velež’ promijenio
puna zavisi kojeg Mostarca pitaš, pošto mi dedo prebivalište, promijenili su ga skoro svi
nije iz Mostara. Ja sam odrastao u ratnom
Mostaru, tako da priča o dobrim starim klubovi koji nisu imali hrvatski predznak.
vremenima za mene nema smisla, meni Rukometaši, plivači, atletičari ‘Veleža’, ru-
je ovaj Mostar dobar jer ne puca. Ali, da kometašice ‘Galeba’, košarkaši i fudbaleri
je život u Mostaru dobar, nije i bojim se ‘Lokomotive’, odbojkaši ‘Studenta’... Sve
da još dugo neće biti. Činjenica je da je su to sportski kolektivi koji su koristili
grad podijeljen, da već decenijama puca stadione i sportske objekte koji su danas
po šavovima i da ljudi žive u svojevrsnom u zapadnom dijelu grada i koje više ne
limbu gdje se pretvaraju da je sve to oko koriste, a veliki dio tih klubova uopće ne
njih, eto, normalno i da tako treba biti.” postoji.” n
Normalno, bez i da prelistate knjigu,
a znate da je autor Mostarac, jasno je da
STAV 12/4/2018 79
