Page 21 - STAV broj 371

Kalesija, rat

Spomen-obilježje

Restoran “Košuta”
dana postavljena linija za Jajiće, a zatim su
krenuli ka Gornjoj Kalesiji.
“Išli smo do pogona sadnica i onda za
Memiće i skoro smo došli do Mahale, gdje je
bilo nekih borbi oko mlina, gdje smo zaustav-
ljeni. Tu je sve vrijeme ostala linija, do kraja.
Bilo je kasnije još nekih pokušaja, ali dalje
nismo išli. Vremenom su se ustrojile čete, donacije za obnavljanje kuća. Borili smo se, Haškog tribunala, 2019. godine povećalo
bataljoni i Drugi korpus, najmnogoljudniji, radili smo i preživjeli”, prisjeća se Jusufović. zatvorsku kaznu s 40 godina na doživotnu
i postali smo prava vojska”, priča Jusufović. Prema Jusufovićevim riječima, Armija zbog genocida, ratnih zločina i zločina pro-
Njemu je najteži dan tokom agresije, Republike Bosne i Hercegovine bila je sila tiv čovječnosti.
priča, bio 27. august 1992. godine. koja je nastala iz skoro nikakvih materijal- Huremović navodi da su mu pad Ku-
“Vodio sam akciju na Hemlijaše i pogi- no-tehničkih uvjeta. la-Grada i Kalesije bili najteži dani, dok ga
nula su nam dvojica koji su bili jedinci kod “Nije bilo hrabrijih i sposobnijih ljudi danas najviše boli besperspektivnost boraca,
svojih roditelja”, zaplakao je Jusufović pri koji su imali volju. Mi smo to dokazali. Ne među kojima je i sam.
spomenu svog sestrića Vahida Huremovića može se puno vojnika pohvaliti da je ušlo “I ponovno ranjavanje na Lisači, tako-
i prijatelja Dževada Mujdića. četiri kilometra duboko u neprijateljsku đer, ali tada smo već bili iskusniji”, dodaje i
“Jedinci. Imali su po 20 godina. Tada sam liniju s dvije puške. I sam Radovan Ka- nastavlja: “Izborili smo se i odbranili svoje.
i ja teško ranjen i ostao sam invalid 80 posto.” radžić (bivši predsjednik bh. entiteta RS i Ja sam još na birou. Demobilisani sam oficir
Poslije agresije lokalno je stanovništvo vrhovni komandant Vojske RS-a) je jedne kapetan i nisam zadovoljan stanjem u vezi
obnavljalo svoje porušene kuće i ponovo se prilike Risti Đogi rekao da su hrvatski borci s udruženjima kojih ima nepotrebno mno-
počelo baviti poljoprivredom. strašljivi i samo znaju s VBR-ovima, a mu- go, kao i spiskova boraca i ranjenika koje
“Moji su bili izbjegli na Međaš i, čim se slimani imaju srce i s bombom krenu na više niko ne može dovesti u red, jer ovi koji
ovo oslobodilo, ljudi su odmah željeli da se rov, unište ga, uzmu naše naoružanje i idu znaju su već pomrli, ili su oboljeli, ili dobro
vrate u Gornju Kalesiju i Prnjavor. Ja sam dalje”, citira Jusufović Karadžića, kojem je ne pamte. Mi u Kalesiji ipak nešto poku-
imao gdje da posijem, da se prehranimo i Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma šavamo. Već smo spojili dva udruženja, ali
tu sam se oporavljao. Kasnije smo dobili za krivične sudove, kao pravni nasljednik nemamo podršku civilne vlasti. Kako koji
ministar dolazi, radi po svom. Mene su tri
“Nas petorica, na čelu sa mnom, odlučili smo da uđemo u Kalesiju godine vodali, iako imam sve otpusnice iz
i da prođemo kroz četničku liniju, da se vratimo po to. Imali smo bolnice... Ali opet, naša je država i dobra
je. Politika nije dobra. Nama nema druge
ljudi, ali nismo imali naoružanja i to je bio problem. Hoćemo li? države. Turska nam je prijatelj, ali Bosna i
Hoćemo! Komandir Eso Ćanić i Sead Hamzić su rekli: ‘Pa nemojte, Hercegovina je naša otadžbina i hvala Bogu
da i danas imamo patriota kao i 1992”, za-
šta vam je, nećete se vratiti, što rizikujete?!’ Mi smo riješili.” ključuje Huremović. n

STAV 15/4/2022 21