Page 15 - STAV broj 215
P. 15

Podatak o teško ranjenima ne može se tač-
          no znati. No, znamo da ima oko 350 teških
          invalida Bošnjaka. I ja sam takav, 70% sam
          invalid. Odbijao sam nalaze i mišljenja da
          imam PTSP, jer takvi su postali 100% in-
          validi. Nisam želio to prihvatiti jer sam se
          želio što prije vratiti na ratište. Vratio sam se
          nakon oporavka. Pad Vukovara me zatekao
          u Krapinskim toplicama s ostalih 250 teško
          ranjenih branitelja. Nije bilo čovjeka koji
          nije plakao kada smo vidjeli tu velikosrpsku
          nepravdu u Vukovaru. Ta slika će mi zauvi-
          jek ostati u sjećanju. Vraćam se kući, doče-
          kujem međunarodno priznanje Republike
          Hrvatske i tada počinju problemi za Bosnu.

          RAT U BOSNI
          U Hrvatskoj traju borbe, a ja sam svojima u
          Bosanskom Novom rekao da se pripremaju
          za rat. Jer, svi četnici i paravojne snage iz
          Bosne već hrle na Hrvatsku kao bijesni psi.
          U Krajini se već orgija, pucaju po džamija-
          ma i slično. Jedna digresija, mi smo u “Olu-
          ji” zarobili snimke kako četnici miniraju i
          ruše džamije te munare i viču da “lansiraju
          rakete”. Dan-noć su tukli s bosanske strane
          snajperima i minobacačima po hrvatskoj po-
          liciji i Zboru narodne garde. Najviše tu go-
          vorim o Kostajnici. Onda počinje četničko
          divljanje po Brčkom i Bijeljini. Bošnjaci se
          ubijaju kao psi. Ono što je interesantno za
          narod bošnjački, da nikad ne zaboravi, jeste
          da tada Biljana Plavšić i Fikret Abdić kora-
          čaju preko mrtvaca. Ja sam bio u ratu i nikad
          nisam prekoračio preko mrtvog. Izdajnik
          bošnjačkog naroda Abdić korača preko mr-
          tvih Bošnjaka, a podnosi izvještaj Skupštini
          da se tamo nikakvo zlo nije dogodilo. On
          je davno pripreman da nas izda, još dok je
          bio u zatvoru za “Agrokomerc”. Moj otac je   Bio je to 30. kolovoz 1991. Tada sam teško ranjen, lijeva noga mi je
          kao osnivač SDA u Bosanskom Novom pod
          stalnim praćenjem srpske vojne policije. Uz   visila samo na mesu od udara granate, imao sam 8 gelera u tijelu.
          njega je i Senad Bratić tada, o kojem imam   Rafal od četiri metka mi je prošarao prsa, okvir mi je spasio život.
          najljepše mišljenje. 11. svibnja 1992. Bosan-  Nisam gubio svijest, borio sam se sve vrijeme, sami smo se previjali,
          ski Novi je granatiran, sustavno se odvode
          patriote, elita bošnjačkog i hrvatskog naroda.   davali si morfij i slično. Pružali smo otpor sve vrijeme snajperskom
          Odvode ih u kasarnu Čerkezovac u Hrvat-  vatrom i kratkim rafalima. Uz sebe sam uvijek imao Kur’an, a i to jutro
          sku i premlaćuju, odvode se u Hotel “Una” i
          vatrogasni dom u Bosanskom Novom. Ubi-  sam na rani sabah učio sve sure koje sam znao, a znam ih podosta
          li su 402 Bošnjaka i Hrvata i zabilježeno je
          nekoliko slučajeva silovanja. Kompletno   Pregovori su trajali cijelo ljeto. Po odobrenju   – Gornji Agići pod komandiranjem rahmetli
          rukovodstvo SDA biva mučeno, odvođeno   naših vlasti, 24. kolovoza 1992. izvršio sam   pukovnika Sedina Sejdića.
          u zatvore i premlaćivano. Moga oca i brata   razmjenu oca i brata za srpske zarobljeni-
          odvodi kapetan vojne policije srpskih snaga   ke u sisačkoj Mošćenici. Oni su zahtijevali   ZAJEDNIČKO RATOVANJE
          s Banovine Milan Kiković, koji danas živi u   razmjenu. Bio sam prisutan kada se desila,   HRVATA I BOŠNJAKA
          Banjoj Luci. Kiković je predsjednik SDS-a   iako su me upozoravali da ne idem jer bih   Kako sam se zatekao u Bosni? Pazite, patriot-
          za Sisak i kontraobavještajni oficir podređen   mogao biti ubijen snajperom. Ostatak moje   sko viđenje Bošnjaka u Zagrebu i Sisku ranije
          Beogradu. Ostavio je krvavi trag u Banovini   obitelji, moja majka i sestre, izvučeni su ka-  je odredilo da ne čekamo te nas je opredije-
          i Bosanskoj krajini za četiri godine rata. Oca   snije kao dio konvoja protjeranih Bošnjaka   lio da formiramo Zavičajni klub “Zmaj od
          i brata od 16 godina mi odvode na Banovini   koji je išao iz Krajine, koji sam također do-  Bosne”. Bio sam u Predsjedništvu tog kluba.
          s bratom doktora Šemse Tankovića, rahmetli   čekao. Moj zet Reuf Ahmetspahić poginuo   Na bojište Bosanske Posavine poslali smo
          inžinjerom Mustafom Tankovićem i njego-  je u bici prsa u prsa s četnicima kao pripad-  1.670 naoružanih dobrovoljaca. To nažalost
          vom ženom, profesoricom Nadom Tanković.   nik združenog odreda “Bosna 5” iz Travnika   nije bilo odrađeno kako je bilo zamišljeno,
          Srbi su znali ko sam ja i čiji sam sin i brat.   pod komandiranjem Muhameda Sadikovi-  ali 1.670 pripadnika Dobrovoljačke brigade
          Naime, ranije su mediji prenijeli posjetu   ća. Bio je to 5. listopad 1995, a 10. listopada   “Zmaj od Bosne” odlazi u pravcu Bosanskog
          muftije Ševke Omerbašića i predsjednika   1995. godine Armija RBiH ulazi u Sanski   Broda, prema Derventi i Gradačcu, i sudje-
          Franje Tuđmana meni u bolnici. Bio sam   Most. Ja sam tada bio s 511. slavnom krup-  luju u obrani od agresije. Mi smo 1992. go-
          označen i znali su da će moći dobro trgovati.   sko-brdskom brigadom na potezu Arapuša   dine poslali i dali jako puno i za područje


                                                                                                   STAV 18/4/2019  15
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20