Page 37 - STAV broj 325

DRUŠTVO

Sjećanja preživjelih s tuzlanske Kapije 26 godina

od masakra koji je počinila VRS

U PRVI MAH NIKO

NIJE BIO SVJESTAN

RAZMJERA TRAGEDIJE

Oni koji su 25. maja 1995. godine ranjeni na Kapiji duže od
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ dvije i po decenije žive sa slikama koje su, kažu, najčešće
Fotografije: Alma ARNAUTOVIĆ i privatna crno-bijele, ali do u detalje se sjećaju svega što je prethodilo
arhiva sagovornika
masakru u kojem je ubijena tuzlanska mladost.

ranatom ispaljenom s položaja “Na Kapiji smo stali da se pozdravimo s imali šansu da ostanu živi. Kasnije sam pre-
Vojske Republike srpske (VRS) prijateljima. Razgovarali smo. Bila je to priča bačen u Norvešku na liječenje. Holandija,
s planine Ozren 25. maja 1995. momaka o utakmici i o djevojkama. Možda Belgija, Norveška, Danska, Švedska, Nje-
Ggodine na tuzlanskoj Kapiji smo razgovarali tek pet minuta kada je pala mačka, Hrvatska i Irska su zemlje koje su
ubijen je 71 civil, dok je više od 300 ra- granata. Nešo i Azur su pali preko mene. Ne pružale našoj zemlji pomoć u liječenju ra-
njeno. Prosječna dob ubijenih bila je 24 znam ni kako sam se podigao i skinuo ih sa njenika. Agresija na Bosnu i Hercegovinu
godine, a za ovaj je ratni zločin na dva- sebe. Nešo je još uvijek bio živ, a Azur je već još nije bila završena. U julu 1995. godine
desetogodišnju zatvorsku kaznu pravo- bio mrtav. Braco Mazalović me prevezao u smo iz SFOR-ove baze, koja se nalazila u
snažno osuđen Novak Đukić, komandant bolnicu, gdje sam se kasnije sreo s Nešom. Šićkom Brodu (tuzlansko naselje, op. a.)
Taktičke grupe “Ozren” VRS, koji je po- Imao sam jake bolove i pitao sam se da li ću i gdje je bila i neka norveška bolnica, nas
bjegao u Srbiju. preživjeti, a Nešu ništa nije boljelo i on me petorica poletjeli helikopterom prema Spli-
Povodom 26. godišnjice razgovara- tješio i ohrabrivao. Kretao se kada su me od- tu pa onda avionom u Zagreb, odakle smo
li smo s preživjelim žrtvama koje ističu veli na operaciju, a inače je u bolnici vladao
da ne odlaze na obilježavanja godišnjice opći haos. Vidjelo se da je i osoblje u šoku,
masakra jer to, tvrde, iz godine u godi- ali su trčali da pomognu onima koji su imali
nu, umjesto dostojanstvenog prisjećanja najviše šanse za preživljavanje i onima koji
roditelja, rodbine i prijatelja ubijenih, su bili hitni slučajevi. Bio je veliki priliv pa-
postaje okupljalište političara. cijenata u kratkom vremenu. Prvo su radili
Adnan Pirić i Muhamed Isić teško one koji su bili najhitniji, a to su oni koji su
su ranjeni prilikom granatiranja Tuzle bili ranjeni u stomak ili u glavu. Dok sam
25. maja 1995. godine. Nekoliko mjese- čekao operaciju, još uvijek sam imao nogu.
ci poslije masakra na Kapiji odvedeni Kada sam se probudio, osim što sam saznao
su na rehabilitaciju i daljnje liječenje u da nemam nogu, rečeno mi je i da je Nešo
Norvešku, odnosno u Irsku, a čim su se preminuo. Bio sam zbunjen. U šoku. Kako
stekli uvjeti, vratili su se u rodni grad. to odjednom? Šta mu se to iznenada dogo-
dilo? Rekli su mi da je dobio unutrašnje
U EKSPLOZIJI OSTAO BEZ ŠEST krvarenje, uslijed čega je preminuo. Inače
PRIJATELJA je njegov brat Aleksandar Marković bio bo-
Sjećajući se dana kada je ubijena tu- rac Armije Republike Bosne i Hercegovine i
zlanska mladost, tada 17-godišnji Pirić poginuo je na majevičkom ratištu 1992. go-
navodi da je trenirao rukomet i da se tog dine”, prisjeća se Adnan Pirić, dodajući da
dana u Sportsko-kulturno-privrednom je saznao da su, od ukupno deset prijatelja
centru “Mejdan” igrala utakmica za pr- koji su se kobne večeri sreli na Kapiji, samo
vaka Bosne i Hercegovine. On se nakon njih četvorica, uključujući njega, preživjeli.
utakmice vraćao kući, u naselje Sjenjak, s Doktor Aleksandar Vujadinović mu je,
najboljim drugom Nenadom Markovićem navodi Pirić, objasnio zbog čega je noga mo-
zvanim Nešo. Put ih je neminovno vodio rala biti amputirana.
kroz centar grada, čijim su ulicama te ve- “Prihvatio sam to bez suvišnih pitanja.
čeri tekle “rijeke” mladića i djevojaka. Tako je to moralo biti i to je to. Mnogi nisu Adnan Pirić

STAV 28/5/2021 37