Page 71 - STAV broj 180-181
P. 71
zidina, kula i džamija danas su nacionalni
spomenik. Šta bi to u slučaju ovog grada
moglo značiti? Ništa! Ima li u tome kakvog
dobra? Ima! Ako je mjera nečijoj dobroti
samo to što mu med teče s usana.
PRVA BOSANSKA DŽAMIJA svojim potomcima isto onako kao što su i Bosni i Hercegovini. Pripadala je tipu jed-
S DVJEMA MUNARAMA njihovi djedovi podizali njihovu staru dža- noprostornih džamija, s tendencijom da
miju u Starom gradu. se u okviru jednog objekta primi što više
Hiljadu devet stotina sedamdeset treće vjernika. I dok su dvije munare posebnost
godine, u mjesecu augustu, otvorena je no- DOK JEDNOM NE OMRKNE, nove todorovske džamije, ova stara posebna
vosagrađena džamija u Todorovu. Ovakvu DRUGOM NE OSVANE je po dva mahfila. A posebnost krajiške duše
vjersku svečanost do tada nije zabilježila jeste u tome da se ona raduje dobru odakle
niti zapamtila Cazinska krajina. Pedeset Prema narodnim predanju, u Starom god ono dolazilo. Ovdje, u sadašnjim ruše-
hiljada posjetilaca privukla je nova i lijepo gradu Todorovu postojala je stara džamija vinama Starog grada i stare džamije dovolj-
izgrađena džamija. Mnogo je džamija pri- izgrađena od drvenih talpi koja je porušena, a no je prostora jedino za tugovanja. Objekt
je ove podignuto po Bosni, ali je zasigurno na njenom mjestu sagrađena je 1868. godine džamije u cjelini bijaše zidan lomljenim
da nijedna nije imala dvije munare. Otuda nova džamija, u čijem su podu završile talpe kamenom, a zidovi su i s unutrašnje i s
među Krajišnicima hvala kako je ona po tome nekadašnje džamije. Hamdija Kreševljako- vanjske strane malterisani. Bila je pokri-
jedinstvena na Balkanu, što ona svakako bar vić navodi predaju da su džamiju u todorov- vena četvorovodnim krovom s pokrovom
u bosanskom slučaju jeste, i otuda joj dado- skim zidinama gradili primorski majstori: od šindre. Krov se urušio, i nije to nesreća
še ime “Hasijja” ili “Posebna”. Posebno je i Vicko, Pepo i Lovro. Usmeno se prenosi da koja je došla od Boga, naprotiv, u tome se
ushićenje s kojim je građena ova džamija, a su Krajišnici za jedan dan nanijeli kamen vide ruke obična čovjeka. Jer čovjek griješi
bez toga nikakvog uspjeha nema, kao što je za ovu zgradu. Poredao se čovjek do čovjeka kada čini i kad ne čini, svjesno i nesvjesno.
posebna duša koja ju je gradila. Krajišnici su od potoka do džamije i tako je pribavljeni Nije ovo ugroženo zdanje jedini pri-
pošteni, ponosni i “nagli” ljudi s kojima se kamen išao s ruke na ruku. Džamija je služila mjer čovjeka koji je u želji da ostvari sebe
mogu činiti čuda. Ne daju se vrijeđati, spre- svojoj namjeni sve do izgradnje nove pot- gradio novo i time razgrađivao staro, ne
mni su pomoći, ugostiti gosta, ali i graditi. kupolne džamije izvan Starog grada. Tu se znajući da sebe može pronaći i u starom.
s njom počinje igrati sudbina, a šta bi to u Stara džamija u zidinama Starog grada
Taj generacijski poduhvat vjernici To- ovom slučaju značilo ako to nije teret pod predstavljala je “tipičan primjer džamije od
dorova i Cazinske krajine dovedoše do kraja kojim pucaju džamijska pleća ili zidovi?! kamena visokog stilskog izraza”. Madžida
sa svojim tadašnjim imamom Zuhdi-efen- Stara džamija trenutno nema krova, prozo- Bećirbegović, ukazujući na njezinu vrijed-
dijom Imamovićem, koji je bio i projektant ra i vrata. Kameni zidovi džamije, iako go- nost krajem prošlog stoljeća, zapisa: “Bilo
džamije. Ova džamija bješe korito u koje tovo u cijelosti sačuvani, obrasli su gustim bi potrebno što hitnije naći načina da se
se slila rijeka osjećanja i sva ljubav spram rastinjem koje ih ugrožava. ovaj objekt sačuva i popravi.” Ipak, nije se
vlastite vjere. Krajišnici vole i poštuju au- desilo ništa, možda što se naviklo podno-
toritet, oni su mu ustremljeni i podređeni. Džamiju je činio posebnom visoki dr- siti tugu, ili što se čeka da nesreću samu
Mora se zaslužiti poštovanje, ali kada ga veni mahfil postavljen u dvama nivoima, od sebe zamijeni sreća. n
se već jednom ima, to je velika društvena predstavljala je jednu od arhitektonski naj-
moć. Svojevremeno se takva moć ogledala vrednijih džamija s drvenom munarom u
u liku Muje Hrnjice ili Huske Miljkovića,
a vjerovatno je i Zuhdi-efendiji ta vrsta ka-
pitala olakšala put od želje do djela. Dža-
mija s pet kubeta upućuje na pet temeljnih
dužnosti islama, središnje kube na tevhid,
a četiri manja na ono što izrasta iz temelja
tevhida – namaz, post, zekat i hadž. Izgra-
diše je vakifi, da budu pamćeni kao primjer
STAV 16/8/2018 71
