Page 26 - STAV broj 335
P. 26

POLITIKA


          Djed, otac i dva sina


          MUMINOVIĆE “ISTRIJEBILI”



          U GENOCIDU, MAJKA NURA



          UMRLA OD TUGE






                                            “Kako moje dijete ide preda mnom, ja ga preda se, a onaj ga
                                            jedan dočepa. Kaže: ‘Ne možeš ti sa ženama.’ Ja povuci, povuci
                                            dijete. Ote’ ja njega. Dočepa ga drugi. Odgurnu mene, o’sova

                                            mi majku i Boga. Odvedoše mi dijete. ‘Para nemam, imam kuću
          Piše: Adem MEHMEDOVIĆ
                                            novu, neuseljenu, prepisat ću ti, daj mi dijete.’ Kaže: ‘Ne brini, neće
                                            im niko ništa, svi će se evakuisati.’ I tako, ne dadoše mi dijete”,
                                            ostala je zabilježena izjava Nure Muminović, koja nije dočekala
                                            da identificira i ukopa svoje sinove i supruga.



                 ametanje Zakona o zabrani     Do jula 1995. godine porodica Mumi-  je bio dijete. Međutim, i njega su izveli iz
                 negiranja genocida od stra-  nović živjela je u srebreničkom selu Sla-  autobusa i odvojili, te ih zajedno ostavi-
                 ne bivšeg visokog predstav-  tina udaljenom od centra grada 15-ak   li u Potočarima, nakon čega su ubijeni.
         Nnika u BiH Valentina Inzka        kilometara. Bili su vrijedna domaćinska   “Bili su jedna čestita i vrijedna poro-
          izazvalo je mnogo pažnje i reakcija. I   porodica. Nakon pada Srebrenice u julu   dica, dobro su živjeli, rado pomagali dru-
          u ovom slučaju u fokusu je Srebreni-  1995. godine, Nura sa sinom Saudinom   gima. Suljo i Saudin, odgajani baš kako
          ca i Genocid nad Bošnjacima “sigurne   kreće prema bazi UN-a u Potočarima,   treba, omiljeni među djecom. Suljo na-
          zone UN-a” iz jula 1995. godine. Zbog   a Fehim je sa Suljom (16) otišao na put   žalost nije preživio ‘put smrti’, zajedno
          svega što se dešava posljednjih dana,   šumom. Na tom putu smrti ubijena su   s ocem Fehimom, dok su Saudina odvo-
          bitno je govoriti o žrtvama Genocida,   obojica. Nura je sa Saudinom, koji je tada   jili od njegove majke Nure u Potočarima
          podsjećati javnost i boriti se protiv ne-  imao trinaest godina, stigla do Potočara.  s njegovim djedom Hamedom. Nakon
          giranja Genocida. Sve to zbog ubijenih   “Mene je najviše uzeo strah, vidim   smrti Nure rahmetli, porodica Mumino-
          žrtava, ali i onih koji su preživjeli te   moje dijete poodraslo, trinaest mu go-  vić je ugašena. Slobodno se može reći da
          nose težak teret na svojim leđima više   dina. Bog dao ono raste. Kad smo pošli   je i Nura žrtva Genocida. Deset godina
          do 26 godina.                     (prema autobusima, op. a.), oni su napra-  nakon Genocida, koliko je Nura patila
            Nerijetko se o žrtvama Genocida u   vili prolaz, ovako, sve se pofatali dva po   za svojom porodicom, od tuge, Nura je
          javnosti govori kao o brojevima, iako je   dva. Sad tuda ideš, po jedno ili po dvoje,   preselila, a u tom periodu nije bilo ni
          iza svakog broja jedan ugašen ljudski   samo tako možeš proći. Kako moje dije-  osobe ni neke teme koja bi Nuri izazva-
          život s imenom i prezimenom. Svaka   te ide preda mnom, ja ga preda se, a onaj   la osmijeh na licu”, kaže Hasib Suljić,
          ubijena žrtva Genocida imala je svoj ži-  ga jedan dočepa. Kaže: ‘Ne možeš ti sa   komšija porodice Muminović i neko ko
          votni put, planove, porodicu, uspome-  ženama.’ Ja povuci, povuci dijete. Ote’ ja   je odrastao s braćom Suljom i Saudinom.
          ne. Nažalost, u Genocidu su u mnogim   njega. Dočepa ga drugi. Odgurnu mene,   Dok ju je zdravlje služilo, Nura je
          slučajevima ugašene cijele porodice i   o’sova mi majku i Boga. Odvedoše mi   učestvovala na svim protestima majki
          o njima nema ko da svjedoči i priča.   dijete. ‘Para nemam, imam kuću novu,   Srebrenice u Vogošći i Sarajevu, gdje je
          Takav je slučaj i porodice Muminović   neuseljenu, prepisat ću ti, daj mi dijete.’   živjela. Nura nije dočekala identifikaciju
          iz srebreničkog sela Slatina.     Kaže: “Ne brini, neće im niko ništa, svi   muža i sinova.  Od boli za njima umrla
            U genocidu u Srebrenici u julu 1995.   će se evakuisati.” I tako, ne dadoše mi   je u januaru 2005. godine.
          godine ubijeni su otac Fehim te  malo-  dijete”, ostala je zabilježena izjava Nure   Posmrtni ostaci djeda Hameda pro-
          ljetni sinovi Suljo (rođen 30. januara   Muminović, koja nije dočekala da iden-  nađeni su u masovnoj grobnici Grbav-
          1979) i Saudin (rođen 16. aprila 1981).   tifikuje i ukopa svoje sinove i supruga.  ci. Klanjana mu je dženaza i ukopan je u
          Genocid je preživjela majka Nura. Ži-  Nakon što su Saudina srpski vojnici   mezarju Memorijalnog centra Srebrenica
          vjela je u tuzi i bolu do 2005. godine,   odvojili i nisu mu dali da uđe u autobus,   – Potočari 2006. godine. Godine 2009. na
          kada je umrla, te je na taj način uga-  njegov djed Hamed, koji je već bio ušao u   kolektivnoj dženazi u Potočarima pored
          šena kompletna porodica.          autobus, molio je da mu puste unuka koji   djedovog mezara, nakon identifikacije,



         26  6/8/2021 STAV
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31