Page 45 - STAV broj 277

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Sve je bilo isto i sve je bilo drukčije

OBIČNA PRIČA O

DJEVOJCI I ORAHU

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Djevojka ga je lijepo gledala, a i on je gledao nju. Zagledali se,
kako se kaže. Kad je to čuo njen otac, pobjesnio je. Djevojka i
orah bili su njegov ponos. Šutio je i skrivao se nekoliko dana, a
onda se dao na put. Vratio se s golemim psom koji je izgledao kao
neobično, žestoko čudovište. Nikad niko takvog psa nije vidio

tojim, kao kad sam bio dječak, jasno, određivao orah. Orah je bio kao vi- bjesomučno urlao, gruhnuo ga je pesni-
na mjestu gdje je fotografija sni- soka kula koja je toj porodici čuvala kuću com u njušku i ponio ga dolje onako kako
mljena. Gledam u staru prilično i bašču. Znao sam o tom iz priče koju mi ga je i popeo. Žagorenje se pritom poja-
Sblijedu porodičnu fotografiju. Na je jedanput nekako radosno ispričao. čavalo. Ibro ga spusti pred noge njegova
njoj su tri žene u odjeći koju nikad dotad Djevojka ga je lijepo gledala, a i on je vlasnika, okrenu se i ode. Nakon toga,
nisam vidio. Dimije, prsluci, šamije... i gledao nju. Zagledali se, kako se kaže. Kad pas je nestao. Ne zna se šta je bilo s njim.
lica..., osmijesi. O njima sam slušao samo je to čuo njen otac, pobjesnio je. Djevoj- Otac nije govorio. Prodao ga negdje? Ili
priče. I svaka je posebna. Ona u sredini ka i orah bili su njegov ponos. Šutio je i možda odveo u šumu i ustrijelio starom
ima srebreni pojas koji se kopča glavama skrivao se nekoliko dana, a onda se dao lovačkom puškom? Uglavnom, sad je u
golubova. Golubiji, srebreni poljubac. Či- na put. Vratio se s golemim psom koji toj maloj mahali bio mir.
nilo mi se da čujem njihov smijeh. je izgledao kao neobično, žestoko čudo- Ibro je kasnije bio zidar. Čitav svoj
Bilo je to prije akustičnih fotografija. vište. Nikad niko takvog psa nije vidio. život. Mnogo je kuća ozidao. I koječega
Gledaš sliku žala i čuješ šum valova koji Možda je neko i čuo da takvo što posto- drugog. Nisu mu mogli nateći maltera
se glasaju kao zvukovi instrumenata dok ji, ali svojim ga očima vidio nije. A pro- koliko je bio brz. I pjevušio pritom. Na-
pristižu. Na poleđini fotografije je datum muklo režanje i suludi lavež posebna su pokon je i djevojčin otac otišao. Nasljed-
i imena djevojaka koje se smiju i govore priča. Čudo i strah za malu mahalu. Osim nici su, kao što svuda biva, jedva dočekali
nešto svima koji će ih vidjeti. Ponešto mi njegovih uplašenih stanovnika, niko tim da obore orah. “Struhnulo je to”, govo-
je o njima ispričala Majka. sokakom više nije prolazio. Nije više bilo rili su da opravdaju čin. Obilo im se to
Mnogo godina kasnije, došli smo na razgovora s djevojkom preko plota, a o o glavu, jer kad su htjeli prodati oraho-
biciklima nas četiri unuka i pregledali penjanju uvečer do mušebaka moglo se vinu najčešći odgovor je bio “Struhnulo
sve što se moglo pregledati. Od mezara samo sanjati. je to”. Grijali su se u zimskim noćima
pradjeda i djeda do starog grada. Svi, ma- Ibrahim koji je oduvijek bio jak shvatio i možda se poneko nečeg sjećao. Sve je
nje-više, želimo saznati nešto o historiji i je to kao neku vrstu izazova. Prišunjao se brzo izgorjelo.
sudbini svoje porodice. Bio sam jedan od jedne noći i bacao psu komade mesa na- Na kraju je ostao samo golemi panj
onih koji je želio saznati sve što se može. topljene u ljutu rakiju. Pas je sve to hala- koji im je pričinjavao mnogo muka. Jed-
Na tom mjestu bila je opsada i konačni pljivo proždirao. Nakon nekog vremena, va su ga izvadili iz zemlje. Ostala je samo
pad Bosanskog kraljevstva. Kažu da je bila postao je dremljiv i uskoro zahrkao. Tad je rupa u kojoj se ništa više nije moglo raza-
izdaja, kao što uvijek kažu, jer to zaista Ibro preskočio ogradu, uzeo psa podruku znati. Zaista, od pradjedovskog imanja,
često biva. Tajna je bila u pristupu vodi. i popeo se navrh oraha, gdje ga je zave- kuće i voćnjaka ostala je samo ta rupa.
Niko bez vode ne može izdržati opsadu. zao. Ujutro je nastala neviđena predstava. Stjecajem okolnosti, naslijeđe se preto-
To je znao i doušnik. Kralj je odveden u Probudio se golemi pas, mahmuran i čilo u muhadžirsku tugu.
Jajce, gdje mu je odsječena glava. I to je gotovo lud zbog nevolje u kojoj se našao. A Ibro? Nikad više nije spominjao
bio kraj Bosanskog kraljevstva. Režao je promuklo i lajao bijesno. Svi su tu djevojku iz mladosti. Zastao sam na
Nedaleko odatle živio je mladi Ibra- se strčali da vide šta se događa. A onda onom mjestu odakle je otprilike fotograf
him. Prijatelj. Iako su desetljeća bila iz- je počelo sašaptavanje kako ga spustiti. vidio svoj prizor. Držao sam fotografiju
među nas. Na tom se mjestu zaljubio. Ne Ustrijeliti ga? I baciti odozgo? Skinuti u ruci. Sve je bilo isto i sve je bilo druk-
mogu se više sjetiti zašto mi je to ispričao. ga? Onda su svi prestali govoriti i gleda- čije. Daleke moje rođake smiješile su se
Zašto ljudi uopće pričaju priče?! Djevoj- li u Ibru. Potrajalo je to. Ibro je slegnuo kao da to znaju. Kuća iza njih treptala je
ka je bila iz mahale koja se mogla samo ramenima i bez riječi se popeo na orah. svojim pendžerima. I sa strane, u daljini,
naslutiti iako je njeno mjesto, više nego Kad je došao sasvim blizu psu koji je podrhtavao je gorostasni orah. n

STAV 25/6/2020 45