Page 39 - STAV broj 302

tehnologija), koje su formalno dionička
društva, ali čiji većinski udio kontrolira
Fondacija za jačanje oružanih snaga Tur-
ske (TSKGV).
Privatne firme poput “Otokara” (grupa
“Koç”), “Milsofta” ili “Nurola” također
su počele igrati važnu ulogu u turskom
vojnom kompleksu. Prije 20 godina moglo
se lahko nabrojati kompanije u odbram-
benoj industriji. Danas je to nemoguće.
Nastala je čitava mreža manjih pomoćnih
kompanija izrasla oko velikih firmi koje
su stvorile vojni i industrijski kompleks
koji je 2016. imao promet od šest milijardi
“Boko Harama”. Nije riječ samo o siro- Već u posljednjim desetljećima 20. dolara, ali te kompanije imaju ogroman
potencijal i predviđa im se rast od 20
mašnijim zemljama koje sebi ne mogu pri- stoljeća turske vlasti postavile su teme-
uštiti konvencionalnu avijaciju. Izvještaj lje vojnoj industriji. Međutim, tek nakon milijardi dolara u narednim godinama.
Posljednjih godina Turci rade pro-
koji je potpisao zapovjednik američkih što je postao vidljiv ekonomski procvat
marinaca general David H. Berger zalaže koji je Turska doživjela tokom proteklog jekte koji su se nekad činili kao naučna
fantastika, poput elektromagnetskog topa
se za uklanjanje tenkova i drugog oružja desetljeća, taj je razvoj počeo poprimati
s malim operativnim kapacitetima, te za konkretan oblik. Sektor vojne tehnolo- “Sapan” ili laserskog oružja, a na vidjelo
izlazi čitav niz vojnih sistema, kakvi su
ulaganje u bespilotne letjelice. Stručnja- gije cvjeta posljednji. Turska više nije
ci tvrde kako je to znak da se tehnologija ista zemlja kakvom je mnogi smatra- “Milgem”, projekt ratnih brodova koji je
već iznjedrio tri korvete; višenamjenski
više neće baviti vrlo složenim i skupim ju. Ona je sila u nastajanju. “Živimo u
sistemima nego modelima koji uključu- vrlo turbulentnoj regiji, suočavamo se s jurišni brod LHD; “Altay”, turski tenk
napravljen na osnovama južnokorejskog
ju mnoštvo jeftinih bespilotnih letjelica. različitim terorističkim organizacijama
Kina i SAD već eksperimentiraju s jed- i graničimo s dvije zemlje u ratu. Turska modela “K2 Black Panther”; zatim TF-X,
nacionalni lovac koji bi trebao letjeti 2023.
nostavnim bespilotnim letjelicama koje ima drugačije odbrambene potrebe nego
djeluju poput roja. Ipak, veliku zabrinutost prije 20 godina i stalno se pojavljuju novi Naravno, “Bayraktar” i “Anka” već su po-
znati po proizvodnji bespilotnih letjelica.
izaziva činjenica da još uvijek ne postoji izazovi koji stare paradigme čine zastarje-
Danas je dron “Bayraktar TB2” sposo-
učinkovit odbrambeni sistem protiv njih. lima, a najbolji način da se s njima izađe ban letjeti 24 sata dnevno na nadmorskoj
Koliko je, zapravo, jaka turska voj- na kraj jeste nacionalna odbrana”, ana-
na industrija, pokazuje podatak kako je lizira za zapadne medije profesor Gül- visini od 7.300 metara, ima nosivost od
150 kilograma i vrlo je dobro naoružan.
“Aselsan”, kompanija koja je dio moćne nur Aybet.
turske vojne industrije, danas najvrednija Činjenica da je civilna vlast posljednjih On je ponos turske industrije, jedan od
glavnih razloga što je turska postala naj-
firma u Turskoj. Ona je čak ispred ban- godina preuzela uzde vojne potrošnje
karskog giganta “Garanti” i divova koji omogućila je reorganizaciju ove industrije, veći konkurent SAD-u, Izraelu ili Kini u
tehnologiji bespilotnih letjelica. Zapadni
dominiraju ekonomijom Turske poput u kojoj tradicionalno dominiraju javna
korporacije “Koç”. “Aselsan” proizvo- poduzeća poput MKE (eksplozivi i lako mediji danas Tursku opisuju kao rastuću
industriju bespilotnih letjelica, što je, kako
di vojnu tehnologiju, radare, programe oružje) ili firme na neki način povezane
elektroničkog ratovanja, raketne sisteme s državom poput “Aselsana” i njegove se- kažu, “vrhunac procesa jačanja nacionalne
odbrambene industrije s ciljem smanjenja
i njezin brzi uspon primjer je procvata strinske firme “Havelsan” (vojni softver),
ekonomije u Turskoj. “Roketsan” (projektili) i TAI (avionska turske ovisnosti o zapadnim proizvođači-
ma oružja i poticanja nacionalnog ponosa”.
Turska je prošle godine prodala ratni
materijal, uglavnom tenkove i oklopna
vozila, dijelove aviona, oružje i munici-
ju u vrijednosti od tri milijarde dolara.
Turski dužnosnici očekuju da će doseći
10 milijardi dolara do 2023. godine.
Cilj je ukinuti uvoz i biti “samodosta-
tan 2023. godine”, stote godišnjice osni-
vanja Republike, kako je zamislio pred-
sjednik Erdoğan. Veliki dio puta već je
pređen: nacionalna industrija je 2002.
godine pokrivala samo 24 posto odbram-
benih potreba Turske, danas je već na 60
posto. To je značilo da je Turska 1999.
bila drugi najveći svjetski uvoznik oruž-
ja i vojnog materijala, a danas je na 17.
mjestu, prema podacima Međunarodnog
instituta za mirovne studije u Stockholmu
(SIPRI), a, s druge strane, kada je izvoz u
pitanju, s 27. mjesta početkom ovog sto-
ljeća našla se već među prvih 15. n

STAV 17/12/2020 39