Page 17 - STAV broj 215

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (25)

ŠEHIT – SRBIJANAC

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo
sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim
očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog
“narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše
i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV
reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data
u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od
naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava
što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Piše:
Abdulah SIDRAN
U ga brani od fašista. Volio ga narod, voljela očiju kao da biva u neskladu s pričama
središte stvari!
koje čusmo o njegovoj hrabrosti i odluč-
Travnik je “zelen” da zeleniji
ga bosanska vojska, sjajno komandovao i
hrabro jurišao. “Ako poginem”, govorio je
ne može biti! Na svakoj kući, u
nosti u komandovanju. Opskrbljuje nas
svakom izlogu, na svakom zidu,
ponešto od vjerskih (islamskih) oznaka i Mihajlo Petrović, “sahranite me sa mojim cigaretama i posebno izdvaja dvije “šte-
ke” koje ćemo dijeliti ranjenicima, u dva
borcima.” Tako i bi. U grobu do njegovoga,
simbola. Ne znam da li je Travnik takav još jedan Srbin, mladić dugačkoga prezi- ambulantna odjeljenja. Neka bude kao
postao, ili je takav bio i ostao, ali intenziv- mena, s imenom SAŠA, rođen 1972. Usred da mi, iz Sarajeva, donosimo. Hajde-de.
no osjećam kako je svaka transparentnost, Travnika, svježe cvijeće na svježim humka- U bolnici, od kreveta do kreveta, sve
svaka naglašenost očevidnost – suprotna ma dvojice Srbijanaca poginulih u borbi za sam mladić do mladića, momče do mom-
samoj prirodi Vjere i vjerovanja. Prisjećam odbranu Bosne, od srbijanskog agresora. četa: Odakle si? Krupa. Prijedor. Kozarac.
se kako sam potvrdu takvog svoga osjeća- (Valjalo bi u Travnik dovesti onoga ratnog Jajce. Kad će prestati rat? Kad oslobodi-
nja našao i u knjizi hadisa, svjedočanstva zločinca s titulom engleskog lorda, da još mo Sanski Most, Prijedor, Kozarac, Jajce.
dakle o postupcima i shvatanjima samog jednom “padne u bandak”, kao što je pa- Kad oslobodimo Bosnu, i Hercegovinu, u
posljednjeg Božijeg Poslanika (kaže se: dao na Trgu heroja, prošle godine, kad je državi Bosni.
neka je mir na Njega). Išli su Poslanik, a. među nasumice biranim sarajevskim bra- Zezaju onog u postelji do vrata: dobio
s., i njegovi ashabi kroz pustinju, na de- niteljima ustanovljavao da je svaki treći – dozvolu da ima četiri žene. U njega nema
vama, a jedna je poveća karavanska grupa Srbin. I još nije mogao pojmiti kako to da lijeve noge. Nema ni ljutnje. Nasmijani
glasno izgovarala molitve Jedinome Bogu. svaki drugi bosanski borac govori njegov “ljuti Krajišnici”.
Poslanik im je prišao, upitao što to rade. maternji, engleski jezik.) Ovaj u krevetu desno od vrata, nešto
Kada mu rekoše da se mole Bogu, on im U Travniku ima veliki garnizon, ka- stariji od ostalih, izdužen, spečen. Na po-
kaza: “Onaj kome se vi molite čuje svaku sarna kakvu srećemo samo u uređenim stelji – knjiga. Mogu li pogledati? Bujrum.
vašu misao, nema potrebe da galamite.” državama, kod čvrstih i formiranih ar- Ugursuz Nedžada Ibrišimovića. Popriča-
Nastaviše put u šutnji i tišini. mija. Vidljivo je to od samog ulaza, sve mo malo, za televiziju. Kažem im, svima,
Usred Travnika, u centralnom parku, do posljednjih bočnih zgrada u kojima o Nedžadu. Osim što je ponajbolji bosan-
tik do džamijskog šehitskog groblja, dvi- su smješteni ranjenici i rekonvalescenti. ski pisac, osim što je borac, na sarajevskoj
je svježe humke, dva groba. Čudno li je, i Krugom kasarne promiču vozila, kuriri slavnoj Dobrinji – on je i tvorac najpamet-
neobično – u travničkom “zelenilu” – na i komandanti, bolničari i vojnici. Velika nije rečenice napisane u ratu, ovdje, među
grobu usred grada pročitati ime MIHAJ- pozornica, u velikom krugu kasarne, kao nama. “Ako pobijedimo, bit ću sretan. A
LO PETROVIĆ. Ko je bio Mihajlo Pe- da čeka svečanu smotru. dok se borim, meni je, hvala Bogu, dobro.”
trović? Oficir JNA, dvadeset godina na Upoznajemo komandanta slavne Seda- Aplaudiraju ranjenici Nedžadovoj
službi u Travniku, u travničkom garnizo- mnaeste krajiške brigade Fikreta Ćuskića. rečenici.
nu, rođeni Srbijanac. Četrdeset i dvije mu Prije onižeg nego srednjeg rasta, čvrst, jak Izlazim tužan. Bosna će, zadugo, biti
godine. Ne htjede poći za četničkom JNA, momak od svojih 30-35 godina. Oficir biv- zemlja invalida.
odluči da ostane s bosanskim narodom, da še JNA, Krajišnik. Djetinji izraz plavih Hoće li, poslije, biti sretna zemlja? n

STAV 18/4/2019 17TAV 18/4/2019 17
S