Page 20 - STAV broj 371

TRIDESET GODINA OD OSNIVANJA ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

obuku i Prnjavor su u nekoliko navrata u ovo opširnije dokumentirano i u knjizi Pr- kroz četničku liniju, da se vratimo po to.
aprilu posjetili čelni ljudi ‘Patriotske lige’ njavor kod Kalesije – S Prnjavorskom četom Imali smo ljudi, ali nismo imali naoruža-
u sjeveroistočnoj Bosni, među kojima su do pobjede autora Dževada Tosunbegovića nja i to je bio problem. Hoćemo li? Hoće-
bili Vahid Karavelić Vaha, Samir Ništo- i Ibre Huremovića. U napadu na Kalesi- mo! Komandir Eso Ćanić i Sead Hamzić
rović – kapetan Almir, Mehdin Hodžić – ju učestvovale su lokalne jedinice SDS-a, su rekli: ‘Pa nemojte, šta vam je, nećete
kapetan Senad, Hase Tirić i drugi. Kada je tenkovska jedinica JNA, tzv. srpska vojska se vratiti, što rizikujete?!’ Mi smo riješili.
Bijeljina pala, po naređenju vojnog i poli- regije Birač, jedinice iz tzv. srpske Terito- Neki su nam dali keksa da ponesemo, da se
tičkog vrha Bosne i Hercegovine, upuće- rijalne odbrane Zvornik, dobrovoljci Srp- prehranimo. I krenuli smo 20. maja navečer
ni smo 7. aprila kao ispomoć u Zvornik, ske radikalne stranke iz Rume, tzv. Simini iz škole u Raincima: Muhamed Salihović,
tačnije u mjesto Kula-Grad, gdje je bio četnici, te srpske paravojne formacije poput Mehmed Subašić, Ibrahim Srebrić, Alim
21 pripadnik ‘Patriotske lige’ i dio njih ‘Žutih osa’, ‘Belih orlova’, kao i Šekovačka Suljić i moja malenkost. Nas smo petorica
gore ostaje do pada Kule. Zadnjih dana garda, koja se povezuje sa zločinačkom Ar- s dvije puške prošli neprijateljske linije i
na Kula-Gradu nadlijetali su nas avioni. kanovom Srpskom dobrovoljačkom gardom. ujedno smo izvidjeli situaciju. Našli smo
Ne znam šta su bacali, a tenkovi iz Srbi- Dan poslije, 11. maja, počele su ulične borbe po šta smo otišli i vratili smo se u Donje
je stalno su nas gađali. Mi smo se izvukli i pala je Kalesija. Ja sam ovdje kod Doma Raince sve u toku jedne noći. Orijentir nam
preko kamenoloma prema Križevićima, zdravlja prilikom odbrane ranjen u noge, ali je bila pruga. Gazili smo Spreču do pojasa
dalje Memići i Kalesija. uspjeli smo se izvući”, navodi Huremović. i nismo primijećeni. Vidjeli smo u našem
Agresija na Kalesiju je započela 2. maja Jusufović govori da su, dok su se po- selu četnike da pjevaju i pucaju, da turira-
granatiranjem Kalesije i Prnjavora i napa- vlačili, sakrili jedan puškomitraljez, četiri ju tenkove. Imali su i vojne pse. Kada smo
dom na sela Gojčin i Jelovo Brdo. Grana- automatske puške i preko hiljadu komada trebali preći put, vidjeli smo da je prošlo
tiranje se i nastavilo narednih dana, a 10. municije. Narednih dana, dok su bili u pri- jedno vozilo. Bio je to najvjerovatnije moj
maja je prema Kalesiji, iz pravca Memića, pravnosti u Donjim Raincima, odlučili su jugo koji je ostao kod kuće u Gornjoj Ka-
krenula kolona tzv. Jugoslavenske narod- se vratiti po naoružanje. lesiji i oni su ga vozali.”
ne armije s tenkovima i kamionima s voj- “Nas petorica, na čelu sa mnom, odlu- Kada se hrabra petorka vratila, njihovi
skom koje smo pokušali zaustaviti. Sve je čili smo da uđemo u Kalesiju i da prođemo su saborci dobili još veći motiv da krenu u
oslobađanje.
“Kada smo se mi vratili iz izviđanja,
rekao sam: ‘Ljudi, nema ih puno. Može
se uraditi šta hoćete.’ Onda smo dobili još
veću snagu, volju i apetit. Idemo i gotovo. I
tako je i bilo. Da se razumijemo, nije među
nama bilo profesionalaca. Bile su to grupe
patriota, većinom mladi momci. Imali smo
nešto iskustva iz bivše JNA i partizanskih
i kaubojskih filmova. Imali smo samo srce
i hrabrost i to nam je bilo dovoljno da ura-
dimo dosta. Vojska je bila nestrpljiva, željna
da što prije vratimo svoje domove i, kada
smo tri dana poslije krenuli, nije nas mo-
gao zaustaviti ni NATO”, ističe Jusufović.
Oslobađanje je započelo u popodnev-
nim satima 23. maja 1992. godine, kada je
u Kalesiju ušlo oko 70 ljudi koji su je i oslo-
bodili, i to: Prnjavorska četa i jedan vod iz
Alija Izetbegović u Kalesiji Gornje Kalesije te po nekoliko ljudi iz Me-
mića i iz Zvornika.
“Onaj moj jugo pripadnici ‘Belih orlova’
su platili glavom, njihov kapetan i major.
Nisu znali da im je Kalesija pala prije neko-
liko sati i došli su pravo pred našu komandu,
u MUP, a i njihova je valjda komanda bila
tu. Dovezli su se, izašli su i rekli: ‘Za kra-
lja i otadžbinu!’ Naši su se prvo zgledali jer
nisu to očekivali. Oko 160 civila smo dobili
za njih dvojicu. A kako su prošli našu lini-
ju? Jednostavno. Ja sam otišao svojoj kući i
komandant je, kako ne bi pucali, obavijestio
našu vojsku da ću se vratiti svojim autom.
I naša ih je vojska pustila jer su mislili da
sam to ja. Kasnije ja ovdje dolazim, izlazi
komandant i kaže: ‘Joj, Hari, izvini, vidi
šta smo ti uradili s autom.’ Jugo je sav bio
izrešetan”, prisjeća se Jusufović.
Jusufović dodaje da su nakon oslobađanja
Ćazim Huremović i Hariz Jusufović bili u objektu “Košuta” pa je poslije dva-tri

20 15/4/2022 STAV