Page 40 - STAV broj 331

POLITIKA

Međunarodnim sudom za ratne zločine
počinjene u Ruandi. Plavšić i Nyirama-
suhuko posebna su kategorija, drugačije
od Lynndie England, Amerikanke koja
je sudjelovala u mučenju zatočenika u
zatvoru Abu Ghraib.
Lynndie England, dvadesetogodišnja
pripadnica američkih vojnih snaga, po-
stala je poznata nakon što je uslikana dok
na uzici drži zavezanog iračkog zatvore-
nika u Abu Ghraibu 2003. godine. Bila
je jedan od jedanaest vojnika optuženih
za ratne zločine zbog zlostavljanja u za-
tvoru i jedna od četvero koji su izjavili da
nisu krivi. Njezini su advokati prihvatili
ono što Steflja i Trisko Darden nazivaju
“rodno odbranom”, tvrdeći da je bila sa
svojim dečkom Charlesom Granerom,
vojnikom koji je smislio nove načine mu-
čenja i ponižavanja iračkih zatvorenika,
kako bi ih navodno “omekšao” za ispiti-
vanje. Pokušavajući mu udovoljiti, tvrdi-
li su njezini advokati, ona je pristala na
sve to. Osuđena je na tri godine zatvora,
uz oduzimanje čina i nečasno otpuštanje.
England je privukla više pažnje od bilo
kojeg drugog američkog vojnika u Iraku,
uključujući Granera, iako je on bio kolo-
vođa i dobio najtežu kaznu. England, u to
vrijeme trudna, bila je predstavljena kao
“kurva” i “čudovište”. U intervjuu datom
gotovo dvije godine nakon što je puštena postupke tokom Agresije na Bosnu i oktobru 2009. godine, nakon što je od-
iz zatvora izjavila je: “Ono što se dogodi Hercegovinu, sarađivala je s Tužitelj- služila dvije trećine od jedanaest godina
u ratu, dogodi se. Slučajno je uslikano i stvom, za razliku od svojih muških kole- zatvora, koliko joj je presuđeno.
objavljeno.” Autorice knjige primjećuju ga, koji su ICTY koristili kao platformu Dvoje političara uključenih u stva-
da se njezini izrazi žaljenja “dosljedno za unapređivanje svojih srpskih naciona- ranje Dejtonskog sporazuma, Madelei-
usredotočuju na utjecaj objavljivanja fo- lističkih stavova. Nakon što je priznala ne Albright, koja je tada bila američka
tografija, a ne na djela zlostavljanja koja krivnju za samo jednu tačku optužnice, ambasadorica pri UN-u, i Carl Bildt,
su dokumentirali”. za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj tada specijalni predstavnik EU-a, svje-
osnovi, povučene su ostale tačke optuž- dočili su i za Tužiteljstvo i za odbranu
PLAVŠIĆKINI MEMOARI be, uključujući dvije tačke po kojima je u Haagu. Željeli su predstaviti Plavšić
Kada se Plavšić pojavila pred bila optužena za genocid. Puštena je prije kao osobu pomirenja, vjerujući da bi
ICTY-jem kako bi odgovarala za svoje isteka kazne, zbog dobrog ponašanja, u to pomoglo u održavanju mira u regiji.
Složili su se s argumentacijom odbrane
Pažljivo kalibrirano pokajanje koje je Plavšić pokazivala tokom Biljane Plavšić da je ona bila “poslušna
i kreposna žena” koja je, iako je obav-
suđenja suprotstavlja se memoarima koje je napisala tokom ljala niz visokih funkcija i bila pripad-
izdržavanja kazne, u kojima se ne kaje. Predstavljajući se u nica Vrhovne komande VRS-a kada je
počinjena većina ratnih zločina u Bosni,
knjizi kao “majka srpske nacije”, ona promovira ekstremne bila prevarena od strane muških kolega
nacionalističke stavove koje je ostavila po strani za vrijeme koji su to od nje skrivali.
Na sudu se Plavšić požalila da su je
svog suđenja. Najzabrinjavajuće je to što ona sugerira da su muške kolege ismijavale jer nije imala dje-
Bošnjakinje koje su silovali srpski vojnici bile kurve, a dokaz je ce i stoga nije bila prava žena niti muška-
rac. “Prema njihovom razumijevanju, u
da su bile “napadno našminkane” i da su javno govorile o onome vrijeme prije rata, a posebno tokom rata,
što im se desilo. Bile su to, piše ona, “žene koje nisu doživjele nema mjesta za ženu”, rekla je žaleći se
na “nepoštenje i nepoštovanje” s kojim
užas silovanja, ali shvatile su da bi za patriotsku laž mogle je bila tretirana.
Ipak, pažljivo kalibrirano pokajanje
zaraditi puno novca i vidjeti svijet”. Suprotno tome, ističu Steflja koje je Plavšić pokazivala tokom suđenja
i Trisko Darden, Plavšić u svojim memoarima tvrdi da su Srpkinje suprotstavlja se memoarima koje je na-
koje su bile silovane “legitimne” žrtve, što dokazuje činjenica da pisala tokom izdržavanja kazne, u koji-
ma se ne kaje. Predstavljajući se u knjizi
su bile previše traumatizirane da bi o tome razgovarale. kao “majka srpske nacije”, ona promovira

40 9/7/2021 STAV