Page 67 - STAV broj 180-181
P. 67
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Jer se tako kaže
ZAR TI JE OTAC
BIO STAKLAR
Otkako mi opominjuća uzrečica dođe u svijest, sve se čini od stakla.
Piše: Stakleno sjećanje. I u njemu kao podvornik onaj Cervantesov Staklenko,
Irfan HOROZOVIĆ koji sam po sebi zna kako je to biti suvišan čovjek. Čovjek koji prije svega
smeta samom sebi, a ako toga nije u potpunosti svjestan, tu je onaj
Nisam vjerovao kad sam to prvi slonovski glas da ga podsjeti. Iako nastoji biti nježan, slon u prodavnici
put čuo. Kao stih iz drevne staklenih stvari na kraju se toliko zbuni da izgleda kao da je razgoropađen.
drame u stihovima. I bježi ne bi li bio nevidljiv. Koliko bi samo želio, kad bi se toga mogao
Ili neka primjedba Ofelije. Kao dosjetiti, da mu je otac bio staklar
ono iz monologa “kažu da je sova bila pe-
kareva kći”. Otkako mi opominjuća uzrečica dođe I kako bi taj magični staklar nači-
u svijest, sve se čini od stakla. Stakleno nio svoju djecu?
Mogao bi tako nešto kazati i Hamlet. sjećanje. I u njemu kao podvornik onaj
Ozriku? Ili kome već? Cervantesov Staklenko, koji sam po sebi S nekom vilom od stakla možda.
zna kako je to biti suvišan čovjek. Čo- Uronismo u nevjerovatni prizor iz
A stvar je više nego jednostavna. vjek koji prije svega smeta samom sebi, neke nepoznate bajke, a živimo je, ho-
Naša?! a, ako toga nije u potpunosti svjestan, ćeš-nećeš, – danas.
I svi je znaju. tu je onaj slonovski glas da ga podsjeti. Djeca oca staklara su prozirna. Kroz
Zaklanjaš mi vidik. Skloni se. njih možeš vidjeti sve što te zanima. I
Ljudi tako kažu. Jer se tako kaže. Toj Iako nastoji biti nježan, slon u pro- nikome ona u tome ne smetaju.
uzročno-posljedičnoj vezi nikad kraja. davnici staklenih stvari na kraju se toliko Možda jedino njih ne možeš vidjeti.
Jedno davno sjećanje. zbuni da izgleda kao da je razgoropađen. Ipak, korača i danas bakalaureatus
– Briši, mali! Nije ti otac staklar. (zapamtio sam tu riječ od trenutka kad
Mali (koji sam bio ja) skloni se s ne- I bježi ne bi li bio nevidljiv. sam je pročitao za sva vremena – to
godovanjem i otvori se pogled na neko- Koliko bi samo želio, kad bi se toga je naziv za najboljeg studenta koji se
liko kupačica, osobito na jednu. mogao dosjetiti, da mu je otac bio staklar. nema pravo tako zvati, jer zvanje lau-
Danas se stvari više događaju na Nikad se ne dosjeti i zato napušta reatusa pripada djeci uglednih i moć-
ekranima u našim kućama nego u na- krhotine staklenih svjedoka. nih ljudi). Korača Staklenko sokacima
šim životima. Ponekad su prozirnost i providnost književnosti i sve mu je u tom svijetu
Naravno, o tom ne razmišljamo. Pro- sinonimi. Ipak, bolje je tu biti oprezan. čudno. Jer je on sam sebi čudan. Kako
matrači smo kao i u životu. Osjetimo, Otkako postoji staklo, a postoji ot- se samo toga dosjetio Cervantes? Raz-
međutim, ponekad, kao da smo i mi to kako postoji i planeta, ljudi pokušavaju mišljao je o tom i jedan poznati splitski
mogli učiniti. Čini nam se kao i da jesmo. razumjeti šta se u njemu i s njim zbiva. pisac i napisao svoju knjigu. O čemu?
Osjećaj koji nam se čini dragocjen. Gledali su vulkanske komade, rezali nji- O Staklenku, naravno.
Možda se stoga u novije doba varijante ma i pokušavali nešto od njih načiniti. Nedavno tako opet sjedimo i gleda-
ove uzrečice sve češće mogu čuti. Sve dok nisu sami otkrili kako načiniti mo utakmicu.
Gotovo da nije moguće njenoj magi- vlastiti stakleni svijet. Šta bismo drugo?!
ji odoljeti. I lijep i koristan. To je intimna varijanta nekadašnjih
Gledaju tako jarani utakmicu (šta A onda su se počela zbivati čuda. okupljanja na premijerama.
bi drugo), a utakmica važna (koja nije). Neka su staklena razdoblja zaista Nestrpljenje kod svakog pokazuje
Domaćica im iznosi posluženje uz piće. ostala neprevaziđena. različite znakove.
Međutim, baš u tom trenutku na ekranu Neka se i danas sjećaju sami sebe. A onda šutnja ponovno započne
se događa nevjerovatna stvar. Važnija od Sve su sačuvali: usne na čaši, osjećaj svoju igru.
onog što ona stavlja na sto. ruke koja čašu drži, staklenu posudu iz – Nafo, bona...
I, naravno, njena prisutnost smeta. čijeg kljuna teče eliksir onog vremena. – Šta je?
Jedino nema ljudi koji su tu bili. Koji – Nije ti otac bio staklar.
su s tim staklom živjeli. Nafa spusti činiju na sto i iziđe. Bez
Gdje li su se samo skrili? riječi. Šta se tu ima kazati?!
Zar je moguće načiniti ljude od Dogodilo se nešto značajno ili ne.n
stakla?
STAV 16/8/2018 67
