Page 19 - STAV broj 403 - 404

ulaznice ni zabranjivati vjerske obrede, kada me je on oslovio imenom, znao sam
nego ću na obali jezera napraviti kuću od da sam definitivno postao pisac – zamalo
kamena i kiseliti noge u Trebižatu, onako pa književnik! – i da povratka i uzmaka
kako je Zaim-beg uživao do stote, pućka- više nema. Proveo sam u Stipinoj knjiža-
jući škiju sve dok mu bradu ne bi ofrljila ri mnoge dane, čitajući periodiku ili nove
žar na uglu usana. knjige, prebacujući kao roda težinu s jedne
na drugu nogu.
STAV: Je li brak vaših roditelja bio sudar
svjetova – begovica i uvjereni komunista? STAV: U čemu je razlika između pisca i
TOPČIĆ: Ma ne, to je bila velika ljubav književnika?
koja je nadvladala klasne razlike. Da, moj TOPČIĆ: Nedavno sam na Facebooku
je otac bio komunista – još tačnije anti- objavio post na tu temu, praveći distinkciju
fašista – odnoseći se prema Titu i Partiji između pojmova koji su naizgled sinonimi.
na onaj način na koji se vjernici odnose Jedno su pisci, a drugo su književnici.
prema Bogu. Dobro – pretjerujem, ali ne Pisci su intelektualni proleteri, rudari za-
puno! Nama to danas može izgledati smi- tvorenih majdana, opća mjesta bez tijela i
ješno. Bile su to zapravo unekoliko slične imena, trudbenici u znoju lica svoga, ne-
civilizacijske, općeljudske vrijednosti, jed- poznati, nepriznati i nepročitani. Znamo
nakost i bratstvo među ljudima – pa zar sve njihove slabosti i o njima bez straha
to ne nalažu sve religije? Druga je stvar pričamo viceve za koje tvrdimo da su aneg-
u šta se to prometnulo. To je bila jedna dote. Obični su i veoma liče na svakog od
veoma plemenita utopija, koja je, među- nas. Znaju praviti gluposti poput djece.
tim, skupo plaćena. Utopija koja je veoma Obraćamo im se s ti, ne zato što su nam
do posljednjeg daha... Eto, dvije situaci- daleko od stvarnog života. To su bili isti bliski nego iz straha da se jednoga dana i
je koje djeluju kao književna ili filmska zanesenjaci kakvi su bili oni naši momci oni ne iščile u književnike. Oni su N.N.
konstrukcija, a koje je namislio majstor koji su patikama 1992. godine krenuli sr- Književnici su, međutim, namrgođeni
život! Kao da su decenije između tih da- cem na tenkove. nosači identiteta, savjest društva, svjedoci
tuma bile samo životno doigravanje, po- vremena, oni su naše zastave pale na pola
klonjeni play off. STAV: Uporedite mi ta dva vremena, šta koplja. Na današnji dan... rođen je... ne,
je u ono doba trebalo da se izda knjiga, nego je umro... najveći među nama mali-
STAV: Vaša je majka bila kćerka ugledni- a šta danas? Kako je tada izgledala po- ma... i tako dalje.
ka, Vašeg je dede bilo pola Hercegovine? traga za novcem? Oni zure s novčanica velikih apoena, po
TOPČIĆ: Moja majka Naila bila je unuka TOPČIĆ: Bilo je to vrijeme koje je zna- njima se zovu aleje i široki bulevari, savi-
Zaim-bega Selimića, vakifa, dobrotvora i lo vrijednosti i stroge procedure, ruko- jeni su pod bremenom koji nose na neja-
zemljoposjednika, vlasnika vodopada Kra- pisi su se pomno birali i slali na recen- kim svojim plećima. Oko njih se gloži ne-
vice, možda najljepše destinacije u našoj zije nepoznatim ljudima koje su plaćali uki puk i vode podrobni ratovi, za njihovu
zemlji. Bio je, kažu, skroman i plemenit izdavači, a ne autori, i nisu bile apriori naklonost se bore tumači smrti. Književ-
čovjek, pa kada je obnovio džamiju na Ža- afirmativne. Predate rukopis u proljeće nici su inženjeri ljudskih duša, najdublji
bljaku, nije htio da se, mimo običaja, nje- i strepite do jeseni, iščekujući sud ljutih izraz naših postignuća, oni su argumenti
govo ime ukleše u kamenu. O tome sam recenzenata i konačnu odluku urednika pokoljenjima koja lutaju njihovim stopa-
pisao u svom romanu Završna riječ, koji koji su se i krili od bijesa mediokriteta ma. Oni su naše jasne upute, naša nadah-
je imao više izdanja u Hrvatskoj, Bosni nekim uređivačkim odborima. Tiraži su nuća! Možda su nekada i bili pisci, ali su
i Belgiji, a donio mi je nagrade Skender bili nešto veći, od hiljadu primjeraka pa greškom iščilili u leptire. Na vrhuncu, i
Kulenović i Kaimijinu nagradu za najbolju naviše, i mogli ste knjige domaćih autora iza smrti, postali su poznati, priznati i ne-
knjigu 2011/2012. godine. Poslije rata, vidjeti ravnopravno u izlozima knjižara, pročitani. Eno ih! Na svakom većem trgu
sva ta plodna zemlja puna bajama, smo- a ne, kao danas, skrivene u zidovima, na- biste su književničke, izlivene u blistavoj
kava i zlatnog grožđa nacionalizirana je u slonjene hrbatima jedne na druge, kao da bronzi, po kojima kakaju nezahvalne ptice.
agrarnoj reformi, u novoj fazi procesa ra- netaknute kunjaju. Kada sam svoju knjigu Eto... etablirane, okoštale veličine među
zvlašćivanja Bošnjaka, ali ako ikada dođe ugledao u izlogu Svjetlosti u Titovoj, kod kojima zaista ima velikana, ali i onih koji
do restitucije, neću turistima naplaćivati čuvenog knjižara Stipe Vilića i, pogotovo, su se na postamente popeli političkim loj-
trama. Nauštrb pravih a skrajnutih. Evo,
recimo, Derviš Sušić, nesporna književ-
Otac nas je nastojao zaštititi od svih gadosti koje su mu se na veličina! Ali dozvolio je sebi jednu
dešavale i od tajne zašto je godinu dana bio bez posla u malu ljudsku slabost koju naša čaršija ne
može da mu oprosti, a oprostila je mno-
sistemu u kojem je to bilo gotovo nemoguće, ali kroz maglu gima puno više i puno gore. Skoro da mi
sam osjećao odjeke nekih čudnih i nerazumljivih zbivanja je manje sporna knjiga koliko su moralno
dvojbeni motivi da je napiše.
kojima, baš kao ni on, nisam bio dorastao... Spasilo ga je
to što je ipak bio prvoborac i član Partije onda kada je to STAV: Parergon?
TOPČIĆ: Da. Knjiga na koju je, možda s
vodilo u Belediju i Jasenovac. Bio je nacionalno osviješten razlogom, pao zaborav, ali kao da je anate-
komunista. On mi je prenio ljubav prema historiji Bosne pa ma bačena i na njegova ostala djela po ko-
jima je zaista veliki. Taj Parergon! Majstor,
mi je otud odavno bilo jasno koje je naše pravo etničko ime. i kada griješi – a kazao je tamo i poneku

STAV 25/11/2022 19