Page 52 - STAV broj 221-222
P. 52

DRUŠTVO



          Piše: Jakub SALKIĆ                    Šerefudinova Bijela
              jakub@stav.ba
                                                džamija u Visokom
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ








                isoko je poznati drevni bosanski
                grad, iz starih vremena poznat po
                proizvodnji mesa i preradi kože,
          Va danas i po Bijeloj džamiji, a od-
          nedavno i piramidama. Ovim riječima
          započinje priču o Šerefudinovoj Bijeloj
          džamiji Muharem Šahinović. Njegova
          je kuća haman uz harem džamije. Mu-
          harem je predsjednik džamijskog odbora,
          a bio je aktivan u džematu i kada se gra-
          dila Bijela džamija sedamdesetih godina
          prošlog stoljeća.
            Smatra se da je na ovom mjestu džamija
          izgrađena 1477. godine. Neki historičari
          procjenjuju da je to bila najstarija džamija
          u Visokom, dok oni malo oprezniji kažu
          da je jedna od dvije najstarije. Kako god,
          ta stara džamija bila je šezdesetih godina
          prošlog stoljeća dosta oronula, krpilo se
          koliko se moglo da ostane funkcionalna,
          pa je postojala i opravdana potreba za no-
          vom džamijom.
            “Po tadašnjem urbanističkom planu,
          bilo je predviđeno da džamija bude na tom
          mjestu dok može, kada se sruši, nema više
          nikakvog renoviranja ili gradnje nove dža-
          mije. U haremu će, prema urbanističkom
          planu, biti izgrađene stambene zgrade”,
          priča Muharem. Međutim, ljudi su bili
          uporni – iako je vjera u to vrijeme bila po
          strani, obralo se, samo su još starci bili u
          džematu – te je Općina ipak dala sagla-
          snost za izgradnju nove džamije, ali pod
          uvjetom da se napravi džamija vanrednog,
          neobičnog izgleda.
            “Rekli su nam: Ako pristanete na to,
          može, ako ne, nema ništa od džamije. Mi
          smo prihvatili. Tada nije bilo novih džami-
          ja, sve su bile u klasičnom stilu. Odredili
          su da arhitekt bude Zlatko Ugljen. Kada
          nam je donio maketu, bilo nam je neo-
          bično, nema munare, one klasične, onda
          unutrašnjost nije ravna ploča nego u sti-
          lu amfiteatra s dvije stepenice. Nama je
          to bilo teško prihvatiti, ali Ugljen je bio
          uporan. Kada je počela gradnja, imali
          smo problem i s lokacijom. Džamija je   Deset godina trajala je gradnja, za-  blokirano, svaka ulica puna ljudi, a cijeli
          prilazila susjednoj ogradi više nego što   htjevni radovi za izvođenje, jer nema   grad pokriven razglasom. Nestvarna sce-
          bi smjelo, a komšija Popić, pošto je pro-  klasičnih zidova, a bila je to skupa in-  na za to vrijeme.
          davao kuću, nije htio dati saglasnost. U   vesticija. Novac su osigurali Visočaci, a   Muharem priča kako su pokušavali
          međuvremenu je od njega kuću kupio   i drugi muslimani iz bivše Jugoslavije.   uvjeriti akademika Ugljena da ne pravi
          Mulo Hodžić, direktor Kožarskog kom-  Kada je džamija 1980. godine otvorena,   unutrašnjost u obliku amfiteatra sa ste-
          binata, i dao dozvolu da se može raditi”,   bio je to veličanstven događaj. Ljudi su   penicama nego da bude ravna ploča, kao
          govori Muharem.                   dolazili iz cijele Jugoslavije, Visoko je bilo   u svim drugim džamijama. Bezuspješno.



         52  30/5/2019 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57