Page 23 - STAV broj 331
P. 23

“Nismo bili saglasni da se
                                                                               obavi dženaza zbog toga
                                                                               što nije bilo cjelokupnog
                                                                               skeleta pa smo se nadali da
                                                                               će se naći. Međutim, godine
                                                                               su prolazile, mi smo živjeli
                                                                               u nadi da će se pronaći još
                                                                               kostiju, ali ništa. Od mog
                                                                               brata su pronađene donja
                                                                               vilica, lijeva ruka, dio desne
                                                                               ruke, od koje fali nadlaktica.
                                                                               I ono što je pronađeno bilo je
                                                                               podrobljeno”, govori Fikretova
                                                                                 sestra Azra Smajlović, koja
          Azir Osmanović
                                                                                 danas živi u Sloveniji.
            “Oni su predati iz baze UN-a Srbima.
          Imamo informacije da su odatle odvede-                                 su da idu prema Tuzli, a ustvari su se vra-
          ni u Bratunac, a nakon čega su ih odveli i                             tili nazad, upali u minsko polje i moj brat
          strijeljali. Moj otac je imao povez oko očiju                          je tu poginuo, blizu sela Šušnjari, odakle
          i žicu na rukama. Njegova lobanja je pro-                             je krenula kolona ljudi”, ispričao je Azir,
          bušena metkom. Tako su nam potvrdili na                               koji je godine proveo u potrazi za bratom.
          identifikaciji”, priča Azra, čiji je otac Ra-                         Azirov i Azmirov otac Aziz preživio je ge-
          miz identificiran i ukopan 2011. godine.                              nocid, ali nažalost, prije nekoliko godina je
            Azra kaže da čuva sjećanje na svog bra-                             umro i nije dočekao da pronađe i dostojno
          ta, a da je odrastanje bez oca i brata bilo                           ukopa svog sina Azmira.
          teško. Ostala joj je tek jedna mutna bratova                             Nakon rata, Azir Osmanović vratio se u
          fotografija koju je uspjela nabaviti nakon                            Srebrenicu, gdje je formirao porodicu, a već
          rata. Za brata kaže da je bio “divan dječak                           više od 12 godina radi kao kustos u Memo-
          koji nikom nije želio zlo”.                                          rijalnom centru Srebrenica – Potočari. Ovaj
            “Pamtim ga kao dječaka jer je to i bio                             magistar historije napisao je knjigu Od Sre-
          kad smo se rastali. Bili smo djeca u tim                             brenice do svjetla na kraju tunela, u kojoj je
          ratnim godinama. I ako bi govorila o dje-                            opisao golgotu svoje porodice.
          tinjstvu sad kao odrasla osoba, ne bih se
          imala čega sjetiti jer su mi uzeli sve ono što                       UKOP 19 ŽRTAVA GENOCIDA
          je najvrednije. Knjige bi se mogle napisa-                              U mezarju Memorijalnog centra Sre-
          ti o patnji i svemu onom što nas je snašlo.                          brenica – Potočari 11. jula konačan smiraj
          Nakon rata nisam odustajala, nego su mi   Potočarima su od majki odvojeni i Dže-  će, pored Azmira i Fikreta, pronaći još 17
          uvijek u mislima bili otac i brat, koji ne   vad Hafizović, Amer Bošnjaković i mnogi   žrtava genocida. Nezir Dautović iz mje-
          bi sigurno željeli da odustanem ili da me   drugi. U genocidu su ubijeni i dječaci Zejd   sta Šubin kod Srebrenice kada je ubijen
          problemi slome. Tako su oni uvijek tu sa   Omić, braća Samir i Jasmin Mujkanović   imao je 26 godina. Iza njega su ostale su-
          mnom, s majkom”, kaže Azra.       i mnogi drugi.                     pruga i kćerka.
            Pored Fikreta Kiverića, iz baze UN-a                                  “Nakon 26 godina, našli su nekoliko ko-
          u Potočarima u julu 1995. godine vojsci   AZMIR OSMANOVIĆ            stiju na području Kamenice – Dolina masov-
          VRS-a predati su maloljetnici: Meho Hasa-  Mnogi su maloljetnici sa svojim očevi-  nih grobnica. Dragi moj učenik Nezir Dau-
          nović, Damir Jusić, Mensur Musić, Zildžija   ma ili samostalno krenuli preko šuma u nadi   tović, još jedno ubijeno dijete Srebrenice”,
          Begić, Samir Begić, Kadir Suljić, Behadil   da će stići do slobodne teritorije. Jedan od   napisala je Nezirova nastavnica iz osnovne
          Hasanović, Meharis Gušić, Mihret Lolić,   njih bio je i Azmir Osmanović. Imao je 16   škole Sevleta Arnautović Osmanović.
          Suad Bektić, Dahmo Krdžić, Esad Mujić,   godina kada je krenuo putem smrti iz Sre-  Muamer Mujić i Esnaf Halilović imali
          Elvis Alić, Nurija Smajlović, Senad Sirvić,   brenice u julu 1995. godine.  su po 19 godina kada su ubijeni, a Muhidin
          Sabahudin Beganović, Sevdahet Salkić,   Azmirov brat Azir u razgovoru za Ana-  Mehmedović je napunio tek 18. Dženaza
          Muhidin Duraković, Elvis Alić, Ahmo Ju-  dolu Agency (AA) ispričao je da su njegov   će biti klanjana ocu i sinu Hajri i Jusufu
          sić, Dževad Mujić, Admir Mujić, Nedžib   “brat i otac Aziz otišli preko šuma u nadi   Aljiću, te Vejsilu Hamzabegoviću, Ramizu
          Huremović, Tahir Bajramović i Abdulah   da će stići do slobodne teritorije”.  Selimoviću, Mehmedu Begenoviću, Zaji-
          Salihović. Svi su ubijeni.           “Sestra, mlađi brat, mama i ja smo kre-  mu Hasanoviću, Asimu Nuhiću, Ibrahi-
            Mnogi dječaci su odvojeni od majki u   nuli prema Potočarima. Brat Azmir se kod   mu Avdagiću, Jusufu Haliloviću, Salihu
          Potočarima od strane vojnika VRS-a. Va-  prve zasjede na Kameničkom brdu izgubio   Džananoviću, Mehi Karahodžiću, Husei-
          hida Avdića odvojili su od majke Hami-  od oca, lutao je po šumama s grupom dječa-  nu Kurbašiću i Zilhi Delić, koja je imala
          de, Rijada Fejzića od majke Sabahete. U   ka koji su s njim išli u srednju školu. Mislili   24 godine kada je ubijena.    n


                                                                                                    STAV 9/7/2021 23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28